Fibromialgija je često vanzglobno stanje nepoznate etiologije karakterizirano generaliziranim bolovima( ponekad jakim), difuznom osjetljivošću mišića, tetivnih pripoja i susjednih mekih tkiva; zakočenošću mišića; umorom; smušenošću; lošim snom; i raznim drugim somatskim simptomima. Dijagnoza je klinička. Liječenje uključuje vježbanje, primjenu lokalne topline,lijekova koji poboljšavaju spavanje i neopiodnih analgetika.

Zhvaćeno može biti svako mišićnovezivno tkivo, a najčešće zatiljak, vrat, ramena, prsni koš, križa i bedra. Ne postoje specifične histološke abnormalnosti. Simptomi i znakovi fibromialgije su generalizirani, za razliku od lokalizirane boli i osjetljivosti u miofascijalnom bolnom sindromu koji se često pripisuju preopterećenju ili mikrotraumi.

Fibromialgija je česta, javlja se 7 puta češće u žena, osobito u mlađih i onih srednjih godina, no može se javiti i u muškaraca, djece i adolescenata. Upravo zbog razlike u zastupljenosti među spolovima, može se često previditi u muškaraca. Ponekad se javlja uz druge reumatske bolesti, što dodatno otežava postavljanje dijagnoze i liječenje.

Trenutni dokazi upućuju na to da bi se kod fibromialgije moglo raditi o centralno posredovanom poremećaju osjetljivosti na bol. Pokrenuti je mogu i virusne ili druge sistemske infekcije( npr. Lajmska borelioza) te traumatski događaji, ali dodatno ili produljeno antivirusno ili antibiotsko liječenje nije indicirano obzirom da je neučinkovito.

Pacijenti obično imaju različite somatske simptome. Često se javljaju umor, kao i kognitivni poremećaji kao što su smetnje koncentracije i smušenost. Mnogi pacijenti imaju simptome sindroma iritabilnog crijeva, intersticijskog cistitisa, migrene ili tenzijske gavobolje. Mogu biti prisutne i parestezije, obično obostrano.

Simptome pogoršavaju okolišni ili emocionalni stres, loš san, ozljede, izlaganje vlagi i hladnoći, kao i pogrešna tvrdnja bilo liječnika, obitelji ili prijatelja kako je “problem u glavi”.

Bolesnici su napeti, tjeskobni, klonuli, umorni, ponekad i deprimirani, a mogu imati tendenciju biti perfekcionisti.

Fizikalni pregled je neupadan, izuzev specifičnih, diskretnih područja mišića (osjetljive točke) koja su prilikom palpacije osjetljiva. Osjetljiva područja nisu otečena, crvena, topla; prisutnost nekog od tih znakova ukazuje na alternativnu dijagnozu.

Dijagnoza se temelji na kliničkim kriterijima Američkog društva za reumatologiju, koji uključuju kombinaciju difuznih bolova i prisutnost različitih kognitivnih i somatskih simptoma, kao što su oni gore navedeni, koji su podijeljeni po težini. Prethodni kriterij oslanjali su se na osjetljivost prilikom palpacije nekih od 18 specifičnih osjetljivih točaka. Ovi kriteriji su eliminirani jer je onima koji nisu specijalisti ponekad teško procijeniti osjetljivost dosljedno, ali i zato što se smatralo prednošću imati kriterije koji se u potpunosti zasnivaju na prisutnosti simptoma. Međutim, osjetljivost je vrlo česta, a neki specijalisti je i dalje ispituju sistematski. (vidi sliku).

Otkrivanje bolne osjetljivosti u fibromialgiji

Trenutni dijagnostički kriterij Američkog društva za reumatologiju (1) više ne uključuje prisutnost osjetljivih točaka. Ipak, pacijenti tipično imaju generaliziranu osjetljivost koja se sistematski ispituje palpacijom 18 specifičnih osjetljivih točaka. Palpaciju treba vršiti prstom te pritiskom snage oko 4 kg.

Testovi koje treba odrediti kako bi se isključili drugi uzroci su SE ili CRP, CK te testovi za hipotireozu i hepatitis C (koji mogu uzrokovati umor i generalizirane mialgije). Ostale testove (npr. serološka testiranja za reumatske bolesti) potrebo je učiniti samo ukoliko za to postoji indikacija s obzirom na povijest i/ili fizikalni pregled.

Kako bi izbjegli potencijalne zamke, kliničari trebaju uzeti u obzir slijedeće:

• Fibromialgija se često previđa u muškaraca, djece i adolescenata.

• Sindrom kroničnog umora može izazvati slične generalizirane mialgije i umor, a rezultati laboratorijskih nalaza su obično uredni.

• Reumatska polimijalgija može izazvati generalizirane mišićne bolove, osobito u starijih osoba; ali pretežno zahvaća proksimalne mišićne skupine te su tegobe izraženije ujutro, a prati je ubrzana SE ili povišeni CRP.

• U bolesnika sa sustavnim reumatskim bolestima, dijagnosticiranje udružene fibromialgije je teže, no javlja se često.

Od ključne je važnosti poboljšanje sna. Sedativi se mogu uzimati isključivo noću te za poboljšanje kvalitete sna. Niske doze tricikličkih antidepresiva (npr. amitriptilin 10 do 50 mg, trazodon 50-150 mg, doksepin 10-25 mg) ili farmakološki sličan ciklobenzaprin 10-30 mg prije spavanja omogućuju dublji san i smanjuju mišićne bolove. Treba upotrebljavati najniže djelotvorne doze Pospanost, sušenje ustiju i druge nuspojave mogu smanjiti podnošljivost ovih lijekova, osobito u starijih.

Neopioidni analgetici (npr. paracetamol, NSAR) mogu pomoći nekim pacijentima. Opioide treba izbjegavati. Pregabalin, duloksetin i milnacipran dostupni su za liječenje fibromialgije, ali trebaju se koristiti kao dodatak vježbama, mjerama regulacije sna i smanjenja stresa ; oni mogu imati skromni utjecaj na smanjenje boli.

Moguće su povremene infiltracije mjesta izrazite bolnosti s 1-5 ml 0,5% bupivakainom ili 1% lidokainom, no to nije terapija izbora jer dokazi ne podupiru njihovu redovitu upotrebu.

Potrebno je bilježiti uzimanje lijekova s obzirom na to da neki od njih dovesti do poremećaja. Takve lijekove je stoga nužno izbjegavati. Prateću anksioznost, depresiju, a osobito bipolarni poremećaj potrebno je liječiti.