Sekundarna eritrocitoza je eritrocitoza koja se razvija sekundarno uz poremećaje koji uzrokuju hipoksiju tkiva, neprimjereno povećanje proizvodnje eritropoetina ili povećanu osjetljivost na eritropoetin.

(Vidi također Pregled mijeloproliferativnih poremećaja.)

U sekundarnoj eritrocitozi povišeni su samo eritrociti, dok u policitemiji veri može doći do povišenja eritrocita, leukocita i trombocita. Svako povišenje hemoglobina ili hematokrita iznad normalnih vrijednosti s obzirom na dob i spol smatra se eritrocitozom.

Najčešći uzroci sekundarne eritrocitoze uključuju

• Pušenje

• Kroničnu arterijsku hipoksemiju

• Tumore (tumorska eritrocitoza)

• Upotrebu androgenih steroida

• tajno korištenje eritropoetina

Rjeđi uzroci uključuju određene prirođene poremećaje kao što su

• hemoglobinopatije s visokim afinitetom za kisik

• mutacije receptora eritropoetina

• Chuvash policitemija (u kojoj mutacija gena VHL utječe na mehanizam detekcije hipoksije)

• Mutacije prolin hidroksilaze 2 i hipoksijom iducirajućeg faktora 2 alfa (HIF-2α)

Lažne eritrocitoze mogu se pojaviti s hemokoncentracijom (npr, zbog opeklina, proljeva ili diuretika).

U pušača je reverzibilna eritrocitoza uglavnom posljedica tkivne hipoksije zbog povišenih koncentracija karboksihemoglobina u krvi i povlači se prestankom pušenja.

Eritrocitoza često nastaje u pacijenata s kroničnom hipoksemijom (arterijskom saturacijom hemoglobina kisikom < 92%), obično zbog plućne bolesti, desno-lijevog intrakardijalnog shunta, transplantacije bubrega, dužeg izlaganja velikoj nadmorskoj visini ili sindroma hipoventilacije. Temeljna terapija je suzbijanje poremećaja u podlozi, ali može pomoći i terapija kisikom, a flebotomija može smanjiti viskoznost krvi i olakšati simptome. Budući da je u nekim slučajevima povišena razina hematokrita fiziološka, flebotomiju bi trebalo ograničiti do razine nužne za ublažavanje simptoma (za razliku od policitemije vere gdje je cilj normalizirati hematokrit).

Eritrocitoza povezana s tumorima može se pojaviti kad bubrežni tumori, ciste, hepatomi, cerebelarni hemangioblastomi ili lejomiomi maternice izlučuju eritropoietin. Uspješno uklanjanje tumora obično je kurativno.

Hemoglobinopatije s visokim afinitetom za kisik vrlo su rijetke. Ova dijagnoza se predlaže kod poznate eritrocitoze u obitelji; utvrđuje se mjerenjem P₅₀ (parcijalni tlak kisika pri kojem zasićenost Hb postaje 50%?) te, ako je moguće, određenjem cjelovite krivulje disocijacije oksihemoglobina. Standardna elektroforeza hemoglobina može biti uredna, pa ne može pouzdano isključiti ovaj uzrok eritrocitoze.

• zasićenost arterijske krvi kisikom

• razinu eritropoetina u serumu

• P₅₀ kako bi se isključila hemoglobinopatija s visokim afinitetom za kisik

Niska ili normalna razina eritropoetina u serumu dijagnostički je nespecifična. Ako se sumnja na policitemiju veru, pacijenta bi trebalo dijagnostički obraditi kao u slučaju policitemije vere te tražiti druge uzroke neprimjerene proizvodnje eritropoetina kao što je disfunkcija bubrega.

Razina eritropoetina u serumu povišena je u bolesnika s eritrocitozom koju potiče hipoksija (ili je razina neprimjereno normalna za njihov povišeni hematokrit) te u bolesnika s eritrocitozom povezanom s tumorima. Bolesnici s višim razinama eritropoetina (bez naznaka hipoksije) ili mikroskopskom hematurijom trebaju obaviti radiološko snimanje abdomena , CNS-a ili oboje u potrazi za bubrežnim lezijama ili drugim tumorskim izvorima eritropoetina.

P₅₀ mjeri afinitet hemoglobina za kisik. Normalan nalaz isključuje hemoglobin visokog afiniteta (obiteljska anomalija) kao uzrok eritrocitoze.