Dermatofitoze su gljivične infekcije roževine na koži i noktima (infekcija noktiju se zove tinea unguium ili onihomikoza). Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i pretragom strugotina kože u vlažnom (nativnom) razmazu s kalijevom lužinom. Liječenje ovisi o mjestu infekcije, a primjenjuju se lokalni ili sistemski antimikotici.
Dermatofiti i kvasnice su potencijalno patogene gljivice (npr. Candida albicans). Dermatofiti su plijesni kojima je roževina potrebna za prehranu te stoga žive na rožnatom sloju, kosi ili noktima kako bi preživjele. Infekcije u ljudi izazivaju Epidermophyton, Microsporum i Trichophyton spp. Razlikuju se od kandidijaze po tome što gotovo nikada nisu invazivne. Prenose se s čovjeka na čovjeka, s životinje na čovjeka i rijetko s tla na čovjeka. Uzročnik može preživjeti neodređeno dugo. Većina ljudi ne razvije kliničku infekciju; oni koji razviju mogu imati poremećenu T–staničnu imunost zbog promjene u lokalnim mehanizmima obrane (npr. uslijed ozljede s krvožilnim oštećenjem) ili zbog primarne (nasljedne) ili sekundarne (npr. dijabetes, HIV) imunosupresije.
Česte dermatofitoze su:
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije (koža, dlake, nokti). Težina ovisi o virulenciji uzročnika te podložnosti i preosjetljivosti domaćina. Upala najčešće izostaje ili je slaba; prisutne su asimptomatske lezije ili lezije praćene blagim svrbežem čija je površina ljuskava s blago uzdignutim rubom koje se povlače i ponovno pojavljuju. Ponekad je upala izraženija i očituje se naglom pojavom vezikula ili bula (obično na stopalu) ili kao upaljena spužvasta promjena na vlasištu (kerion).
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i mjestu infekcije, a potvrđuje nalazom hifa u vlažnim (nativnim) razmazima ostružaka kože s kalijevom lužinom (KOH) ili uzgojem u kulturi. Najosjetljiviji test za dokazivanje onihomikoza je periodičko kiselo Schiff bojanje (PAS) izrezanih noktiju. Kod vlažnog (nativnog) razmaza s KOH potrebno je testirati zahvaćeni dio nokta, a ne subungvalne krhotine.
Identifikacija specifičnih uzročnika uzgojem u kulturi nije potrebna, osim u slučajevima infekcije vlasišta (kad se može otkriti i liječiti životinjski izvor zaraze) i noktiju (koja može biti uzrokovana ne-dermatofitom). Kultura također može biti korisna u slučaju izražene superponirane upale i bakterijske infekcije i/ili prateće alopecije.
Diferencijalna dijagnoza uključuje
-
folliculitis decalvans (rijetka, ožiljkavajuća alopecija kod koje se areal alopecije s pustulama povećava)
-
bakterijske piodermije
-
bolesti koje uzrokuju ožiljkavajuću alopeciju poput diskoidnog lupusa, lichen planopilarisa i pseudopelade
-
disecirajući celulitis
Liječenje
Fungicidi za lokalnu primjenu su obično dovoljni kod kožnih infekcija ( vidi: Mogućnosti liječenja površinskih gljivičnih infekcija*). Terbinafin je fungicid koji omogućuje kratko trajanje liječenja. Ekonazol ili ciklopiroks mogu biti učinkovitiji ako se ne može isključiti kandidijaza. Drugi odgovarajući lokalni pripravci su klotrimazol i mikonazol.
Peroralna primjena antimikotika indicirana je kod većine infekcija noktiju i vlasišta, kod tvrdokornih infekcija kože i u bolesnika koji se ne žele ili ne mogu dugotrajno liječiti lokalnim pripravcima. Doze i trajanje liječanja ovisi o mjestu infekcije.
Ponekad se uz kreme protiv gljivičnih infekcija za ublažavanje svrbeža i upale koriste kortikosteroidi. Međutim, kombinaciju lokalnih kortikosteroida i antimikotika treba izbjegavati kad god je moguće jer lokalni kortikosteroidi podržavaju rast gljivica. Lokalna primjena kortikosteroida i antimikotika ne bi se trebala koristiti kao zamjena za dobivanje točne dijagnoze pomoću vlažnog (nativnog) razmaza s KOH ili kulture.