Dermatofitoze su gljivične infekcije roževine na koži i noktima (infekcija noktiju se zove tinea unguium ili onihomikoza). Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i mikroskoskom pretragom strugotina kože u nativnom mikroskopskom preparatu s kalijevom lužinom. Liječenje ovisi o mjestu infekcije, a primjenjuju se lokalni ili sistemski antimikotici.
Dermatofiti i kvasnice su potencijalno patogene gljive (npr. Candida albicans). Dermatofiti su plijesni kojima je roževina potrebna za prehranu te stoga žive na rožnatom sloju, kosi ili noktima kako bi preživjele. Infekcije u ljudi su uzrokovane dermatofitima Epidermophyton, Microsporum, Trichophyton species. Razlikuju se od kandidijaze po tome što gotovo nikada nisu invazivne. Prenose se s čovjeka na čovjeka, s životinje na čovjeka i rijetko s tla na čovjeka. Uzročnik može preživjeti neodređeno dugo. Većina ljudi ne razvije kliničku infekciju; oni koji razviju mogu imati poremećenu T–staničnu imunost zbog promjene u lokalnim mehanizmima obrane (npr. uslijed ozljede s vaskularnim oštećenjem) ili zbog primarne (nasljedne) ili sekundarne (npr. dijabetes, HIV) imunosupresije.
Česte dermatofitoze su:
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi dermatofitoza
Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije (koža, dlake, nokti). Težina ovisi o virulenciji uzročnika te podložnosti i preosjetljivosti domaćina. Upala najčešće izostaje ili je slaba; prisutne su asimptomatske lezije ili lezije praćene blagim svrbežem čija je površina ljuskava s blago uzdignutim rubom koje se povlače i ponovno pojavljuju. Ponekad je upala izraženija i očituje se naglom pojavom vezikula ili bula (obično na stopalu) ili kao upaljena vlažna promjena na vlasištu (kerion).
Dijagnoza
Dijagnoza dermatofitoze
Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i mjestu infekcije, a potvrđuje nalazom hifa u nativnom mikroskopskom preparatu strugotina kože s kalijevom lužinom (KOH) ili uzgojem u kulturi. Najosjetljiviji test za dokazivanje onihomikoza je bojanje perjodnim Schiff-ovim reagensom (PAS) izrezanih noktiju. Kod nativnog mikroskopskog preparata s KOH potrebno je testirati zahvaćeni dio nokta, a ne subungvalne krhotine.
Identifikacija specifičnih uzročnika uzgojem u kulturi nije potrebna, osim u slučajevima infekcije vlasišta (kad se može otkriti i liječiti životinjski izvor zaraze) i noktiju (koja može biti uzrokovana ne-dermatofitom). Kultura također može biti korisna u slučaju izražene superponirane upale i bakterijske infekcije i/ili prateće alopecije.
Diferencijalna dijagnoza uključuje
folliculitis decalvans (rijetka, ožiljna alopecija kod koje se areal alopecije s pustulama povećava)
bakterijske piodermije
bolesti koje uzrokuju ožiljnu alopeciju poput diskoidnog lupusa, lichen planopilarisa i pseudopelade
disecirajući celulitis
Liječenje
Liječenje dermatofitoza
Općenito, za infekcije kože dovoljni su lokalni antimikotici ( vidi: Mogućnosti liječenja površinskih gljivičnih infekcija*). Lokalni terbinafin je fungicid koji je dostupan bez recepta i omogućuje kratko trajanje liječenja. Ekonazol ili ciklopiroks mogu biti učinkovitiji ako se ne može isključiti kandidijaza. Drugi odgovarajući lokalni pripravci su klotrimazol i mikonazol.
Peroralna primjena antimikotika indicirana je kod većine infekcija noktiju i vlasišta, kod tvrdokornih infekcija kože i u bolesnika koji se ne žele ili se ne mogu dugotrajno liječiti lokalnim pripravcima. Doze i trajanje liječenja ovise o mjestu infekcije.
Ponekad se uz antifungalne kreme za ublažavanje svrbeža i upale koriste kortikosteroidi. Međutim, kombinaciju lokalnih kortikosteroida i antimikotika treba izbjegavati kad god je moguće jer lokalni kortikosteroidi podržavaju rast gljiva. Lokalna primjena kortikosteroida i antimikotika ne bi se trebala koristiti kao zamjena za dobivanje točne dijagnoze pomoću nativnog mikroskopskog preparata s KOH ili kulture.