(Vidi također Procjena bolesnika sa zglobnom simptomatologijom.)
Fizikalni pregled ramena
Anatomija ramena (prednji pogled)
Fizikalni pregled ramena uključuje:
Inspekcijom se promatraju eritem, deformitet i lezije na koži, uključujući kirurške ožiljke, te asimetrija u usporedbi sa zdravim ramenom (što upućuje na atrofiju mišića).
Budući da se bol zna javiti u predjelima u i oko ramena, palpacija ramenog zgloba uključuje: glenohumeralni, akromioklavikularni i sternoklavikularni zglob, te korakoidni nastavak, ključnu kost, akromijalni nastavak, subakromijalnu burzu, tetivu bicepsa i tuberositas humerusa (vidi sliku). Prilikom pregleda ramena uvijek treba pregledati i vrat jer se bol iz vratne kralježnice može širiti u rame (osobito kod C5 radikulopatije).
Izljevi u glenohumeralnom zglobu obično stvaraju izbočenje između korakoidnog nastavka i glave humerusa. Mogući uzroci su RA, osteoartritis, infektivni artritis, Milwaukee rame i druge artropatije.
Ograničen opseg kretnji, slabost, bol i smetnje pri pokretu zbog oštećenja rotatorne manžete mogu se lako uočiti ako se bolesnika zamoli da abducira i podigne obje ruke iznad glave te ih potom polako spušta. Posebni postupci mogu pomoći pri određivanju koje su tetive oštećene. Procjenjuju se snaga i osjet:
-
Infraspinatus i teres minor pregledavaju se tako da se pacijent odupire vanjskom rotacijskom pritisku s odručenim rukama, a laktovima savijenim pod 90°; u ovom položaju funkcija mišića rotatorne manžete ramena odvojena je od drugih mišića, poput deltoida. Slabost tijekom izvođenja ovog testa ukazuje na znakovitu disfunkciju rotatorne manžete ramena (npr. potpuni razdor).
-
Supraspinatus se pregledava tako da se pacijent odupire pritisku prema dolje, s abduciranim rukama (okrenutim prema naprijed) koje su ekstendirane u laktu, a palčevima okrenutim prema dolje (test “prazne konzerve”).
-
Subscapularis se pregledava tako da pacijent postavi dorzum šake na donji dio leđa, a potom je nastoji odvojiti (Gerberov test odvajanja).
Apleyevim testom ispituje se opseg kretnji ramena tako da pacijent nastoji dohvatiti lopaticu na suprotnoj strani. Posezanjem vrhovima prstiju prema gore, iza vrata i do suprotne lopatice ispituje se abdukcija i vanjska rotacija, dok se adukcija i unutarnja rotacija ispituju povlačenjem dorzuma šake prema dolje, iza leđa i poprijeko do suprotne lopatice.
Ukoliko je prisutna bol izvode se testovi uklještenja koji uključuju sljedeće:
-
Neerovim testom ispituje se uklještenje tetiva rotatorne manžete ramena ispod korakoakromijalnog luka; ono se izvodi postavljanjem ruke pacijenta u forsiranu fleksiju (ruka dignuta iznad glave) uz pronaciju čitave ruke.
-
Hawkinsovim testom se također ispituje uklještenje, a on se izvodi tako da je ruka flektirana pod kutom od 90° uz pronaciju lakta, a praćen je forsiranom unutarnjom rotacijom ramena.
Poremećaji ramena
Tendinitis rotatorne manžete ramena
vodeći je uzrok bolnog ramena; najčešće je uključena tetiva supraspinatusa, a potom subscapularisa. Aktivna abdukcija od 40 do 120° i unutarnja rotacija uzrokuju bol (vidi simptomi i znakovi ozljede rotatorne manžete ramena), dok pasivna abdukcija uzrokuje manju bol. Međutim, abdukcija kojom se svladava otpor može pojačati bolnost.
U tendinitisu bicepsa bol se pogoršava fleksijom u ramenu ili supinacijom podlaktice uz otpor. Palpatorno se izaziva bolnost na glavi humerusa, proksimalno iznad sulkusa bicepsa, kada ispitivač palcem “prebacuje” tetivu. Također, može se napraviti i test brzine u kojem je ruka ispružena iza ravnine tijela, dok lakat stoji ravno, a podlaktica je supinirana.
Ozljeda akromioklavikularnog zgloba ispituje se testom unakrsne adukcije. U ovom testu, ispitivač stabilizira rame pacijenta, savija ga prema naprijed za 90° s proniranim laktom, te preko prsnog koša primiče ruku na suprotnu stranu. Ukoliko je prisutna bol, test je pozitivan.
Nestabilnost prednjeg glenohumeralnog zgloba ispituje se tako da se fiksira zglob držeći ga s leđa, a zatim povlači ruka prema natrag s abduciranim ramenom i flektiranim laktom pod kutom od 90° (povećanje abdukcije i vanjske rotacije). Pozitivan rezultat je strah pacijenta od ispada zgloba (ne bol).
Artrocenteza ramena
Artrocenteza ramena može biti tehnički teško izvediva. Uobičajeni pristup je prednji, a igla se uvodi ispod i lateralno od korakoidnog nastavka i medijalno od glave humerusa. Iglom promjera 0,5 mm (25 G) injicira se lokalni anestetik, a zatim se s 0,8 mm (20 G) iglom aspirira zglob. Igla se uvodi okomito na kožu te se usmjerava sa stražnje prema rubu glenoida. Ulaskom u zglobnu šupljinu, sinovijalna tekućina ulazi u špricu te se evakuira iz zgloba. Ukoliko se naiđe na kost, potrebno je preusmjeriti iglu pod drugačijim kutom.
Artrocenteza ramena.
Glenohumeralni zglob punktira se dok pacijent sjedi sa spuštenom rukom i podlakticom oslonjenom na podlogu. Igla se uvodi s prednje strane, malo ispod i lateralno od korakoidnog nastavka i usmjerava unatrag, prema glenoidalnoj jami. Također je moguć i posteriorni pristup.
|