Alergijski rinitis je sezonski ili višegodišnji svrbež, kihanje, rinoreja, nazalna kongestija i ponekad konjunktivitis, uzrokovan izlaganjem peludi i ostalim alergenima. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i povremeno kožnih testova. Prva linija liječenja je s nazalnim kortikosteroida (s ili bez oralnog ili nazalnog antihistaminika) ili s oralnim antihistaminikom plus oralnim dekongestivom.

Alergijski rinitis se može pojaviti sezonski ili tijekom cijele godine (kao oblik višegodišnjeg rinitisa). Sezonski rinitis je najčešće alergični. Najmanje 25% višegodišnjih rinitisa je nealergični.

Sezonski alergijski rinitis (peludna groznica) najčešće je uzrokovana biljnim alergenima, koji se razlikuju po sezoni. Česti biljni alergeni uključuju

• Proljetni: pelud drveća (npr. hrast, brijest, javor, joha, breza, smreka, maslina);

• Ljetni: pelud trava (npr. troskot, mačica, mirisavka, trava voćnjaka, divlji sirak) i pelud korova (npr. solnjača, uskolisni trputac)

• Jesen: ostala pelud korova (npr. ambrozija)

Uzroci su različiti u pojedinim geografskim područjima, te ponekad sezonski alergijski rinitis izazivaju spore gljivica (plijesni) koje se prenose zrakom.

Višegodišnji rinitis je posljedica cjelogodišnjeg izlaganja inhalacijskim alergenima (npr. feces grinja, žohari, životinjska prhut) u zatvorenim prostorima ili se radi o jakoj reaktivnosti na pelud biljaka koje su cvale jedna za drugom u proteklim sezonama.

Često se zajedno javljaju alergijski rinitis i astma; nejasno je jesu li rinitis i astma posljedica istog alergijskog procesa (hipoteza jednog dišnog puta) ili je rinitis diskretni okidač za astmu.

Brojni nealergijski oblici višegodišnjeg rinitisa uključuju zarazni, vazomotorni, izazvani lijekom (npr. aspirin- ili NSAIL-om izazvan) i atrofični rinitis.

Najistaknutiji oblik višegodišnjeg rinitisa je kronično začepljenje nosa, koje u djece, može dovesti do kronične upale srednjeg uha; jačina simptoma se mogu mijenjati tokom godine. Svrbež je manje izražen nego u sezonskim rinitisom. Mogu se razviti kronični sinusitis i nosni polipi.

Znakovi bolesti su edematozne, plavkasto–crvene nosne školjke, te u nekim slučajevima sezonskog alergijskog rinitisa, konjunktivalna injekcija (crvene oči) i edem kapaka.

Alergijski rinitis se gotovo uvijek može dijagnosticirati samo na osnovi anamneze. Dijagnostička ispitivanja nisu rutinski potrebna, osim ako se stanje pacijenata ne poboljša kada se liječi empirijski; za takve pacijente, kožni testovi se koriste za identifikaciju reakcije na pelud (sezonski) ili na feces grinja, žohare, životinjska prhut, plijesni ili druge antigene (višegodišnji) koji se mogu koristiti za usmjeravanje dodatnog liječenja. Povremeno, rezultati kožnih testova su dvosmisleni ili se test ne može učiniti (npr. jer pacijenti uzimaju lijekove koji interferiraju s rezultatima); u tom slučaju radi se, test na alergen-specifičan serumski IgE. Eozinofilija otkrivena u brisu nosa uz negativne kožne testove ukazuje na aspirinsku preosjetljivost ili na nealergijski rinitis s eozinofilijom (NARES).

Nealergijski višegodišnji rinitis uobičajeno se isto dijagnosticira na osnovi anamneze. Nedostatak kliničkog odgovora na liječenje pretpostavljenog alergijskog rinitisa i negativne rezultate na kožnom testu i/ili testu na alergen-specifičan serumski IgE također ukazuje nealergijski uzrok; poremećaji koji se uzimaju u obzir su nosni tumori, povećane adenoide, hipertrofija nosnih školjaka, granulomatoza s poliangiitisom (Wegenerova granulomatoza), i sarkoidoza.

• Nazalni kortikosteroidi sa ili bez oralnog ili nazalnog antihistaminika (vidi tablicu)

• Oralni antihistaminici plus oralni dekongestivi

Manje učinkovita mogućnost uključuje nazalne stabilizatore mastocita (npr. kromolin) 3 do 4 puta/dan, nazalni H₁ blokator azelastin 1 do 2 uštrcaja dvaput/dan i nazalni ipratropij 0,03%, 2 uštrcaja svakih 4 do 6 h, što rješava rinoreju.

Nazalni lijekovi često su poželjniji od oralnih lijekova jer se sistemski apsorbira manje lijeka.