Interakcije lijekova predstavljaju promjene učinka jednog lijeka zbog nedavne ili istodobne primjene drugog lijeka ili više njih (interakcije između lijekova) ili zbog uzimanja hrane ( interakcije između lijekova i hrane), ili uzimanja dodataka prehrani (interakcije između lijekova i dodataka prehrani).
Interakcije lijekova mogu povećati ili smanjiti učinke jednog ili oba lijeka. Klinički značajne interakcije su obično nepoželjne i često predvidive. (vidi tablicu). Mogu dovesti do nastanka nuspojava ili terapijskog neuspjeha. Rijetko, kliničari mogu koristiti predvidive interakcije lijekova za postizanje željenog terapijskog učinka. Na primjer, istodobna primjena lopinavira i ritonavira kod pacijenata s HIV infekcijom dovodi do promijenjenog metabolizma lopinavira i povećava serumsku koncentraciju i učinkovitost lopinavira.
Lijekovi skloni potencijalno opasnim interakcijama*
Pri terapijskom dupliciranju, dva lijeka sličnih osobina uzeta u isto ili slično vrijeme pokazuju aditivne učinke. Na primjer, uzimanje jednog benzodiazepina za tjeskobu, a drugog uvečer za nesanicu dovodi do kumulativnog efekta i toksičnosti.
Interakcije lijekova mogu biti
U farmakodinamskim interakcijama, jedan lijek mijenja osjetljivost ili odgovor tkiva na drugi lijek jer ima jednaki (agonistički) ili suprotni (antagonistički) učinak. Ovi učinci se obično zbivaju na razini receptora na površini stanice, ali i unutar stanice.
U farmakokinetskim interakcijama, jedan lijek mijenja apsorpciju, distribuciju, vezanje za proteine, metabolizam ili izlučivanje drugog lijeka. Time se mijenja prisustvo i količina lijeka na receptorskom mjestu. Farmakokinetske interakcije mijenjaju veličinu i trajanje, ali ne i vrstu učinka. Često su predvidive na temelju spoznaja o pojedinim lijekovima ili se otkrivaju praćenjem koncentracija lijekova ili kliničkih znakova.
Sprječavanje interakcija
Propisivač treba biti upoznat sa svim lijekovima koje pacijent uzima, uključujući i one koje je ordinirao drugi liječnik, kao i sve bezreceptne lijekove, biljne pripravke i dodatke prehrani. Dobro je provjeriti prehrambene navike i unos alkohola. Propisuje se najmanji mogući broj lijekova, u najnižoj dozi, kroz najkraće potrebno vrijeme. Treba utvrditi sve željene i neželjene učinke lijekova jer mnogi od tih učinaka ulaze u spektar interakcija. Poželjno je ordinirati lijekove velike terapijske širine, tako da bilo koja nepredviđena interakcija ne dovede do toksičnih učinaka.
Pacijente treba promatrati i pratiti zbog potencijalnog nastanka nuspojava, osobito nakon promjene terapije. Neke interakcije (npr., učinci koji su posredovani indukcijom enzima) se mogu pojaviti i nakon više ≥ od jednog tjedna. Interakcije lijekova mogu biti u pozadini svake neočekivane promjene. Kad se jave takvi klinički znaci, valja odrediti serumske koncentracije potencijalno odgovornih lijekova, istražiti literaturne podatke ili konzultirati stručnjaka za interakcije lijekova te prilagoditi dozu dok ne dođe do željenog učinka. Ukoliko prilagodba doze nije učinkovita, lijek bi trebalo zamijeniti sličnim, koji nema interakcija s drugim lijekovima koje pacijent uzima.