Limfocitopenija je ukupni broj limfocita < 1000/mcL ( < 1 × 109/L) u odraslih ili < 3000/mcL (< 3 × 109/L) u djece < 2 godine. Posljedice limfocitopenije uključuju oportunističke infekcije te povećan rizik od obolijevanja od malignih i autoimunih bolesti. If the complete blood count reveals lymphocytopenia, testing for immunodeficiency and analysis of lymphocyte subpopulations should follow. Liječenje se usmjerava na osnovnu bolest u podlozi poremećaja.
Limfociti su komponenta stanične imunosti i uključuju T-limfocite, B-limfocite i prirodne stanice ubojice (NK stanice), koji su svi prisutni u perifernoj krvi; okvirno 75% limfocita su T-limfociti, 20% B-limfociti i 5% NK stanice. Budući da limfociti čine samo 20 do 40% od ukupnog broja leukocita limfocitopenija može proći nezapaženo kad je ukupan broj leukocita provjeren bez diferencijalne krvne slike.
Normalan broj limfocita u odraslih je od 1000 do 4800/mcL (1 to 4.8 × 109/L; u djece < 2 godine, normalan broj je od 3000 do 9500/mcL (3 to 9.5 × 109/L). U dobi od 6 godina, donja granica je 1500/mcL (1.5 × 109/L). Različiti laboratoriji mogu imati neznatno različite normalne vrijednosti.
Gotovo 65% krvnih T-limfocita su CD4+ (pomagačke, engl. helper) stanice. Stoga, većina pacijenata s limfocitopenijom ima snižen apsolutni broj T-limfocita, poglavito CD4+ T-limfocita. Prosječni broj CD4+ T-limfocita u krvi odrasle dobi je 1100/mcL (raspon od 300 do 1300/mcL [1.1 × 109/L s rasponom od 0.3 do 1.3 × 109/L]), i prosječni broj stanica druge glavne podskupine T-limfocita CD8+ (supresor) T-limfociti, je 600/mcL (raspon od 100 do 900/mcL).
Nedostaci određenih podskupina limfocita (npr. CD4+, CD8+, B, NK stanica) ne moraju se odraziti na broj limfocita u krvi, ali mogu rezultirati funkcionalnom limfocitopenijom. Također je važno napomenuti da limfociti u krvi predstavljaju samo mali udio ukupnog skupa limfocita i ne moraju uvijek biti u korelaciji sa sastavom i brojem limfocita u drugim limfoidnim (npr. čvorovi, slezena) i nelimfnim (npr. , pluća, jetra) tkiva.
Apsolutni broj limfocita
Etiologija
Etiologija limfocitopenije
Limfocitopenija može biti
Stečena limfocitopenija
Stečena limfocitopenija se može pojaviti u sklopu brojnih drugih bolesti (vidi tablicu Uzroci limfocitopenije ).
Najčešći uzroci uključuju:
Pothranjivanje+ energijom bogatim proteinima je najčešći uzrok u svijetu.
AIDS jpacijenti rutinski imaju limfocitopeniju koja proizlazi iz razaranja CD4+ T-limfocita zaraženih HIV-om. Limfocitopenija može biti posljedica+može odražavati? oslabljene produkcije limfocita zbog oštećenja građe timusa ili limfnog tkiva. Pri akutnoj viremiji (HIV i drugi uzročnici) limfociti mogu proći kroz ubrzano razaranje zbog aktivne virusne infekcije, mogu biti zarobljeni u slezeni ili limfnim čvorovima, ili mogu migrirati u respiratorni trakt.
Bolesnici s COVID-19 također često imaju limfocitopeniju (35 do 83% pacijenata). Niži broj limfocita nagovještava lošu prognozu i povećanu vjerojatnost prijema na intenzivnu njegu i smrti od bolesti. Uzrok limfocitopenije nije u potpunosti razjašnjen, ali COVID-19 može izravno zaraziti limfocite, a vjerojatna je i apoptoza stanica povezana s citokinima.
Jatrogena limfocitopenija posljedica je citotoksične kemoterapije, radioterapije ili primjene antilimfocitnog globulina(ili drugih limfocitnih antitijela). Dugotrajno liječenje psorijaze psoralenom i ultravioletnim zrakama može razoriti T-limfocite. Dugotrajna terapija glukokortikoidima može potaknuti razaranje limfocita.
Limfocitopenija se može pojaviti u sklopu limfoma, autoimunih bolesti poput sistemskog eritematoznog lupusa, reumatoidnog artritisa, ili mijastenije gravis te enteropatija kojima se gube proteini uzrokovanih bolesti gastrointerstinalnh trakta ili konstriktivnim perikarditisom.
Nasljedne limfocitopenije
Nasljedna limfocitopenija (vidi tablicu Uzroci limfocitopenije) najčešće se pojavjuje u
Može se pojaviti kod nasljednih imunodeficijencija i poremećaja koji uključuju otežanu produkciju limfocita. Ostali nasljedni poremećaji, kao što je Wiskott-Aldrichov sindrom, manjak adenozin deaminaze i manjak purin nukleozid fosforilaze, mogu uključivati pojačano+ubrzano razaranje T-limfocita. U mnogim poremećajima stvaranje protutijela je također smanjeno. U mnogim poremećajima postoji i smanjeno stvaranje protutijela.
Uzroci Lymphocytopenia
|
Mehanizam
|
Primjeri
|
|---|
|
ADA =adenozin deaminaza; PNP = purinska nukleozidna fosforilaza.
|
|
Stečena
|
SIDA i druge virusne infekcije (npr. COVID-19, bolest ebola, Infekcija Epstein-Barr virusom, hepatitis, gripa)
Bakterijske infekcije (npr. tuberkuloza, trbušni tifus, sepsa)
Prehrambena deficijencija u pacijenata s prekomjernom upotrebom etanola, proteinsko-energetskom malnutricijom, ii nedostatkom cinka
Enteropatija s gubitkom bjelančevina
Jatrogeni nakon upotrebe citotoksične kemoterapije, glukokortikoidi, visoke doze psoralena i ultraljubičaste radioterapije, terapija limfocitnih protutijela, imunosupresivi, terapije zračenjem ili drenaža torakalnog kanala
Sistemske bolesti s autoimunim značajkama (npr. aplastična anemija, Hodgkinov limfom, mijastenija gravis, enteropatija s gubitkom bjelančevina, reumatoidni artritis, kronična bubrežna bolest, sarkoidoza, sistemni eritematozni lupus, termičke ozljede)
|
|
Nasljedni
|
Aplazija limfopoetskih matičnih stanica
Ataksija-teleangiektazija
sindrom hipoplazije hrskavice-kose
Idiopatska CD4+ T limfocitopenija
Imunodeficijencija s timomom
Teška kombinirana imunodeficijencija povezana s defektom u receptoru interleukin-2 gama-lanca, nedostatak ADA ili PNP ili nepoznati defekt
Wiskott-Aldrichov sindrom
|
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi limfocitopenije
Limfocitopenija sama po sebi općenito ne uzrokuje simptome. Međutim, znakovi pridruženog poremećaja mogu uključivati
-
Odsutne+nepostojeće? ili smanjene tonzile ili limfne čvorove što upućuje na staničnu imunodeficijenciju
-
Abnormalnosti kože (npr. alopecija, ekcem, pioderma, teleangiektazija)
-
Dokaze hematološke bolesti (npr. bljedilo, petehije, žutica, ulkusi usne šupljine)
-
Generaliziranu limfadenopatiju i splenomegaliju, što može upućivati na HIV infekciju ili Hodgkinov limfom
Limfocitopenični bolesnici su podložni rekurentnim infekcijama, često s neobičnim uzročnicima. Pneumocistis jirovecii, citomegalovirus, rubeola, i varičela pneumonije često su fatalni. Limfocitopenija je također i čimbenik rizika za razvoj malignih i autoimunih bolesti.
Dijagnoza
Dijagnoza limfocitopenije
-
Klinička sumnja (ponovljene ili neobične infekcije)
-
kompletna krvna slika (KKS) i diferencijalna krvna slika
-
Mjerenje limfocitne subpopulacije i razine imunoglobulina
Na limfocitopeniju treba misliti u bolesnika s uzastopnim virusnim, gljivičnim ili parazitnim infekcijama, no obično se otkriva slučajno pri diferenciranju krvne slike. P. jirovecii, citomegalovirus, virus rubeole ili varičela, uz limfocitopeniju upućuju na imunodeficijenciju.
U bolesnika s limfocitopenijom mjere se subpopulacije limfocita. Također treba izmjeriti razine imunoglobulina kako bi se procijenila proizvodnja protutijela. Bolesnici s poviješću rekurentnih infekcija podvrgavaju se kompletnom laboratorijska procjena imunodeficijencije, čak i ako su početni testovi probira normalni.
Liječenje
Liječenje limfocitopenije
-
Liječenje pridruženih infekcija
-
Liječenje poremećaja u podlozi
-
Ponekad intravenski ili subkutani imunoglobulin
-
Razmotriti transplantaciju hematopoetskim matičnim stanicama.
Uklanjanjem uzroka ili suzbijanjem osnovne bolesti limfocitopenija se obično povlači. Intravenski li subkutani imunoglobulini su indicirani kod kroničnog manjka imunoglobulina G, limfocitopenije i rekurentnih infekcija. Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica može se razmotriti za sve pacijente s kongenitalnim imunodeficijencijama i može biti kurativna.
Izbjegavajte davanje živih cjepiva (zbog rizika od izazivanja infekcije) kod ovih pacijenata. Neaktivna ili rekombinantna cjepiva su sigurna, ali njihova učinkovitost varira ovisno o vrsti i težini limfocitopenije.
Ključne točke
-
Limfocitopenija je najčešće uzrokovana AIDS-om i recentnom infekcijom COVID-19 ili pothranjenošću, ali također može biti nasljedna ili uzrokovana raznim infekcijama, lijekovima ili autoimunim poremećajima.
-
Bolesnici imaju rekurentne virusne, gljivične ili parazitske infekcije.
-
Treba analizirati limfocitne subpopulacije i razine imunoglobulina.
-
Liječenje je obično usmjereno na uzrok, ali ponekad je koristan intravenski ili subkutani imunoglobulin koristan, ili, u bolesnika s kongenitalnim imunodeficijencijama, transplantacija matičnih stanica.
-
Izbjegavajte davanje živih cjepiva kod ovih pacijenata.