Limfocitopenija je ukupan broj limfocita u krvi manji od < 1000/μL u odraslih ili manji od < 3000/μL u djece ispod< 2 godine. Posljedice limfocitopenije uključuju oportunističke infekcije te povećan rizik od obolijevanja od malignih i autoimunih bolesti. Ako KKS otkriva limfocitopeniju treba učiniti testiranje za imunodeficijencije i DKS+. Liječenje se usmjerava na osnovnu bolest u podlozi poremećaja.

Limfociti su komponente stanične imunosti i uključuju B-limfocite i T-limfocite koji su prisutni u perifernoj krvi; okvirno 75% limfocita su T-limfociti te oko 25% B-limfociti. Budući da limfociti čine samo 20 do 40% od ukupnog broja leukocita limfocitopenija može proći nezapaženo kad je ukupan broj leukocita provjeren bez diferencijalne krvne slike.

Normalan broj limfocita u odraslih je 1000 do 4800 /μL; u djece < 2 god, 3000-9500 /μL. U dobi od 6 god. donja granica normale je 1500/μl. Različiti laboratoriji mogu imati neznatno različite normalne vrijednosti.

Gotovo 65% krvnih T-limfocita su CD4+ (pomagačke, engl. helper) stanice. Stoga, većina pacijenata s limfocitopenijom ima snižen apsolutni broj T-limfocita, poglavito CD4+ T-limfocita. Prosječan broj CD4+ T stanica u krvi odrasle osobe iznosi 1100/μl (raspon 300–1300), a prosječan broj drugog važnijeg T podtipa, CD8+ (supresorskih) T-limfocita, iznosi 600/μl (raspon 100–900).

Stečena limfocitopenija se može pojaviti u sklopu brojnih drugih bolesti (vidi tablicu Uzroci limfocitopenije ).

Najčešći uzroci uključuju:

• Pothranjenost+ proteinima bogatim energijom

• AIDS i neke druge virusne infekcije

Pothranjivanje+ energijom bogatim proteinima je najčešći uzrok u svijetu.

AIDS je najčešća infektivna bolest koja uzrokuje limfocitopeniju koja proizlazi iz razaranja CD4+ T-limfocita zaraženih HIV-om. Limfocitopenija može biti posljedica+može odražavati? oslabljene produkcije limfocita zbog oštećenja građe timusa ili limfnog tkiva. Pri akutnoj viremiji (HIV i drugi uzročnici) limfociti mogu proći kroz ubrzano razaranje zbog aktivne virusne infekcije, mogu biti zarobljeni u slezeni ili limfnim čvorovima, ili mogu migrirati u respiratorni trakt.

Jatrogena limfocitopenija posljedica je citotoksične kemoterapije, radioterapije ili primjene antilimfocitnog globulina(ili drugih limfocitnih antitijela). Dugotrajno liječenje psorijaze psoralenom i ultravioletnim zrakama može razoriti T-limfocite. Glukokortikoidi također potiču razaranje limfocita.

Limfocitopenija se može pojaviti u sklopu limfoma, autoimunih bolesti poput SLE, reumatoidnog artritisa, ili mijastenije gravis te enteropatija kojima se gube proteini.

Nasljedna limfocitopenija (vidi tablicu Uzroci limfocitopenije) najčešće se pojavjuje u

• Teškoj kombiniranoj imunodeficijenciji

• Wiskott-Aldrichovom sindromu

Može se pojaviti kod nasljednih imunodeficijencija i poremećaja koji uključuju otežanu produkciju limfocita. Ostali nasljedni poremećaji, kao što je Wiskott-Aldrichov sindrom, manjak adenozin deaminaze i manjak purin nukleozid fosforilaze, mogu uključivati pojačano+ubrzano razaranje T-limfocita. U mnogim poremećajima stvaranje protutijela je također smanjeno. U mnogim poremećajima postoji i smanjeno stvaranje protutijela.

• Odsutne+nepostojeće? ili smanjene tonzile ili limfne čvorove što upućuje na staničnu imunodeficijenciju

• Abnormalnosti kože (npr. alopecija, ekcem, pioderma, teleangiektazija)

• Dokaze hematološke bolesti (npr. bljedilo, petehije, žutica, ulkusi usne šupljine)

• Generaliziranu limfadenopatiju i splenomegaliju, što može upućivati na HIV infekciju ili Hodgkinov limfom

  Limfocitopenični bolesnici su podložni rekurentnim infekcijama, često s neobičnim uzročnicima. Pneumocistis jirovecii, citomegalovirus, rubeola, i varičela pneumoniae+hrvatski? često su fatalni. Limfocitopenija je također i čimbenik rizika za razvoj malignih i autoimunih bolesti.

Na limfocitopeniju treba misliti u bolesnika s uzastopnim virusnim, gljivičnim ili parazitnim infekcijama, no obično se otkriva slučajno pri diferenciranju  krvne slike. P. jiroveciijiroveci, citomegalovirus, virus rubeole ili varičela, uz limfocitopeniju upućuju na imunodeficijenciju. U bolesnika s limfocitopenijom analiziraju se subpopulacije limfocita. Također treba izmjeriti razine imunoglobulina kako bi se procijenila proizvodnja protutijela. Bolesnici s anamnezom rekurentnih infekcija podvrgavaju se kompletnoj laboratorijskoj obradi na imunodeficijenciju, čak i ako su početni probirni testovi uredni.

Uklanjanjem uzroka ili suzbijanjem osnovne bolesti limfocitopenija se obično povlači. Intravenski li subkutani imunoglobulini IV su indicirani kod kroničnog manjka IgG, limfocitopenije i rekurentnih infekcija. Transplantacija hematopoetskih matičnih stanica može se razmotriti za sve pacijente s kongenitalnim imunodeficijencijama i može biti kurativna+hrvatski?.