Ganglia su cistične otekline koje se javljaju najčešće na rukama, osobito na dorzalnom području zapešća. Aspiracija ili ekscizija je indicirana za ganglije koji izazivaju simptome.
(Vidi također Pregled i evaluacija poremećaja šake.)
Ganglijska cista (ganglion)
Ova fotografija prikazuje ganglijsku cistu dorzuma zapešća.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Na ganglije otpada oko 60% kroničnih oteklina mekih tkiva šake i zapešća. Većinom nastaju spontano u odraslih osoba između 20 i 50 godina, a 3× češće u žena. Veličina gangliona može varirati tijekom vremena i biti vezana za korištenje ruke.
Etiologija
Etiologija gangliona
Uzrok većine ganglija je mahom nepoznat. Cistične tvorbe su u neposrednoj blizini ili vezane (često peteljkom) o tetivne ovojnice ili zglobne čahure. Stjenka ganglija je glatka, vlaknasta i promjenljive debljine. Cista je ispunjena bistrom želatinoznom, ljepljivom ili sluzavom, gustom tekućinom. Tekućina u cisti je ponekad gotovo čista hijaluronska kiselina.
Većinom je riječ o izoliranim promjenama. Ganglion dorzuma zapešća polazi od skafolunatnog zgloba i predstavlja oko 65% svih promjena zapešća i šake. Volarni ganglion zapešća polazi od distalnog kraja radiusa i predstavlja daljnjih 20–25% ganglia. Na ganglije ovojnice fleksornih tetiva i mukozne ciste (polaze s dorzuma DIP zgloba) otpada preostalih 10–15%. Ganglija ponekad spontano regrediraju.
Dijagnoza
Dijagnoza ganglija
Gangliji su vidljive tvorbe prilikom pregleda. Budući da su cistične, transiluminiraju. Druga vrsta mase (koja je čvrsta) na dorzalnom zapešću javlja se kod pacijenata s upalnim tenosinovitisom ili reumatoidnim artritisom; lako se razlikuje po mekom nepravilnom izgledu, nedostatku transiluminacije i povezanosti s proliferativnim ekstenzornim tenosinovitisom (tj. pomiče se s ekskurzijom tetive tijekom fleksije i ekstenzije prstiju).
Liječenje
Liječenje ganglija
Terapija je većinom nepotrebna. Ako međutim promjena svojom pojavom brine bolesnika ili je bolna i osjetljiva, aspiracija širokom iglom je djelotvorna u nekih 50% slučajeva. Pokušaji razbijanja gangliona udarcem tvrdim predmetom vjerojatno nisu korisni, a mogu uzrokovati lokalnu ozljedu.
Nekirurško liječenje zataji u 40–70% pacijenata što zahtijeva kiruršku eksciziju. Ekscizija se može obaviti artroskopski ili putem standardne otvorene operacije. Stopa recidiva nakon operacije iznosi 5–15%.