Ganglia su cistične otekline koje se javljaju najčešće na rukama, osobito na dorzalnom području zapešća. Aspiracija ili ekscizija je indicirana za ganglije koji izazivaju simptome.

(Vidi također Pregled i evaluacija poremećaja šake.)

Ganglijska cista (ganglion)

Ova fotografija prikazuje ganglijsku cistu dorzuma zapešća.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Na ganglije otpada oko 60% kroničnih oteklina mekih tkiva šake i zapešća. Većinom nastaju spontano u odraslih osoba između 20 i 50 godina, a 3× češće u žena. Veličina gangliona može varirati tijekom vremena i biti vezana za korištenje ruke.

Etiologija

Etiologija gangliona

Uzrok većine ganglija je mahom nepoznat. Cistične tvorbe su u neposrednoj blizini ili vezane (često peteljkom) o tetivne ovojnice ili zglobne čahure. Stjenka ganglija je glatka, vlaknasta i promjenljive debljine. Cista je ispunjena bistrom želatinoznom, ljepljivom ili sluzavom, gustom tekućinom. Tekućina u cisti je ponekad gotovo čista hijaluronska kiselina.

Većinom je riječ o izoliranim promjenama. Ganglion dorzuma zapešća polazi od skafolunatnog zgloba i predstavlja oko 65% svih promjena zapešća i šake. Volarni ganglion zapešća polazi od distalnog kraja radiusa i predstavlja daljnjih 20–25% ganglia. Na ganglije ovojnice fleksornih tetiva i mukozne ciste (polaze s dorzuma DIP zgloba) otpada preostalih 10–15%. Ganglija ponekad spontano regrediraju.

Dijagnoza

Dijagnoza ganglija

• Pregled

Gangliji su vidljive tvorbe prilikom pregleda. Budući da su cistične, transiluminiraju. Druga vrsta mase (koja je čvrsta) na dorzalnom zapešću javlja se kod pacijenata s upalnim tenosinovitisom ili reumatoidnim artritisom; lako se razlikuje po mekom nepravilnom izgledu, nedostatku transiluminacije i povezanosti s proliferativnim ekstenzornim tenosinovitisom (tj. pomiče se s ekskurzijom tetive tijekom fleksije i ekstenzije prstiju).

Liječenje

Liječenje ganglija

• Aspiracija ili ekscizija se primjenjuje u slučaju tegoba.

Terapija je većinom nepotrebna. Ako međutim promjena svojom pojavom brine bolesnika ili je bolna i osjetljiva, aspiracija širokom iglom je djelotvorna u nekih 50% slučajeva. Pokušaji razbijanja gangliona udarcem tvrdim predmetom vjerojatno nisu korisni, a mogu uzrokovati lokalnu ozljedu.

Nekirurško liječenje zataji u 40–70% pacijenata što zahtijeva kiruršku eksciziju. Ekscizija se može obaviti artroskopski ili putem standardne otvorene operacije. Stopa recidiva nakon operacije iznosi 5–15%.