Ganglija

Autor: David R. Steinberg, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Adelmo Šegota, dr. med.
Miriam Brenčić, dr. med.

Ganglia su cistične otekline javljaju najčešće na rukama, osobito na dorzalnom području zapešća. Aspiracija ili ekscizija je indicirana za ganglije koji izazivaju simptome.

(Vidi također Pregled i evaluacija poremećaja šake.)

Na ganglije otpada oko 60% kroničnih oteklina mekih tkiva šake i zapešća. Većinom nastaju spontano u odraslih osoba između 20 i 50 godina, a 3× češće u žena. Veličina gangliona može varirati tijekom vremena i biti vezana za korištenje ruke.

Etiologija

Uzrok većine ganglija je mahom nepoznat. Cistične tvorbe su u neposrednoj blizini ili vezane (često peteljkom) o tetivne ovojnice ili zglobne čahure. Stjenka ganglija je glatka, vlaknasta i promjenljive debljine. Cista je ispunjena bistrom želatinoznom, ljepljivom ili sluzavom, gustom tekućinom. Tekućina u cisti je ponekad gotovo čista hijaluronska kiselina.

Većinom je riječ o izoliranim promjenama. Ganglion dorzuma zapešća polazi od skafolunatnog zgloba i predstavlja oko 65% svih promjena zapešća i šake. Volarni ganglion zapešća polazi od distalnog kraja radiusa i predstavlja daljnjih 20–25% ganglia. Na ganglije ovojnice fleksornih tetiva i mukozne ciste (polaze s dorzuma DIP zgloba) otpada preostalih 10–15%. Ganglija ponekad spontano regrediraju.

Dijagnoza

  • Pregled

Gangliji su vidljive tvorbe prilikom pregleda. Drugi tip solidnih masa na dorzalnom strani zapešća pojavljuje se kod pacijenata sa RA. Lako se razlikuju po mekoći, nepravilnosti i povezanosti s proliferacijskim reumatoidnim tenosinovitisom ekstenzora.

Liječenje

  • Aspiracija ili ekscizija se primjenjuje u slučaju tegoba.

Terapija je većinom nepotrebna. Ako međutim promjena svojom pojavom brine bolesnika ili je bolna i osjetljiva, aspiracija širokom iglom je djelotvorna u nekih 50% slučajeva. Pokušaji razbijanja gangliona udarcem tvrdim predmetom vjerojatno nisu korisni, a mogu uzrokovati lokalnu ozljedu.

Nekirurško liječenje zataji u 40–70% pacijenata što zahtijeva kiruršku eksciziju. Ekscizija se može obaviti artroskopski ili putem standardne otvorene operacije. Stopa recidiva nakon operacije iznosi 5–15%.