Tolerancija označava smanjenje odgovora na lijek koji se opetovano koristi. Rezistencija je razvoj podnošljivosti mikroorganizama ili tumorskih stanica na prethodno snažni učinak lijeka.

Primjeri tvari čija primjena dovodi do nastanka tolerancije su npr. alkohol i opioidi. Jedan od odgovornih mehanizama za toleranciju je ubrzani metabolizam, na primjer, indukcijom jetrenih enzima, kao što su citokrom P-450 enzimi. Općenito, tolerancija dovodi do povećavanja doze lijeka koja je potrebna za postizanje istog učinka. Drugi mogući mehanizmi su smanjenje afiniteta vezanja između lijeka i receptora i smanjenja broja receptora. Mehanizmi odgovorni za razvoj tolerancije na lijekove nisu uvijek poznati.

Primjeri rezistencije uključuju sljedeće:

• Sojevi mikroorganizama su rezistentni kada ih više ne ubija ili ne inhibira ranije učinkovit antimikrobni lijek. Mehanizam počinje s genskom promjenom, koja nastaje mutacijom ili stjecanjem gena. Pošto prethodno učinkovit antimikrobni lijek preferencijalno eliminira neotporne organizme, otporni organizmi postaju prevladavajuća vrsta ( vidi: Rezistencija na antibiotike).

• Tumori mogu postati rezistentni ako se razvije mutacija koja pruža otpornost na antineoplastični lijek, a taj lijek se opetovano koristi te preferencijalno eliminira neotporne tumorske stanice. Na primjer, mnogi su pacijenti s kroničnom mijeloičnom leukemijom postali rezistentni na inhibitor tirozin kinaze imatinib, zbog prisustva T315I mutacije.

• Rezistencija na kortikosteroide može utjecati na liječenje niza poremećaja kao što su astma ili upalna bolest crijeva. Mehanizam ovog tipa rezistencije nije potpuno razjašnjen, ali može uključivati niz različitih čimbenika (na primjer: infekcija, oksidativni stres, izloženost alergenima, upala, nedostatak vitamina D3, genske mutacije ili varijacije).