Zika virus je flavivirus koji se prenosi komarcima, a antigenom i strukturom je sličan virusima koji uzrokuju denga vrućicu, žutu groznicu, i vrućicu zapadnog Nila. Zika virusna infekcija je obično bez simptoma, ali može izazvati vrućicu, osip, bol u zglobovima ili konjunktivitis; Zika virusna infekcija tijekom trudnoće može uzrokovati mikrocefaliju (ozbiljni prirođeni defekt) i abnormalnosti oka. Dijagnoza se postavlja pomoću enzimskih imunoapsorbirajućih proba ili RT PCR–a. Liječenje je suportivno. Prevencija uključuje izbjegavanje ugriza komaraca, izbjegavanje nezaštićenih spolnih odnosa s partnerom koji ima rizik Zika virusne infekcije, a za trudnice izbjegavanje putovanja u područjima sa trenutno aktivnom infekcijom.
.
(Vidi također Pregled Arbovirusnih, Arenavirusnih i filovirusnih infekcija.)
Zika virus (ZV), kao virusi koji uzrokuju dengu, žutu groznicu, i Chikungunya bolest, prenosi se Aedes komarcima, koji se razmnožavaju u područjima voda stajaćica. Ovi komarci preferiraju bosti ljude i žive u blizini ljudi, unutra i vani, te agresivno bodu tijekom dana. Također bodu i noću.
Glavni vektori su A. aegypti i A. albopictus. U SAD-u, A. aegypti je ograničen na područje koje se proteže od dubokog juga duž američko-meksičke granice do južne Kalifornije. A. albopictus, koji se bolje prilagođava hladnijim podnebljima, prisutan je u velikom dijelu jugoistoka kroz gornji srednji Zapad i u južnoj Kaliforniji. A. aegypti se smatra glavnim vektorom za epidemiju Zika virusne bolesti; A. albopictus se smatra sekundarnim vektorom u epidemijama Zika virusne infekcije u tropima, ali hoće li istu ulogu imati i u umjerenijoj klimi u SAD-u je nejasno.
Epidemiologija
Zika virus prvi put je izoliran iz majmuna u Zika šumi Ugande 1947. godine, ali nije smatran važnim ljudskim patogenom do prve velike epidemije na otocima južnog Pacifika 2007. godine. U svibnju 2015., lokalni prijenos je prvi izviješten u Južnoj Americi, zatim u Srednjoj Americi i na Karibima, dosegnuvši Meksiko do kraja studenog 2015. godine.
Trenutno, u tijeku je lokalni prijenos Zika virusa prijavljen u sljedećim područjima:
-
Južna Amerika
-
Srednja Amerika i Meksiko
-
Karipski otoci (uključujući Puerto Rico i Djevičanske otoke)
-
Pacifički otoci
-
Cape Verde (nacija otoka uz sjeverozapadnu obalu Afrike)
-
Južna i jugoistočna Azija (sporadični slučajevi)
-
Afrika
Američki CDC je izdao upozorenja za putnike za mnoge od zemalja u navedenim regijama.
Od listopada 2017. godine, slučajevi lokalno prenesene Zika virusne infekcije su zabilježeni u Miami-Dade općini u jugoistočnoj Floridi i Brownsvilleu u Texasu. Do lipnja 2018. u kontinentalnom dijelu SAD-a nisu zabilježeni novi slučajevi lokalnog prijenosa Zika virusa. Zika virusna infekcije također je prijavljena u putnika koji se vraćaju u SAD nakon putovanja u zemlje u kojima se virus prenosi lokalno.
Predviđanje gdje će se Zika virus proširiti je teško. Međutim, budući da isti komarac koji prenosi Zika virus također prenosnik denga vrućice i Chikungunye, lokalna transmisija Zika virusa može se očekivati tamo gdje se prenose denga ili Chikungunya. Denga je lokalno stečena u Teksasu, na Floridi, i na Havajima; Chikungunya je lokalno stečena na Floridi. Slično tome, u područjima u SAD-u gdje je denga danas endemska (Puerto Rico i Djevičanski otoci u Karibima, Američka Samoa, Guam, te Sjeverni Marijanski otoci u Tihom oceanu), Zika virusna infekcija također može postati endemska.
Prijenos Zika virusa
Tijekom prvog tjedna infekcije, Zika virus je prisutan u krvi. Komarci mogu steći virus kad ubodu zaražene osobe; komarci zatim mogu prenijeti virus na druge ljude putem uboda. Putnici iz područja trenutno prisutne Zika virusne infekcije mogu imati Zika virus u krvi kada se vrate kući, a ako su i lokalno prisutni komarci vektori, moguć je lokalni prijenos Zika virusa. Međutim, s obzirom da je kontakt između Aedes komaraca i ljudi rijedak u većini kontinentalnog SAD-a i Havajima (zbog kontrole komaraca i ljudi koji žive i rade u klimatiziranim okruženjima), očekuje se da će lokalni prijenos Zika virusa biti rijedak i ograničen.
Iako se Zika virus prenosi uglavnom komarcima, drugi načini prijenosa su mogući. Oni uključuju
-
Prijenos spolnim putem
-
Prijenos putem transfuzije krvi
-
Prijenos putem presađivanja organa ili tkiva (teoretski)
-
Intrauterini prijenos s majke na fetus, što dovodi do kongenitalne infekcije
-
Prijenos sa zaražene majke na dijete putem majčinog mlijeka
Zika virus je prisutan u spermi, a muškarci ga mogu prenjeti svojim partnerima spolnim putem, uključujući i vaginalni i analni spolni odnos, te vjerojatno i oralni odnos (felacio), čak i kada muškarci nemaju simptoma. Zika virus ostaje u spermi mnogo dulje nego u krvi, vaginalnim tekućinama i drugim tjelesnim tekućinama. Prijenos tijekom nezaštićenog odnosa dogodio se i kod muško-ženskih i muško-muških odnosa (bez kondoma) (vidi također CDC: CDC: Clinical Guidance for Healthcare Providers for Prevention of Sexual Transmission of Zika VirusKliničke smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi u prevenciji spolnog prijenosa Zika virusa).
Zika virus se također može prenijeti na seksualne partnere kada se dijele seksualne igračke, čak i kada zaražene osobe nemaju simptome.
Zika virus perzistira u vaginalnom iscjetku nakon što nestaje iz krvi i urina; prijenos spolnim putem sa žene na muškarca je također zabilježen (1).
Prijenos putem transfuzije krvi je bio prijavljen u Brazilu. Međutim, u ovom trenutku, niti jedan slučaj prijenosa putem transfuzije krvi nije potvrđeni u SAD-u (vidi također CDC: Zika and Blood Transfusion O Zika virusu i transfuziji krvi).
Zika virus se, poput virusa koji uzrokuje denga vrućicu, Chikungunya bolest, vrućicu zapadnog Nila te žutu groznicu, može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće. Zika virus se, kao i virusi koji uzrokuju denga vrućicu i vrućicu zapadnog Nila, može prenijeti majčinim mlijekom. Ipak, s obzirom na dobrobiti dojenja, CDC potiče majke da nastave dojiti i u područjima gdje je trenutno prisutan Zika virus.
Reference o prijenosu
Simptomi i znakovi
Većina (80%) inficiranih ljudi nema simptome.
Simptomi Zika virusne infekcije su vrućica, makulopapulozni osip, konjunktivitis, bol u zglobovima, retroorbitalni bol, glavobolja i bol u mišićima. Simptomi traju 4 do 7 dana. Većina infekcija je blaga. Teška infekcija koja zahtijeva hospitalizaciju je neuobičajena. Rijetko, Zika virus infekcija može uzrokovati encefalopatiju u odraslih. Smrt zbog Zika virusne infekcije je rijetka.
Vrlo rijetko, Guillain-Barréov sindrom (GBS) se razvija nakon infekcije Zika virusom. GBS je akutna, obično brzo-progresivna, ali samo-ograničavajuća upalna polineuropatija za koju se smatra da je uzrokovana autoimunom reakcijom. GBS je također zabilježena nakon denge i Chikungunya bolesti.
Mikrocefalija i druge kongenitalne abnormalnosti
Zika virusna infekcija tijekom trudnoće može uzrokovati mikrocefaliju (urođeni poremećaj koji uključuje nepotpun razvoj mozga i malu veličinu glave) i druge ozbiljne nedostatke u mozgu fetusa (vidjeti također CDC: Kliničke smjernice za dijagnozu, evaluaciju i liječenje novorođenčadi s mogućom kongenitalnom Zika virusnom infekcijom).
U kontinentalnom SAD-u, nekoliko slučajeva mikrocefalije je povezano sa Zika virusom; majke ove djece su vjerojatno dobile infekciju tijekom putovanja u endemske zemlje. CDC prati broj trudnica koje imaju Zika infekciju i koji žive na američkom kopnu ili u Puerto Ricu te drugim američkim teritorijima.
Dojenčad koja je infekciju dobila in utero, bez obzira na to ima li mikrocefaliju ili ne, može imati lezije oka ili prirođene kontrakture (npr. uvrnuto stopalo).
Dijagnoza
(Vidi također CDC-jeve Revised diagnostic testing for Zika, chikungunya, and dengue viruses Revidirano dijagnostičko testiranje za Zika, chikungunyu i denga viruse)
Kliničari su dužni obavijestiti CDC ako identificiraju slučaj Zika virusne infekcije.
Na Zika virusnu infekciju se sumnja na temelju simptoma, te mjesta i datuma putovanja. Međutim, kliničke manifestacije Zika virusne infekcije nalikuju onima mnogih febrilnih tropskih bolesti (npr. malarija, leptospiroza, ostale arbovirusne infekcije), a njegova zemljopisna rasprostranjenost slična je kao za druge arboviruse. Dakle, dijagnoza Zika virusne infekcije zahtijeva laboratorijsku potvrdu jednim od sljedećih:
-
Serološko ispitivanje (enzimski vezanom imunosorbentnom probom [ELISA] za IgM, neutralizacijskim testom redukcije plakova [PRNT] za Zika virusna antitijela)
-
RT-PCR za otkrivanje virusne RNA u serumu
Virus-specifična IgM i neutralizirajuća antitijela se obično razvijaju pri kraju prvog tjedna bolesti, ali križna reakcija s povezanim flavivirusima (npr. denga i virus žute groznice) je česta.
PRNT mjeri virus-specifična neutralizirajuća protutijela i pomaže razlikovati križne reakcije antitijela na srodne flaviviruse.
Tijekom prvog tjedna nakon početka simptoma, Zika virus se često može detektirati upotrebom RT-PCR-a u serumu; uzorke urina treba analizirati RT-PCR-om unutar 14 dana od pojave simptoma.
U SAD-u je hitnom autorizacijom dopušteno korištenje sljedećih dijagnostičkih testova za Zika virus:
Ovi testovi su distribuirani u laboratorije koji su certificirani za obavljanje ispitivanja velike složenosti u SAD-u (za više informacija o tim testovima, pogledajte CDC-jeve Dijagnostičke testove za Zika virus i CDC: Vrste testova za Zika virus).
Za pomoć u dijagnozi i liječenju Zika virusne infekcije, CDC je izdao privremene smjernice za trudnice te privremene smjernice za novorođenčad rođenu od majki koje su tijekom trudnoće putovale ili žive u područjima gdje je trenutno aktivan Zika virus.
Trenutno, testiranje muškaraca radi procjene rizika od spolnog prijenosa nije preporučeno (vidjeti također CDC: Kliničke smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi u prevenciji spolnog prijenosa Zika virusa). Muškarci koji žive u ili su putovali na području aktivnog prijenosa Zika virusa i koji imaju trudnu partnericu trebali bi se suzdržati od spolne aktivnosti ili dosljedno i ispravno koristiti kondome tijekom spolnog odnosa (tj. vaginalnog, analnog ili oralnog odnosa) za vrijeme trajanja trudnoće.
Testiranje majke
Za trudnice putnice koje se vraćaju iz područja trenutno aktivnog prijenosa Zika virusa, CDC smjernice preporučuju serološko testiranje za sve trudnice, bez obzira imaju li simptome Zika virusne infekcije ili ne. Osim toga, ako je trudnica potencijalno bila izložena Zika virusu, preporučuje se ultrazvuk radi procjene anatomije fetusa (vidi također CDC-jeve privremene smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi i brigu o trudnicama s mogućom izloženosti Zika virusu).
Za trudnice koje žive u područjima s trenutno aktivnim prijenosom Zika virusa, Zika virusna infekcija predstavlja rizik tijekom cijele trudnoće. Ako trudnica razvije simptome koji ukazuju na Zika virusnu infekciju, testiranje bi trebalo učiniti tijekom prvog tjedna bolesti. Za asimptomatske trudnice koje žive u područjima s prijenosom Zika virusa u tijeku, CDC preporučuje testiranje pri prvom prenatalnom posjetu, te ako su rezultati negativni, u sredini 2. tromjesečja; fetalni ultrazvuk trebalo bi učiniti između 18 do 20 tjedna trudnoće (vidjeti također CDC-jeve privremene smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi trudnicama s mogućom izloženosti Zika virusu).
U usporedbi s trudnicama putnicama, trudnice koje žive u područjima sa trenutno aktivnim prijenosom Zika virusa imaju veću vjerojatnost za lažno-pozitivni rezultat IgM-a, jer imaju veću šansu da su prethodno bile izložene srodnom flavivirusu.
Testiranje i praćenje djece
Ako je majka djeteta putovala ili živjela u području gdje je prisutan Zika virus tijekom njene trudnoće, testiranje treba biti vođeno majčinim rezultatom na Zika virusno testiranje te činjenicom ima li dijete mikrocefaliju, intrakranijalne kalcifikacije ili abnormalnost oka.
-
Ako majka ima negativni rezultat na Zika virus ili nije bila testirana, a njeno dijete nema mikrocefaliju niti intrakranijalne kalcifikacije, dijete treba dobiti rutinsku njegu.
-
Ako majka ima pozitivni ili sumnjivi rezultat na Zika virus i njeno dijete ima mikrocefaliju ili intrakranijalne kalcifikacije, treba slijediti CDC-jeve privremene smjernice za dijagnozu, evaluaciju i liječenje djece s mogućom kongenitalnom Zika virusnom infekcijom. Dijete bez mikrocefalije ili očnih lezija također treba pratiti, jer je i u dojenčadi rođene s normalnom veličinom glave moguće oštećenje mozga Zika virusom, te se u tom slučaju mozak neće normalno razviti.
-
Ako dijete ima mikrocefaliju ili intrakranijalne kalcifikacije, dijete treba testirati na Zika virus bez obzira na rezultate majčinog testa.
Liječenje
Za Zika virusnu infekciju nema specifičnog liječenja.
Liječenje je suportivno; što uključuje sljedeće:
-
Odmor
-
Tekućinu za sprječavanje dehidracije
-
Acetaminofen za ublažavanje vrućice i boli
-
Izbjegavanje aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova
Aspirin i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi obično se ne koriste tijekom trudnoće i treba ih posebno izbjegavati u svih bolesnika liječenih zbog Zika virusne infekcije dok se ne isključi denga, zbog rizika krvarenja. Isto tako, smrt i teške infekcije zbog Zika virusa povezane su s imunom trombocitopenijom i krvarenjem (1, 2).
Ako u trudnice postoji laboratorijski dokazan Zika virus u serumu ili amnionskoj tekućini, treba razmotriti opciju serijskog ultrazvuka svaka 3-4 tjedna radi praćenja anatomije i rasta fetusa. Preporučeno je upućivanje specijalistu za medicinu majke i fetusa ili specijalistu za infektivne bolesti stručnom u području upravljanja trudnoćom.
Razvoj mozga treba pratiti ≥ 2 godine u sve djece rođene majkama zaraženim Zika virusom, bez obzira na to jesu li djeca imala mikrocefaliju ili očne lezije ili ne.
Literatura
-
1. Sharp TM, Muñoz-Jordán J, Perez-Padilla J, et alSharp TM, Muñoz-Jordán J, Perez-Padilla J, et al: Zika virusna infekcija povezana s teškom trombocitopenijom. Clin Infect DisClin Infect Dis 43 (9):1089–1134, 2006.
-
2. Karimi O, Goorhuis A, Schinkel J, et alKarimi O, Goorhuis A, Schinkel J, et al: Trombocitopenija i potkožno krvarenje kod bolesnika sa Zika virusnom infekcijom. The Lancet 387 (10022):939-940. 2016.
Prevencija
Dok nije poznato više, CDC preporuča da trudnice razmotre odgodu putovanja u područja sa prijenosom Zika virusa u tijeku (vidi također CDC: Trudnice). Ako žene odluče putovati, trebale bi razgovarati sa svojim liječnikom o rizicima Zika virusne infekcije te mjerama predostrožnosti koje treba poduzeti kako bi se izbjeglo ubode komaraca za vrijeme putovanja.
Trenutno ne postoji cjepivo za sprečavanje Zika virusne infekcije.
Prevencija prijenosa:
Prevencija Zika virusne infekcije ovisi o kontroli Aedes komaraca i prevenciji ugriza komaraca tijekom putovanja u zemlje s prijenosom Zika virusa u tijeku. Kontrola A. aegypti je vrlo teška; međutim, trenutno se na terenu testiraju dva pristupa:
-
Otpuštanje genetski izmijenjenih mužjaka koji se pare s divljim ženkama čije ličinke ne sazrijevaju
-
Infekcija komaraca Wolbachia bakterijama koje blokiraju osjetljivost crijeva ženskog komarca na Zika virus
Kako bi se spriječilo ubode komaraca, potrebno je poduzeti slijedeće mjere predostrožnosti (vidi također CDC-jev tekst Zaštita protiv komaraca i Zika virus: Prevencija i prijenos):
-
Nositi košulje i majice dugih rukava te duge hlače.
-
Ostati u mjestima koja imaju klima uređaj ili koristiti mreže za prozore i vrata kako bi se komarcima sprječio ulazak unutra.
-
Spavati pod mrežom protiv komaraca za krevet na mjestima koja nisu adekvatno zaštićena prozorskim mrežama ili klima uređajima.
-
Koristiti sredstva za odbijanje kukaca registrirana u Agenciji za zaštitu okoliša, sa sastojcima kao što su DEET (dietiltoluamid) ili druge odobrene aktivne sastojke na kožnim površinama.
-
Tretirati odjeću i opremu permetrinskim insekticidom (ne primjenjivati izravno na kožu).
Za djecu, preporučaju se sljedeće mjere:
-
Ne koristiti sredstvo protiv ugriza insekata u djece mlađe od 2 mjeseca.
-
Ne koristiti proizvode koji sadrže ulje limuna eukaliptusa (para-mentan-diol) u djece mlađe od 3 godine.
-
Za stariju djecu, odrasle osobe bi trebale prskati repelent na svoje ruke, a zatim ga primijeniti na dječju kožu.
-
Oblačiti djecu u odjeću koja pokriva ruke i noge, te pokriti kolijevku, kolica, ili dječji prijevoznik mrežom protiv komaraca.
-
Ne nanositi sredstvo protiv ugriza insekata na ruke, oči, usta, ili oštećenu i nadraženu kožu djece.
Prevencija prijenosa putem transfuzije krvi
Iako je rizik prijenosa Zika virusa putem transfuzije krvi iznimno nizak, FDA preporučuje da davatelji krvi pričekaju 28 dana ako postoji rizik Zika virusne infekcije zbog bilo kojeg od sljedećih razloga (vidi CDC: Zika i transfuzija krvi):
-
Putovanje ili boravak u područje s trenutnim prijenosom Zika virusa
-
Prethodnu infekciju Zika virusom (prije doniranja je potrebno pričekati 4 tjedna od nestanka simptoma)
-
Ukoliko su prisutni simptomi Zika virusne infekcije unutar 2 tjedna od putovanja u područje s trenutnim prijenosom Zika virusa.
-
Seksualni kontakt s muškarcem kojem je dijagnosticirana Zika virusna infekcija
-
Seksualni kontakt s muškarcem koji je putovao ili živio u području s trenutnim prijenosom Zika virusa unutar 3 mjeseca prije seksualnog kontakta
Ako donator daruje krv, a naknadno razvije simptome Zika virusne infekcije, Crveni križ traži da ga se obavijesti, tako da se moguće zaraženi primatelji krvi stave u karantenu.
Prevencija spolnog prijenosa:
S obzirom da se Zika virus može prenijeti putem sperme, ljudi koji žive u ili su putovali u područje s trenutnim prijenosom Zika virusa trebali bi se suzdržati od spolne aktivnosti ili dosljedno i ispravno koristiti kondome tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, analnog i oralnog) dok je njihova partnerica trudna. Ova preporuka je važeća bez obzira imaju li muškarci simptome ili ne, jer je većina Zika virusnih infekcija asimptomatska, a kada se simptomi razviju, oni su obično blagi.
RNK Zika virusa otkrivena je u spermi do 188 dana nakon početka simptoma. CDC je stoga izdao sljedeće specifične preporuke:
Za muškarce kojima je dijagnosticirana Zika virusna infekcija ili koji imaju ili su imali simptome:
Za parove s muškim partnerom koji je putovao u područje s trenutnim prijenosom Zika virusa:
-
Ako je muški partner imao dijagnosticiranu infekciju uzrokovanu Zika virusom ili ima (ili je imao) simptome, par bi trebao razmisliti o korištenju kondoma ili izbjegavanju spolnih odnosa u trajanju 6 ili više mjeseci nakon pojave simptoma.
-
Ako muški partner ne razvije simptome, par bi trebao razmisliti o korištenju kondoma ili izbjegavanju spolnih odnosa u trajanju 8 ili više tjedana otkada se muškarac vratio.
Za parove s muškim partnerom koji živi u području s trenutnim prijenosom Zika virusa:
-
Ako je muškom partneru dijagnosticirana infekcija uzrokovana Zika virusom ili ima (ili je imao) simptome, par bi trebao razmotriti korištenje kondoma ili izbjegavanje spolnih odnosa u trajanju 6 ili više mjeseci od pojave simptoma.
-
Ako muški partner nikada ne razvije simptome, par bi trebao razmotriti korištenje kondoma ili izbjegavanje spolnih odnosa sve dok je u tom području prisutan Zika virus.
Iako nije opisan slučaj spolnog prijenosa sa žene na ženu, CDC sada preporučuje da sve trudnice koje imaju spolnog partnera (muškog ili ženskog), koji je putovao u ili se nalazi na području sa Zika virusom koriste metode barijere svaki put kada imaju spolni odnos ili da izbjegavaju spolne odnose tijekom trudnoće (1). CDC dalje ažurira svoje preporuke za spolno aktivne ljude.
Ako partnerica nije trudna i živi u ili je putovala u područje s trenutnim prijenosom Zika virusa, par može razmotriti upotrebu kondoma ili izbjegavanje spolnih osnosa (vidi također CDC: Zika i spolni prijenos).
Postoji mali rizik prijenosa sa žene na muškarace; stoga, ako je partnerica putovala u područje s prijenosom Zika virusa, par bi trebao razmotriti korištenje kondoma ili suzdržavanje od spolnih odnosa na sljedeći način:
-
Ako partnerica nema simptome, u trajanju 8 ili više tjedana nakon povratka s putovanja
-
Ako žena ima simptome ili joj je dijagnosticirana Zika virusna infekcija, u trajanju 8 ili više tjedana nakon početka bolesti ili dijagnoze.
Ključne točke
-
Zika virus prenosi se prvenstveno Aedes komarcima.
-
Većina Zika virusnih infekcija su asimptomatske; simptomatske infekcije su obično blage, uzrokujući vrućicu, makulopapulozni osip, konjunktivitis, bol u zglobovima, retroorbitalnu bol, glavobolju i bol u mišićima (mialgiju).
-
Zika virusna infekcija tijekom trudnoće može izazvati ozbiljni prirođeni defekt koji se zove mikrocefalija, kao i očne lezije
-
U sve djece rođene majkama zaraženim Zika virusom, bez obzira na to imaju li mikrocefaliju ili lezije oka ili ne, potrebno je pratiti razvoj mozga u trajanju više od 2 godine.
-
Trudnice koje su putovale ili žive u područjima kontinuiranog prijenosa Zika virusa treba testirati na Zika virus koristeći serološke pretrage (imunoenzimski test za IgM, neutralizaciji test smanjenja plaka) ili RT-PCR.
-
Liječenje je suportivno; liječenje vrućice acetaminofenom i izbjegavanje korištenja aspirina ili NSAR-a dok se ne isključi denga.
-
Trudnice treba upozoriti da razmotre odgodu putovanja u područja s trenutnim prijenosom Zika virusa.
-
Prevencija Zika virusne infekcije ovisi o kontroli Aedes komaraca i izbjegavanja njihovih uboda.
-
S obzirom da se Zika virus može prenijeti spolnim putem, muškarci i žene koji žive u ili su putovali na područje s trenutnim prijenosom Zika virusa trebali bi se suzdržati od spolne aktivnosti ili dosljedno i ispravno koristiti metode barijere za vrijeme spolnog odnosa dok je njihova partnerica trudna.
Više informacija
-
CDC: Zika Virus for Healthcare ProvidersCDC: Zika virus za pružatelje zdravstvene skrbi
-
CDC: Zika VirusCDC: Zika virus
-
CDC: Zika Travel InformationCDC: informacije o Zika virusu za putnike
-
CDC: Clinical Guidance for Healthcare Providers for Prevention of Sexual Transmission of Zika VirusCDC: Kliničke smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi za prevenciju spolnog prijenosa Zika virusa
-
CDC: Update: Interim Guidance for the Diagnosis, Evaluation, and Management of Infants with Possible Congenital Zika Virus InfectionCDC: Privremene smjernice za evaluaciju i testiranje djece na moguću kongenitalnu Zika virusnu infekciju
-
CDC: Update: Interim Guidance for Health Care Providers Caring for Pregnant Women with Possible Zika Virus ExposureCDC: Zika Virus: Kliničke smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi za trudnice s mogućim izlaganjem Zika virusu
-
CDC: Zika Virus: Potential Range in US CDC: Zika virus: Potencijalna zahvaćenost u SAD-u
-
CDC: Protection against Mosquitoes CDC: Zaštita od komaraca
-
CDC: Revised diagnostic testing for Zika, chikungunya, and dengue viruses CDC: Revizija dijagnostičkog testiranja na Zika, chikungunya, i denga viruse
-
CDC: Diagnostic Tests for Zika Virus CDC: Dijagnostički testovi za Zika virus
-
CDC: Types of Zika Virus Tests CDC: Vrste testova za Zika virus