Zika virusne (ZV) infekcije

Autor: Thomas M. Yuill, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ljiljana Lukić, dr. med.

Zika virus je flavivirus koji se prenosi komarcima, a antigenom i strukturom je sličan virusima koji uzrokuju denga vrućicu, žutu groznicu, i vrućicu zapadnog Nila. Zika virusna infekcija je obično bez simptoma, ali može izazvati vrućicu, osip, bol u zglobovima ili konjunktivitis; Zika virusna infekcija tijekom trudnoće može uzrokovati mikrocefaliju (ozbiljni prirođeni defekt) i abnormalnosti oka uz brojne poremećaje razvoja povezane s kongenitalnim Zika sintdromom. Dijagnoza se postavlja pomoću enzimskih imunoapsorbirajućih proba ili RT PCR–a. Liječenje je suportivno. Prevencija uključuje izbjegavanje ugriza komaraca, izbjegavanje nezaštićenih spolnih odnosa s partnerom koji ima rizik Zika virusne infekcije, a za trudnice izbjegavanje putovanja u područjima sa trenutno aktivnom infekcijom..

(Vidi također Pregled Arbovirusnih, Arenavirusnih i filovirusnih infekcija.)

Zika virus (ZV), kao virusi koji uzrokuju dengu, žutu groznicu, i Chikungunya bolest, prenosi se Aedes komarcima, koji se razmnožavaju u područjima voda stajaćica. Ovi komarci preferiraju bosti ljude i žive u blizini ljudi, unutra i vani, te agresivno bodu tijekom dana. Također bodu i noću.

Glavni vektori su A. aegypti i A. albopictus. U SAD-u, A. aegypti je ograničen na područje koje se proteže od dubokog juga duž američko-meksičke granice do južne Kalifornije. A. albopictus, koji se bolje prilagođava hladnijim podnebljima, prisutan je u velikom dijelu jugoistoka kroz gornji srednji Zapad i u južnoj Kaliforniji. A. aegypti se smatra glavnim vektorom za epidemiju Zika virusne bolesti; A. albopictus se smatra sekundarnim vektorom u epidemijama Zika virusne infekcije u tropima, ali hoće li istu ulogu imati i u umjerenijoj klimi u SAD-u je nejasno.

Epidemiologija

Epidemiologija Zika Virus infekcije

Zika virus prvi put je izoliran iz majmuna u Zika šumi Ugande 1947. godine, ali nije smatran važnim ljudskim patogenom do prve velike epidemije na otocima južnog Pacifika 2007. godine. U svibnju 2015., lokalni prijenos je prvi izviješten u Južnoj Americi, zatim u Srednjoj Americi i na Karibima, dosegnuvši Meksiko do kraja studenog 2015. godine.

Trenutno, u tijeku je lokalni prijenos Zika virusa prijavljen u sljedećim područjima:

  • Južna Amerika

  • Srednja Amerika i Meksiko

  • Karipski otoci (uključujući Puerto Rico i Djevičanske otoke)

  • Pacifički otoci

  • Cape Verde (nacija otoka uz sjeverozapadnu obalu Afrike)

  • Južna i jugoistočna Azija (sporadični slučajevi)

  • Afrika

  • Florida

The Centers for Disease Control and Prevention (CDC) izdaje upozorenja putnicima travel alerts o zemljama u u ovim regijama u kojima su moguće epidemije. Iako od prosinca 2019. nije bilo područja s mjerama opreza pri putovanju od strane CDC-a zbog izbijanja Zike, početkom 2020. bilo je tisuća slučajeva u nekim područjima Brazila i stotine slučajeva u Kolumbiji.

U 2016. i 2017. godini, slučajevi lokalno prenesene Zika virusne infekcije su zabilježeni u Miami-Dade općini u jugoistočnoj Floridi i Brownsvilleu u Texasu. Prema CDC CDC websitetranici,trenutno nema lokalnog prijenosa Zika virusa u kontinentalnom AD-u. Ipak Zika virusna infekcija je prijavljena kod putnika povratnika u SAD nakon outovanja u zemlje u kojima se Zika virus širi lokalno.

Predviđanje gdje će se Zika virus proširiti je teško. S obzirom da jednaki komarci koji prenose Zika virus prenose i denge i chikungunya, lokalna transmisija Zika virusa se može očekivati gdje god postoji prijenos denge ili chikungunye. Denga je lokalno stečena u Teksasu, na Floridi, i na Havajima; Chikungunya je lokalno stečena na Floridi, Puerto Rico, i SAD-ovim Djevičanskim Otocima. Slično tome, u područjima u SAD-u gdje je denga danas endemska (Puerto Rico i Djevičanski otoci u Karibima, Američka Samoa, Guam, te Sjeverni Marijanski otoci u Tihom oceanu), Zika virusna infekcija također može postati endemska. Postojali su neki serološki dokazi o infekciji Zika virusom kod primata u Brazilu na kraju velike epidemije kod ljudi tamo. Međutim, nije jasno održava li se virus rutinski u životinjskim populacijama na način na koji se virus žute groznice održava.

Prijenos Zika virusa

Tijekom prvog tjedna infekcije, Zika virus je prisutan u krvi. Komarci mogu steći virus kad ubodu zaražene osobe; komarci zatim mogu prenijeti virus na druge ljude putem uboda. Putnici iz područja trenutno prisutne Zika virusne infekcije mogu imati Zika virus u krvi kada se vrate kući, a ako su i lokalno prisutni komarci vektori, moguć je lokalni prijenos Zika virusa. Međutim, s obzirom da je kontakt između Aedes komaraca i ljudi rijedak u većini kontinentalnog SAD-a i Havajima (zbog kontrole komaraca i ljudi koji žive i rade u klimatiziranim okruženjima), očekuje se da će lokalni prijenos Zika virusa biti rijedak i ograničen.

Iako se Zika virus prenosi uglavnom komarcima, drugi načini prijenosa su mogući. Oni uključuju

  • Prijenos spolnim putem

  • Prijenos putem transfuzije krvi

  • Prijenos putem presađivanja organa ili tkiva (teoretski)

  • Intrauterini prijenos s majke na fetus, što dovodi do kongenitalne infekcije

  • Prijenos sa zaražene majke na dijete putem majčinog mlijeka

Zika virus je prisutan u spermi, a muškarci ga mogu prenjeti svojim partnerima spolnim putem, uključujući i vaginalni i analni spolni odnos, te vjerojatno i oralni odnos (felacio), čak i kada muškarci nemaju simptoma. Zika virus ostaje u spermi mnogo dulje nego u krvi, vaginalnim tekućinama i drugim tjelesnim tekućinama. Prijenos tijekom nezaštićenog odnosa dogodio se i kod muško-ženskih i muško-muških odnosa (bez kondoma) (vidi također CDC: CDC: Clinical Guidance for Healthcare Providers for Prevention of Sexual Transmission of Zika VirusKliničke smjernice za pružatelje zdravstvene skrbi u prevenciji spolnog prijenosa Zika virusa).

Zika virus se također može prenijeti na seksualne partnere kada se dijele seksualne igračke, čak i kada zaražene osobe nemaju simptome.

Zika virus perzistira u vaginalnom iscjetku nakon što nestaje iz krvi i urina; prijenos spolnim putem sa žene na muškarca je također zabilježen (1). Nedavna studija u Gvatemali izvijestila je o izlučivanju virusne RNK u vaginalnom sekretu povremeno do 6 mjeseci. Međutim, otkrivanje virusne RNA ne dokazuje prisutnost zaraznog virusa.

Prijenos putem transfuzije krvi je bio prijavljen u Brazilu. Međutim, u ovom trenutku, niti jedan slučaj prijenosa putem transfuzije krvi nije potvrđeni u SAD-u (vidi također CDC: Zika and Blood Transfusion O Zika virusu i transfuziji krvi).

Zika virus, kao i virusi koji uzrokuju dengu, chikungunya bolest, West Nile virus, i žutu groznicu, mogu biti preneseni s majke na dijete tijekom trudnoće. Zika virus, kao i virusi koji uzrokujudengue and West Nile virus, mogu se prenijeti dojenjem. Ipak, s obzirom na dobrobiti dojenja, CDC potiče majke da nastave dojiti i u područjima gdje je trenutno prisutan Zika virus.

Reference o prijenosu

  • 1. CDC media statementCDC-jeva izjava za medije: Prvi slučaj spolnog prijenosa Zika virusa sa ženske na mušku osobu zabilježen u New Yorku. Srpanj 2016.

Simptomi i znakovi

SImptomi i znakovi Zika virusne infekcije

Većina (80%) inficiranih ljudi nema simptome.

Simptomi Zika virusne infekcije su vrućica, makulopapulozni osip, konjunktivitis, bol u zglobovima, retroorbitalni bol, glavobolja i bol u mišićima. Simptomi traju 4 do 7 dana. Većina infekcija je blaga. Teška infekcija koja zahtijeva hospitalizaciju je neuobičajena. Rijetko, Zika virus infekcija može uzrokovati encefalopatiju u odraslih. Smrt zbog Zika virusne infekcije je rijetka.

Vrlo rijetko, Guillain-Barréov sindrom (GBS) se razvija nakon infekcije Zika virusom. GBS je akutna, obično brzo-progresivna, ali samo-ograničavajuća upalna polineuropatija za koju se smatra da je uzrokovana autoimunom reakcijom. GBS has also developed after dengue and chikungunya disease.

Mikrocefalija i druge kongenitalne abnormalnosti

Zika virus infekicja u trudnoći može uzrokovati mikrocefaliju (kongenitalni poremećaj koji rezultira nepotpunim razvojem mozga i malom glavom), druge teške poremećaje mozga fetalnog, okularni poremećaji kao i drugi defekti koji se skupa nazivaju kongenitalni Ziak virusni sindrom (vidi više na CDC: Update: Interim Guidance for the Diagnosis, Evaluation, and Management of Infants with Possible Congenital Zika Virus Infection).

U kontinentalnom SAD-u, nekoliko slučajeva mikrocefalije je povezano sa Zika virusom; majke ove djece su vjerojatno dobile infekciju tijekom putovanja u endemske zemlje. CDC prati broj trudnica koje imaju Zika infekciju i koji žive na američkom kopnu ili u Puerto Ricu te drugim američkim teritorijima.

Dojenčad koja je infekciju dobila in utero, bez obzira na to ima li mikrocefaliju ili ne, može imati lezije oka ili prirođene kontrakture (npr. uvrnuto stopalo). Dojenčad zaražena in utero i rođena bez kongenitalnog Zika sindroma izložena su riziku od kašnjenja u neurorazvoju.

Dijagnoza

Dijagnoza Zika virusne infekcije

  • Serološke pretrage

  • PCR s reverznom transkriptazom (RT-PCR)

Kliničari su dužni obavijestiti CDC ako identificiraju slučaj Zika virusne infekcije. (Vidi također CDC: Diagnostic Tests for Zika Virus.)

Na Zika virusnu infekciju se sumnja na temelju simptoma, te mjesta i datuma putovanja. Kliničke manifestacije Zika virusne bolesti nalikuju onoj malarije, leptospiroze, i ostalih arbvirusnih infekcija) dok geografska distribucija nalikuje drugim arbovirusima. Dakle, dijagnoza Zika virusne infekcije zahtijeva laboratorijsku potvrdu jednim od sljedećih:

  • Serološko ispitivanje (enzimski vezanom imunosorbentnom probom [ELISA] za IgM, neutralizacijskim testom redukcije plakova [PRNT] za Zika virusna antitijela)

  • RT-PCR za otkrivanje virusne RNA u serumu i uriu.

Virus specifična IgM protutijela i neutralizirajuća protutijela se tipično razviju krajem prvog tjedna bolesti, uz moguću križnu reaktivnost s drugim flavivirusima (npr, dengue i žuta groznica ).

PRNT u akutnom i konvalescentnom serumu mjeri virus-specifična neutralizirajuća protutijela i pomaže razlikovati križne reakcije antitijela na srodne flaviviruse. Dijagnostički je četverostruki ili veći porast PRNT protutijela.

Tijekom prvog tjedna nakon početka simptoma, Zika virus se često može detektirati upotrebom RT-PCR-a u serumu; uzorke urina treba analizirati RT-PCR-om unutar 14 dana od pojave simptoma.

U SAD-u je hitnom autorizacijom dopušteno korištenje sljedećih dijagnostičkih testova za Zika virus:

  • Zika MAC-ELISA

  • Trioplex real-time RT-PCR test

Ovi testovi se distribuiraju u certificirane laboratorije koji provode visoko-složene testove u SAD-u (za više informacija vidi CDC: Testing for Zika virus infection).

Za pomoći u dijagnozi i liječenju Zika virusne infekcijue, CDC je izdao privremene smjernice za trudnice i primrenen smjernice za novorođenčad ( interim guidelines for pregnant women and interim guidelines for infants) rođene od strane majki koje su putovale ili žive u područjima gdje postoji loklana transmisija Zika virusa.

Trenutno testiranje muškaraca za procjenu rizika seksualnog prijenosa nije preporučeno (vidi CDC: Clinical Guidance for Healthcare Providers for Prevention of Sexual Transmission of Zika Virus). Muškarci koji žive u ili su putovali na području aktivnog prijenosa Zika virusa i koji imaju trudnu partnericu trebali bi se suzdržati od spolne aktivnosti ili dosljedno i ispravno koristiti kondome tijekom spolnog odnosa (tj. vaginalnog, analnog ili oralnog odnosa) za vrijeme trajanja trudnoće.

Testiranje majke

Za trudnice putnice koje se vraćaju iz područja trenutno aktivnog prijenosa Zika virusa, CDC smjernice preporučuju serološko testiranje za sve trudnice, bez obzira imaju li simptome Zika virusne infekcije ili ne. Dodatno, ako je trudnica bila izložena Zika virusu, treba učiniti ultrazvuk za procjenu abnormalnosti fetalne anatomije (vidi CDC: Update: Interim Guidance for Health Care Providers Caring for Pregnant Women with Possible Zika Virus Exposure—US, Including US Territories, July 2017).

  • Za asimptomatske trudnice: ispitivanje bi trebalo učiniti 2 do 12 tjedana nakon što se trudnica vrati s putovanja.

  • Za simptomatske trudnice: ispitivanje treba obaviti dok su simptomi prisutni.

Za trudnice koje žive u područjima s trenutno aktivnim prijenosom Zika virusa, Zika virusna infekcija predstavlja rizik tijekom cijele trudnoće. Ako trudnica razvije simptome koji ukazuju na Zika virusnu infekciju, testiranje bi trebalo učiniti tijekom prvog tjedna bolesti. Za asimptomatske trudnice koje žive u području s lokalnom transmisijom Zika virusa, CDC preporuča testiranje na prvomm prenatalnom pregledu, i ako su rezultati negativni, u srediim drugog tromjesečja; fetalni ultrazvuk treba učiniti izmešu 18 i 20 tjedna gestacije (vidi također CDC: Update: Interim Guidance for Health Care Providers Caring for Pregnant Women with Possible Zika Virus Exposure—US, Including US Territories, July 2017).

U usporedbi s trudnicama putnicama, trudnice koje žive u područjima sa trenutno aktivnim prijenosom Zika virusa imaju veću vjerojatnost za lažno-pozitivni rezultat IgM-a, jer imaju veću šansu da su prethodno bile izložene srodnom flavivirusu.

Testiranje i praćenje djece

Ako je majka novorođenčeta putovala ili živila u području s lokalnom transmisijom Zika virusa tijekom trudnoće, treba testirati prema majčinim rezultatima testiranja na Zika virus i s obzirom je li dijete ima mikrocefaliju, intrakranijalne kalcifikacije, poremećaje oka ili druge defekte povezane s kongenitalnim Zika virusnim sindromom (vidi CDC: Evaluation and Testing: Congenital Zika Virus Infection).

  • Ako majka ima negativni rezultat na Zika virus ili nije bila testirana, a njeno dijete nema mikrocefaliju niti intrakranijalne kalcifikacije, dijete treba dobiti rutinsku njegu. Rezultati studija nepovoljnih neurorazvojnih učinaka u dojenčadi zaražene nakon rođenja su proturječni, ali sugeriraju da je razborito kontinuirano praćenje ove dojenčadi.

  • Ako majka ima pozitivan ili neodređen test na Zika virus, a dijete ima mikrocefaliju ili intrakranijalne kalcifikacije, treba pratiti CDC's Update: Interim Guidance for the Diagnosis, Evaluation, and Management of Infants with Possible Congenital Zika Virus Infection, United States, October 2017. Dijete bez mikrocefalije ili očnih lezija također treba pratiti, jer je i u dojenčadi rođene s normalnom veličinom glave moguće oštećenje mozga Zika virusom, te se u tom slučaju mozak neće normalno razviti.

  • Ako dijete ima mikrocefaliju ili intrakranijalne kalcifikacije, dijete treba testirati na Zika virus bez obzira na rezultate majčinog testa.

Liječenje

Liječenje Zika virusne infekcije

  • Suportivno liječenje:

Za Zika virusnu infekciju nema specifičnog liječenja.

Liječenje je suportivno; što uključuje sljedeće:

  • Odmor

  • Tekućinu za sprječavanje dehidracije

  • Acetaminofen za ublažavanje vrućice i boli

  • Aspirin i druge protuupalni lijekovi

Aspirin i NSAID se obično ne koriste u trudnoći i treba ih izbjegavati u svih bolesnika sa Zika virusom dok se ne isključi infekcija s denge virusom s obzirom na rizik krvarenja. Također, smrt i teška infekcija usljed Zika virusa je povezana s imunom trombocitopenijom i krvarenjem (1, 2).

Ako u trudnice postoji laboratorijski dokazan Zika virus u serumu, urinu ili amnionskoj tekućini, treba razmotriti opciju serijskog ultrazvuka svaka 3-4 tjedna radi praćenja anatomije i rasta fetusa. Preporučeno je upućivanje specijalistu za medicinu majke i fetusa ili specijalistu za infektivne bolesti stručnom u području upravljanja trudnoćom.

Razvoj mozga treba pratiti ≥ 2 godine u svih novorođenčadi rođenih od strane majki inficiranih Zika virusom, neovisno o tome jesu li imali mikrocefaliju , okularne lezije ili druge manifestacije Zika virusnog kongenitalnog sindroma.

Literatura

  • 1. Sharp TM, Muñoz-Jordán J, Perez-Padilla J, et al: Zika virus infection associated with severe thrombocytopenia. Clin Infect DisClin Infect Dis 43 (9):1089–1134, 2006. doi: 10.1093/cid/ciw476

  • 2. Karimi O, Goorhuis A, Schinkel J, et al: Thrombocytopenia and subcutaneous bleedings in a patient with Zika virus infection. The Lancet 387 (10022):939-940. 2016. doi: 10.1016/S0140-6736(16)00502-X

Prevencija

Overview of Zika Virus Infection

CDC je preporučio protiv putovanja trudnica u područja s lokalnom transmisijom Zika virusa ( CDC: Pregnant Women and Zika). Prije odlaska na putovanje, žene bi se trebale savjetovati sa svojim liječnikom o rizicima Zika virusne infekcije te mjerama predostrožnosti koje treba poduzeti kako bi se izbjeglo ubode komaraca za vrijeme putovanja.

Trenutno ne postoji cjepivo za sprečavanje Zika virusne infekcije.

Prevencija prijenosa:

Prevencija Zika virusne infekcije ovisi o kontroli Aedes komaraca i prevenciji ugriza komaraca tijekom putovanja u zemlje s prijenosom Zika virusa u tijeku. Kontrola A. aegypti je vrlo teška; međutim, trenutno se na terenu testiraju dva pristupa:

  • Otpuštanje genetski izmijenjenih mužjaka ili sterikiziranih mužjaka koji se pare s divljim ženkama čije ličinke ne sazrijevaju ili čija jaja su neplodna.

  • Infekcija komaraca Wolbachia bakterijama koje blokiraju osjetljivost crijeva ženskog komarca na Zika virus

Za prevenciju uboda komaraca, iduće mjere treba poduzeti (vidi također CDC's Protection against Mosquitoes i Zika virus: Prevention and Transmission):

  • Nositi košulje i majice dugih rukava te duge hlače.

  • Ostati u mjestima koja imaju klima uređaj ili koristiti mreže za prozore i vrata kako bi se komarcima sprječio ulazak unutra.

  • Spavati pod mrežom protiv komaraca za krevet na mjestima koja nisu adekvatno zaštićena prozorskim mrežama ili klima uređajima.

  • Koristiti sredstva za odbijanje kukaca registrirana u Agenciji za zaštitu okoliša, sa sastojcima kao što su DEET (dietiltoluamid) ili druge odobrene aktivne sastojke na kožnim površinama.

  • Tretirati odjeću i opremu permetrinskim insekticidom (ne primjenjivati izravno na kožu).

Za djecu, preporučaju se sljedeće mjere:

  • Ne koristiti sredstvo protiv ugriza insekata u djece mlađe od 2 mjeseca.

  • Ne koristiti proizvode koji sadrže ulje limuna eukaliptusa (para-mentan-diol) u djece mlađe od 3 godine.

  • Za stariju djecu, odrasle osobe bi trebale prskati repelent na svoje ruke, a zatim ga primijeniti na dječju kožu.

  • Oblačiti djecu u odjeću koja pokriva ruke i noge, te pokriti kolijevku, kolica, ili dječji prijevoznik mrežom protiv komaraca.

  • Ne nanositi sredstvo protiv ugriza insekata na ruke, oči, usta, ili oštećenu i nadraženu kožu djece.

Prevencija prijenosa putem transfuzije krvi

U srpnju 2018. američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je revidirane smjernice preporučujući da centri za krv u svim državama i teritorijima SAD-a provjeravaju doniranu punu krv i krvne komponente testom nukleinske kiseline za probir krvi koji je za korištenje odobrila FDA, umjesto probira darivatelja od strane epidemiološki čimbenici (vidi FDA: Revised Recommendations for Reducing the Risk of Zika Virus Transmission by Blood and Blood Components).

Prevencija spolnog prijenosa:

RNK Zika virusa otkrivena je u spermi do 281 dana nakon početka simptoma. Međutim, otkrivanje virusne RNK ne znači nužno prisutnost zaraznog virusa. U nedavnoj studiji, infektivni virus otkriven je kod nekoliko pojedinaca 30 dana nakon početka bolesti, ali općenito se čini da je izlučivanje zaraznog Zika virusa s vremenom postalo mnogo rjeđe i bilo je ograničeno uglavnom na prvih nekoliko tjedana nakon početka bolesti; međutim, još uvijek postoji mogućnost kasnijeg prijenosa. Budući da se Zika virus može prenijeti putem sjemena, CDC preporučuje ljudima da koriste kondome ili da prakticiraju apstinenciju ako jedan ili oba partnera žive ili su putovali u područje gdje je sada ili u prošlosti bio prijenos Zika virusa. Ova preporuka je važeća bez obzira imaju li ljudi simptome ili ne, jer je većina Zika virusnih infekcija asimptomatska, a kada se simptomi razviju, oni su obično blagi.

  • Muškarac s trudnom partnericom: suzdržavajte se od seksualne aktivnosti ili koristite kondome i izbjegavajte dijeljenje seksualnih igračaka tijekom trudnoće

  • Muškarac je putovao u područje izloženo riziku od Zike sa ili bez partnerice: suzdržite se od seksualne aktivnosti ili koristite kondome 3 mjeseca nakon povratka (ili početka simptoma)

  • Žena je putovala u područje izloženo riziku od Zike bez muškog partnera: suzdržite se od seksualne aktivnosti ili koristite kondome 2 mjeseca nakon povratka (ili početka simptoma)

Ako koristite kondome, trebali biste ih koristiti od početka do kraja svaki put tijekom vaginalnog, analnog i oralnog seksa.

Iako nije opisan slučaj spolnog prijenosa sa žene na ženu, CDC preporučuje da sve trudnice koje imaju spolnog partnera (muškog ili ženskog), koji je putovao u ili se nalazi na području sa Zika virusom koriste metode barijere svaki put kada imaju spolni odnos ili da izbjegavaju spolne odnose tijekom trudnoće, i izbjegavaju dijeljenje seksulanih igrački (1).

See also CDC: Clinical Guidance for Healthcare Providers for Prevention of Sexual Transmission of Zika Virus.

Ključne točke

  • Zika virus prenosi se prvenstveno Aedes komarcima.

  • Većina Zika virusnih infekcija su asimptomatske; simptomatske infekcije su obično blage, uzrokujući vrućicu, makulopapulozni osip, konjunktivitis, bol u zglobovima, retroorbitalnu bol, glavobolju i bol u mišićima (mialgiju).

  • Zika virusna infekcija tijekom trudnoće može izazvati ozbiljni prirođeni defekt koji se zove mikrocefalija, kao i očne lezije.

  • U sve djece rođene majkama zaraženim Zika virusom, bez obzira na to imaju li mikrocefaliju ili lezije oka ili ne, potrebno je pratiti razvoj mozga u trajanju više od 2 godine.

  • Trudnice koje su putovale ili žive u područjima kontinuiranog prijenosa Zika virusa treba testirati na Zika virus koristeći serološke pretrage (imunoenzimski test za IgM, neutralizaciji test smanjenja plaka) ili RT-PCR.

  • Liječenje je suportivno; liječenje vrućice acetaminofenom i izbjegavanje korištenja aspirina ili NSAR-a dok se ne isključi denga.

  • Trudnice ne bi trebale putovati u područja s lokalnom transmisijom Zika virusa niti tijekom epidemija.

  • Prevencija Zika virusne infekcije ovisi o kontroli Aedes komaraca i izbjegavanja njihovih uboda.

  • S obzirom da se Zika virus može prenijeti spolnim putem, muškarci i žene koji žive u ili su putovali na područje s trenutnim prijenosom Zika virusa trebali bi se suzdržati od spolne aktivnosti ili dosljedno i ispravno koristiti metode barijere za vrijeme spolnog odnosa dok je njihova partnerica trudna.

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

  • CDC: Zika Virus for Healthcare ProvidersCDC: Zika virus za pružatelje zdravstvene skrbi

  • CDC: Zika Travel InformationCDC: informacije o Zika virusu za putnike

  • CDC: Update: Interim Guidance for the Diagnosis, Evaluation, and Management of Infants with Possible Congenital Zika Virus Infection— United States, October 2017

  • CDC: Update: Interim Guidance for Health Care Providers Caring for Pregnant Women with Possible Zika Virus Exposure— United States (Including U.S. Territories), July 2017

  • CDC: Protection against Mosquitoes CDC: Zaštita od komaraca

  • CDC: Testing for Zika Virus Infections

  • FDA: Revised Recommendations for Reducing the Risk of Zika Virus Transmission by Blood and Blood Components, July 2018

Politika privatnosti