Sulfonamidi (vidi tablicu Sulfonamidi) su sintetski bakteriostatski antimikrobici koji kompetitivno inhibiraju konverziju p–aminobenzoične kiseline u dihidropteroat, koji bakterije trebaju za sintezu folne kiseline i na koncu za sintezu purina i DNK. Ljudi ne sintetiziraju folnu kiselinu, ali je dobivaju prehranom, pa tako manje utječe na njihovu sintezu DNK.
Tri sulfonamida, sulfisoksazol, sulfametizol i sulfasalazin postoje kao samostalni pripravci za oralnu primjenu. Sulfametoksazol je dostupan u koformulaciji s trimetoprimom (kao TMP/SMX). Sulfadoksin se kombinira s pirimetaminom, a dostupan je za oralnu primjenu.
Sulfonamidi dostupni za topikalnu primjenu uključuju sulfadijazin i srebro te mafenid kreme za opekline, sulfanilamidnu vaginalnu kremu i supozitorije te sulfacetamid za oftalmološku primjenu.
Rezistencija
Rezistencija na sulfonamide je rasprostranjena, a rezistencija na jedan sulfonamid označava rezistenciju na sve ostale.
Farmakokinetika
Većina sulfonamida se brzo apsorbiraju nakon oralne i topikalne (opekline) primjene. Sulfonamidi se distribuiraju čitavim tijelom. Metaboliziraju se uglavnom u jetri, a izlučuju bubrezima. Sulfonamidi se natječu za mjesta vezanja bilirubina na albuminu.
Indikacije
Sulfonamidi su aktivni protiv
Sulfasalazin se može koristiti oralno u liječenju upalne bolesti crijeva.
Sulfonamidi se najčešće primjenjuju s drugim lijekovima (npr. kod nokardioze, uroinfekcija i falciparum malarije rezistentne na klorokin).
Topikalni sulfonamidi se mogu koristiti za liječenje sljedećeg:
-
Opeklina: sulfadijazin srebro i mafenid acetat
-
Vaginitisa: vaginalna krema i čepići s sulfanilamidom
-
Površinske očne infekcije: oftalmološki sulfacetamid
Kontraindikacije
Sulfonamidi su kontraindicirani kod pacijenata koji su imali alergijsku reakciju na njih ili koji imaju porfiriju.
Sulfonamidi ne eradiciraju streptokoka grupe A u pacijenata s faringitisom te se ne bi trebali koristiti za liječenje streptokoknog faringitisa.
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Dokazi o povezanosti sulfonamida i urođenih mana nisu dosljedni. Ispitivanja sulfonamida na životinjama pokazuju određeni rizik, a odgovarajuće studije u trudnica još nisu provedene.
Međutim, primjena blizu termina poroda i tijekom dojenja je kontraindicirana, kao i kod pacijenata u dobi < 2 mjeseca (osim kao adjunktivna terapija sa pirimetaminom u liječenju kongenitalne toksoplazmoze). Ako se koristi blizu termina poroda ili u novorođenčadi, ovi lijekovi povisuju razine nekonjugiranog bilirubina u krvi i povećavaju rizik od kernikterusa u fetusa ili novorođenčeta.
Sulfonamidi ulaze u majčino mlijeko.
Nuspojave
Nuspojave mogu biti posljedica oralne, a katkada i topikalne primjene; one uključuju
-
Reakcije preosjetljivosti, kao što su osip, Stevens–Johnsonov sindrom, vaskulitis, serumska bolest, medikamentozna vrućica, anafilaksija i angioedem
-
Kristaluriju, oliguriju i anuriju
-
Hematološke reakcije, poput agranulocitoze, trombocitopenije, i u bolesnika s manjkom G6PD - hemolitičku anemiju
-
Kernikterus u novorođenčadi
-
Fotosenzitivnost
-
Neurološke učinke, kao što su nesanica i glavobolja
Hipotiroidizam, hepatitis i aktivaciju latentnog SLE. Ovi lijekovi mogu pogoršati porfirije.
Incidencija nuspojava je različita za različite sulfonamide, ali križna osjetljivost je česta.
Sulfasalazin može smanjiti crijevnu apsorpciju folata (folne kiseline). Posljedično, korištenje ovog lijeka može dovesti do deficita folata u bolesnika s upalnim bolestima crijeva, što također smanjuje apsorpciju, pogotovo ako je unos prehranom insuficijentan.
Mafenid može izazvati metaboličku acidozu zbog inhibicije karboanhidraze.
Doziranje
Kako bi se izbjegla kristalurija, kliničari bi trebali dobro hidrirati pacijente (npr. s ciljnom diurezom od 1200 do 1500 mL/dan). Sulfonamidi se mogu primjenjivati kod renalne insuficijencije, no treba mjeriti vršnu koncentraciju; serumska koncentracija sulfametoksazola nebi smjela biti <120 mcg/mL.
Sulfonamidi mogu potencirati djelovanje sulfonilureja (s posljedičnom hipoglikemijom), fenitoina (s učestalijim nuspojavama) i kumarinskih antikoagulansa.