Ozljede kralježnice

    Autori: James E. Wilberger, MD
    Gordon Mao, MD
    Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
    Prijevod: Agata Škunca, dr. med.

    Trauma kralježnice može izazvati ozljedu kralježnične moždine i/ili kralježaka. Ponekad su zahvaćeni i spinalni živci. Anatomija kralježnične moždine je objašnjena na drugom mjestu.

    Ozljeda kralježnične moždine može biti:

    • Potpuna

    • Nepotpuna

    (Vidi također Pristup ozlijeđenom bolesniku.)

    Etiologija

    Ozljeda kralježnične moždine

    U SAD-u se godišnje dogodi >12 000 ozljeda kralježnične moždine ili 40 slučajeva na 1 000 000 stanovnika godišnje.

    Najčešći uzroci su:

    • prometne nesreće (48%)

    • padovi (16%)

    Ostatak se pripisuje tjelesnim napadima (12 %), bavljenju sportom (10 %) i nesrećama na radu. Više od 80% bolesnika su muškarci.

    U starijih osoba padovi su najčešći uzrok. Osteoporoza i degenerativne bolesti zglobova mogu povećati rizik od ozljeda moždine pri manjim silama zbog angulacija koje formiraju degenerativno promijenjeni zglobovi, osteofita koji oštećuju moždinu i krhkih kostiju zbog kojih vrlo lako nastaju frakture kroz kritične strukture.

    Do ozljeda kralježnične moždine dolazi kada tupa sila ošteti kralješke, ligamente ili diskove uzrokujući nagnječenje, zgnječenje ili razdor tkiva moždine, te kod penetrantnih ozljeda moždine (npr. metkom ili nožem). Takve ozljede mogu dovesti do i oštećenja krvnih žila te ishemije ili hematoma (tipično ekstraduralnog) što izaziva dodatno oštećenje. Sve vrste ozljeda mogu izazvati edem moždine koji dodatno smanjuje dotok krvi i oksigenaciju. Oštećenje može biti posljedica pretjeranog otpuštanja neurotransmitera iz oštećenih stanica, upalnog imunosnog odgovora s otpuštanjem citokina, nakupljanja slobodnih radikala i apoptoze.

    Ozljede kralježnice

    Ozljede kralježnice mogu biti:

    • Prijelomi, koji mogu zahvatiti trupove, lamine, pedikule te spinozne, zglobne i transverzalne nastavke kralježaka

    • Dislokacije, koje tipično zahvaćaju zglobne fasete

    • Subluksacije, kod kojih je moguća ruptura ligamenata bez ozljede kosti

    U području vrata, prijelomi stražnjih dijelova kralježaka i dislokacije mogu oštetiti vertebralne arterije uzrokujući sindrom nalik na moždani udar.

    Nestabilne ozljede kralježnice su one kod kojih je cjelovitost kosti i ligamenata poremećena u tolikoj mjeri da može dovesti do slobodnog pokretanja ulomaka, s mogućnošću pritiska na kralježničnu moždinu ili njezinu krvnu opskrbu te izazvati pogoršanje neurološke funkcije ili bol. Do takvih pomaka može doći čak i prilikom promjene položaja bolesnika (npr. zbog prijevoza, za vrijeme početne obrade). Stabilni prijelomi ne dovode do slobodnog pokretanja ulomaka.

    Specifične ozljede u pravilu ovise o mehanizmu nastanka ozljede. Fleksijske ozljede mogu izazvati klinaste prijelome trupa kralješka ili prijelome spinoznih nastavaka. Veća fleksijska sila može izazvati obostranu dislokaciju malih zglobova kralježnice ili ako djeluje na razini C1–C2, prijelom odontoidnog nastavka, atlantookcipitalnu ili atlantoaksijalnu subluksaciju, ili oboje, frakturu i subluksaciju. Rotacijska ozljeda može izazvati jednostrano iščašenje malih zglobova kralježnice. Ekstenzijske ozljede mogu uzrokovati prijelom stražnjeg luka. Kompresivne ozljede mogu uzrokovati raspad tijela kralježaka.

    Ozljede kaude ekvine

    Donji kraj kralježnične moždine (conus medullaris) se obično nalazi na razini L1 kralješka. Spinalni živci ispod te razine čine tzv. konjski rep (kauda ekvina). Ozljede kralježnice ispod ove razine mogu nalikovati na ozljede kralježnične moždine, osobito na conus medullaris sindrom (vidi tablicu Sindromi kralježnične moždine).

    Simptomi i znakovi

    Glavne znakove ozljede moždine određuje razina ozljede, pri čemu je neurološka funkcija iznad razine ozljede uredna, a ispod je nema ili je znakovito smanjena. Mišićna snaga se procjenjuje pomoću standardne ljestvice te boduje od 0 do 5. Klinička slika ovisi razini ozljede (vidi tablicu vidi tablicu Učinci ozljede kralježnične moždine s obzirom na lokaciju ozljede) te da li je ozljeda potpuna ili djelomična. U akutnoj fazi ozljede moždine može doći do prijapizma.

    Osim motoričkih i osjetnih funkcija, znakovi ozljede gornjeg motoneurona su važan znak kod ozljeda moždine. Ovi znakovi uključuju pojačane duboke tetivne reflekse i tonus mišića, plantarni ekstenzorni odgovor (ekstenzija nožnog palca), klonus (najčešće se izvodi u području gležnja naglom dorzifleksijom stopala) i Hoffmanov refleks (izvodi se tako da se snažno kratkotrajno flektira i pusti distalna falanga srednjeg prsta ruke, a pozitivan odgovor je fleksija distalne falange palca).

    Ozljede kralježaka, kao ostali prijelomi i iščašenja, su bolne, ali bolesnici zaokupljeni drugim bolnim ozljedama (npr. prijelomima dugih kostiju) ili čija je razina svijesti promijenjena zbog intoksikacije ili ozljede glave, se ne moraju žaliti na bol u području kralježnice.

    Posljedice ozljede kralježnične moždine s obzirom na lokacijuozljede

    MJESTO OZLJEDE*

    MOGUĆI UČINCI††

    *Skraćenice se odnose na kralješke. Moždina je kraća od kralježnice te se niz kralježnicu segmenti moždine i razine kralježaka sve više razilaze.

    ††Prijapizam, smanjeni tonus rektuma i promjene u kaudalnoj refleksnoj aktivnosti mogu biti posljedica ozljede moždine na bilo kojoj razini.

    razina C5 ili iznad

    paraliza disanja

    kvadriplegija

    između C5 i C6

    paraliza nogu, ručnih zglobova i šake

    oslabljena abdukcija ramena i fleksija lakta

    gubitak refleksa brahioradijalisa

    između C6 i C7

    paraliza nogu, ručnih zglobova i šaka, ali pokreti u ramenu i fleksija u laktu su obično mogući

    gubitak refleksa mišića bicepsa

    između C7 i C8

    paraliza nogu i ruku

    gubitak refleksa mišića tricepsa

    razina C8 do T1

    s poprečnim lezijama, Hornerov sindrom (ptoza, mioza zjenica, anhidroza lica)

    paraliza nogu

    između T1 i T12

    paraliza mišića nogu iznad i ispod koljena

    razina T12 do L1

    paraliza ispod koljena

    kauda ekvina (obično od L2 do S5)

    hiporefleksijska ili arefleksijska pareza donjih ekstremiteta

    obično bol i hiperestezija u distribuciji zahvaćenih korjenova živaca

    obično gubitak kontrole crijeva i mjehura

    razina S3 do S5 ili conus medullarisa na L1

    potpuni gubitak nadzora nad crijevima i mokraćnim mjehurom

    Potpuna ozljeda moždine

    Potpuna ozljeda moždine:

    • Trenutačna, potpuna, flakcidna paraliza (uključujući gubitak tonusa analnog sfinktera)

    • Gubitak svih osjeta i arefleksija

    • Autonomna disfunkcija ispod razine ozljede

    Visoka ozljeda cervikalne kralježnice (razina C5 ili iznad) pogađa mišiće koji kontroliraju disanje, što uzrokuje respiratornu insuficijenciju. Može se razviti ovisnost o mehaničkoj ventilaciji, osobito kod bolesnika s ozljedama na razini C3 ili iznad. Autonomna disfunkcija uslijed ozljede u vratnom dijelu kralježnice može dovesti do bradikardije i hipotenzije, što se naziva neurogenim šokom. Za razliku od drugih oblika šoka, koža ostaje topla i suha. Mogu se razviti aritmije i nestabilnosti krvnog tlaka. Kod osoba s visokom ozljedom kralježnične moždine česti uzrok smrti je pneumonija, osobito kod onih koji ovise o mehaničkoj ventilaciji.

    Mlohava paraliza se tijekom nekoliko sati ili dana pretvara u spastičnu paralizu s facilitacijom miotatskih refleksa, do čega dolazi zbog gubitka silazne inhibicije. Ako je funkcija lumbosakralnog dijela moždine očuvana, kasnije se javlja spazam fleksornih mišića uz povratak autonomne funkcije.

    Nepotpuna ozljeda moždine

    Kod nepotpunih ozljeda kralježnične moždine, javlja se ispad osjetnih i motoričkih funkcija, a miotatski refleksi mogu biti facilitirani. Gubitak osjeta i motorike može biti prolazan ili trajan, ovisno o etiologiji ozljede. Gubitak funkcije uslijed nagnječenja može biti privremen, ili trajniji uslijed jačeg nagnječenja ili laceracije. Ponekad, brzo oticanje moždine može izazvati potpunu neurološku disfunkciju nalik onoj kod potpunog presijecanja moždine. Ovo se naziva spinalnim šokom (ne smije se zamijeniti sa spinalnim neurogenim šokom). Simptomi se povlače za jedan do nekoliko dana, ali rezidualno oštećenje često zaostaje.

    Manifestacije ovise o tome koji je dio moždine zahvaćen, a razlikuje se nekoliko sindroma (vidi tablicu Sindromi kralježnične moždine).

    Brown–Séquardov sindrom nastaje uslijed poprečnog presijecanja polovice kralježnične moždine. Bolesnici imaju ipsilateralnu spastičnu paralizu i gubitak proprioceptivnog osjeta ispod razine ozljede te kontralateralan gubitak osjeta boli i temperature.

    Sindrom prednje moždine nastaje zbog direktne ozljede prednjeg dijela moždine ili prednje spinalne arterije. Nastaje gubitak osjeta boli i motorike bilateralno ispod razine lezije. Funkcija stražnjeg dijela moždine (osjet vibracije i propriocepcije) je očuvana.

    Sindrom centralne moždine obično nastaje u bolesnika sa suženim spinalnim kanalom (prirođeno ili degenerativno) nakon hiperekstenzijske ozljede. Motorička funkcija ruku je oštećena jače nego nogu. Ako su zahvaćene stražnje kolumne, izgubljen je osjet položaja, vibracije i laganog dodira. Ako su zahvaćeni spinotalamički putovi, izgubljen je osjet boli, temperature te često laganog ili grubog dodira. Krvarenje u kralježničnu moždinu uzrokovano traumom (hematomijelija) je obično ograničeno na sivu tvar u vratnom dijelu, dovodeći do znakova oštećenja donjeg motornog neurona (mišićne slabosti i propadanja, fascikulacija i oslabljenih tetivnih refleksa u rukama), koje je obično trajno. Motorička slabost je često proksimalna i praćena selektivnim oštećenjem osjeta boli i temperature.

    Oštećenje kaude ekvine

    Gubitak motorike i/ili osjeta, obično djelomičan, očituje se u distalnom dijelu donjih udova. Senzorni simptomi su bilateralni, ali obično asimetrični te zahvaćaju jednu stranu više nego drugu. Osjet je obično oslabljen u perinealnom području (“sedlasta anestezija”). Oštećenje funkcije crijeva i mokraćnog mjehura može se očitovati kao inkontinencija ili retencija. U muškaraca može doći do erektilne disfunkcije, a u žena do oslabljene spolne funkcije. Tonus analnog sfinktera je oslabljen, a bulbokavernozni i kutani analni refleks su abnormalni. Ovi znakovi mogu nalikovati onima kod sindroma medularnog konusa.

    Komplikacije ozljede leđne moždine

    Posljedice ovise o težini i visini ozljede. Ako se ozljeda nalazi iznad ili u razini C5, disanje može biti ugroženo. Smanjena mobilnost povećava rizik od nastanka krvnih ugrušaka, infekcija mokraćnog sustava, kontraktura, atelektaza, upale pluća i dekubitusa. Može se razviti spastičnost. Kardiovaskularna nestabilnost je uobičajena nakon ozljede cervikalne kralježnice, a povezana je s neurogenim šokom i autonomnom disrefleksijom koja se javlja kao odgovor na određene okidače kao što su bol ili pritisak na tijelo. Kronična neurogena bol se može očitovati kao pečenje ili bockanje.

    Dijagnoza

    • Posumnjati na ozljedu kod bolesnika s visokim rizikom, čak i onih bez simptoma

    • CT

    Ozljede leđne moždine prilikom trauma nisu uvijek očite. Ozljeda kralježnice i leđne moždine mora se uzeti u obzir u bolesnika s:

    • Ozljedama koje uključuju glavu

    • Prijelomima zdjelice

    • Penetrantnim ozljedama u području kralježnice

    • Ozljedama koje su zadobivene u prometnim nesrećama

    • Teškim tupim ozljedama

    • Ozljedama koje se odnose na pad s visine ili skokove u vodu

    U starijih osoba, ozljeda leđne moždine se mora uzeti u obzir i nakon manjih padova.

    Također, spinalne ozljede treba uzeti u obzir u bolesnika s promijenjenim senzorijem, lokaliziranom napetošću u području leđa, drugim bolnim ozljedama koje odvlače pozornost ili kompatibilnim neurološkim deficitom.

    Dijagnostika ozljeda kralježnice i kralježnične moždine uključuje slikovne dijagnostičke metode i procjenu funkcije živaca, uključujući reflekse, motoriku i osjet.

    Ozljede se mogu razvrstati pomoću ASIA (American Spinal Injury Association) ljestvice oštećenja ili drugim sličnim ljestvicama (vidi tablicu vidi tablicu).

    Ljestvica za procjenu oštećenja kralježnične moždine*

    Stupanj

    Neurološki deficit

    *Prema Američkoj udruzi za oštećenje kralježnice (American Spinal Injury Association)

    A

    Potpuna: Nema motoričke niti osjetne funkcije, uključujući i sakralne segmente S4–S5.

    B

    Nepotpuna: Očuvana je osjetna, ali ne i motorička funkcija ispod neurološke razine ozljede, uključujući sakralne segmente S4-S5.

    C

    Nepotpuna: Motorička funkcija je očuvana ispod neurološke razine ozljede, a više od polovice glavnih mišića ispod neurološke razine ozljede imaju mišićnu snagu < 3.

    D

    Nepotpuna: Motorička funkcija je očuvana ispod neurološke razine ozljede, a barem polovica glavnih mišića ispod neurološke razine ozljede pokazuje mišićnu snagu ≥3.

    E

    Normalna: Motorička i osjetna funkcija je normalna

    Ispitivanje funkcije živaca

    Ispituje se motorička funkcija svih ekstremiteta. Ispitivanje osjeta treba obuhvaćati i osjet na lagani dodir (funkciju stražnjih rogova), bockanje (prednji spinotalamički trakt) i položaj. Otkrivanje razine osjeta je najbolje izvoditi od distalnog prema proksimalnom dijelu te ispitivanjem torakalnih korijenova na leđima čime se izbjegava zavaravanje cervikalnim ogrtačem. Prijapizam ukazuje na oštećenje leđne moždine. Rektalni tonus može biti smanjen, a miotatski refleksi mogu biti živahni ili odsutni.

    Slikovne pretrage

    Tradicionalno se snimaju nativne RTG snimke svih ozlijeđenih područja. CT se izvodi na područjima koja su abnormalna na RTG snimkama ili onima koja su klinički sumnjiva. Međutim, CT se sve više koristi kao primarna dijagnostička metoda za ozljede kralježnice jer ima bolju dijagnostičku preciznost te se u brojnim traumatološkim centrima može brzo učiniti.

    MR pomaže identificirati vrstu i lokalizaciju ozljede leđne moždine. Najtočnija je slikovna dijagnostička metoda za prikaz leđne moždine i drugih mekih tkiva, ali nije uvijek dostupna.

    Ako prijelom prolazi kroz poprečne foramene vratne kralježnice, nužna je dijagnostika koja omogućava vizualizaciju krvnih žila (obično CT angiografija) kako bi se isključila disekcija vertebralne arterije.

    Prognoza

    Presječeni spinalni živci i oni koji su podlegli degeneraciji se ne oporavljaju te je funkcionalno oštećenje trajno. Nagnječeno tkivo živca može ponovno uspostaviti svoju funkciju. Povratak pokreta i osjeta tijekom prvog tjedna nakon ozljede nagoviješta uspješan oporavak. Disfunkcija zaostala nakon 6 mjeseci je vjerojatno trajna, ali ASIA stupanj se može poboljšati za jedan stupanj u razdoblju do godinu dana nakon ozljede. Nova istraživanja pokazuju povratak određenih funkcija kod kompletnih ozljede leđne moždine nakon stimulacije leđne moždine.

    Liječenje

    • Imobilizacija

    • Održavanje oksigenacije i perfuzije leđne moždine

    • Potporno liječenje

    • Kirurška stabilizacija, ako je potrebna

    • Dugotrajna simptomatska njega i rehabilitacija

    Hitna skrb

    Smjernice za liječenje akutnih ozljeda vratne kralježnice i ozljeda kralježnične moždine dostupne su od strane Američkog udruženja neuroloških kirurga i Kongresa neuroloških kirurga (1).

    Važan cilj je spriječiti sekundarne ozljede kralježnice ili leđne moždine.

    Kod nestabilnih ozljeda, pokretima fleksije ili ekstenzije kralježnice može doći do nagnječenja ili presijecanja moždine. Neprikladno premještanje uslijed ozljede kralježnične moždine može ubrzati nastanak paraplegije, kvadriplegije, čak i dovesti do smrti.

    Pacijentima kod kojih se postavi sumnja na spinalnu ozljedu, treba odmah imobilizirati kralježnicu. Vrat se drži rukom ravno (in line stabilizacija) tijekom endotrahealne intubacije. Kralježnicu je potrebno potpuno imobilizirati što je prije moguće na ravnoj, tvrdoj dasci uz fiksiranje tijela mekanim podmetačima ili sličnim podlogama, kako bi se održao položaj bez pretjeranog pritiska. Za imobilizaciju vratne kralježnice treba koristiti kruti ovratnik. Bolesnike s ozljedama torakalnog ili lumbalnog dijela kralježnice se može premještati u sjedećem ili ležećem položaju. One s ozljedama vratne kralježnice koje bi mogle uzrokovati poteškoće pri disanju se mora premještati u ležećem položaju, uz održavanje prohodnosti dišnih putova i izbjegavanje pritiska na prsni koš. Bolesnike je poželjno premjestiti u traumatološki centar.

    Zdravstvenu skrb treba usmjeriti na izbjegavanje hipoksije i hipotenzije, koje mogu dovesti do daljnjeg oštećenja moždine. Mnogi stručnjaci zagovaraju održavanje blago povišenog krvnog tlaka sa srednjim arterijskim tlakom (MAP) ≥ 85 mmHg, kako bi se poboljšala perfuzije kralježnične moždine i smanjila učestalost hipotenzijskih epizoda koje mogu negativno utjecati na oporavak (1, 2, 3). Kod ozljeda vratnog dijela kralježnice iznad C5, obično je potrebna intubacija i respiratorna potpora.

    U pokušaju da se poboljša ishod tupih ozljeda leđne moždine, dugo su korištene visoke doze kortikosteroida primjenjivane unutar 8 sati od ozljede. Međutim, brojnim kliničkim istraživanjima nije se dokazala učinkovitost, ali je zabilježena povećana učestalost infekcija rane, plućne embolije, sepse i smrtnih slučajeva.

    Ozljede se liječe mirovanjem, analgeticima i mišićnim relaksansima, uz kirurški zahvat kada je potrebno, sve dok se edem i lokalizirana bol ne povuku. Provodi se i dodatno opće liječenje pacijenata s traumom ako je potrebno.

    Nestabilne ozljede se imobiliziraju dok kosti i meka tkiva ne zacijele u odgovarajućem položaju. Ponekad je potreban operativni zahvat fuzije i unutarnje fiksacije. Bolesnici s nepotpunom ozljedom moždine pokazuju značajno neurološko poboljšanje nakon dekompresije. Kod bolesnika s potpunom ozljedom moždine, povratak neuroloških funkcija ispod razine ozljede je malo vjerojatan. Stoga je cilj kirurškog zahvata stabilizacija kralježnice, kako bi se osigurala rana mobilizacija.

    Rana operacija omogućava raniju mobilizaciju i rehabilitaciju. Nedavne studije su pokazale da je optimalno vrijeme kirurške dekompresije za nepotpune ozljede moždine unutar 24 sata od ozljede. Kod potpunih ozljeda, operacija se ponekad obavlja u prvih nekoliko dana, ali nije sigurno da vrijeme zahvata utječe na ishod.

    Njega obuhvaća prevenciju mokraćnih i plućnih infekcija te nastanka dekubitusa, primjerice okretanjem nepokretnog bolesnika svaka 2 sata (kad je potrebno, na Strykerovom okviru). Potrebna je profilaksa duboke venske tromboze. Kod nepokretnih bolesnika kod kojih je antikoagulantna terapija kontraindicirana, u obzir dolazi ugradnja filtera u donju šuplju venu.

    Dugotrajna skrb nakon ozljede leđne moždine

    Spastičnost se kod nekih bolesnika može dobro kontrolirati lijekovima. Spastičnost prouzročena ozljedom kralježnične moždine u pravilu se liječi baklofenom 5 mg PO 3×/dan (najviše 80 mg u 24 h) i tizanidinom 4 mg PO 3×/dan (najviše 36 mg u 24 h). Kada su peroralni lijekovi neučinkoviti, baklofen se može dati intratekalno u dozi od 50–100 μg 1×/dan.

    Rehabilitacija je potrebna za što potpuniji oporavak. Najbolji je timski pristup, kombinacija fizikalne terapije, aktivnosti za poboljšanje vještina i savjetovanje, čime se pokušavaju osigurati društvene i emocionalne potrebe. Rehabilitacijski tim treba voditi liječnik koji je educiran i iskusan u području rehabilitacije (fizijatar). Tim uključuje medicinske sestre, socijalne radnike, nutricioniste, psihologe, fizikalne i radne terapeute, rekreacijske terapeute i savjetnike za odabir struke.

    Fizikalna terapija se usmjerava na vježbe za jačanje mišića, vježbe pasivnog istezanja za prevenciju kontraktura i pravilnu upotrebu pomoćnih sredstava, poput štaka, hodalica ili invalidskih kolica, koje mogu biti potrebne za bolju mobilnost. Uče se strategije za kontrolu spastičnosti, autonomne disrefleksije i neurogene boli.

    Radna terapija se usmjerava na obnavljanje motoričkih vještina. Kod oštećenja mokraćnog mjehura i crijeva podučavaju se načini obavljanja nužde, pri čemu može biti potrebna povremena kateterizacija. Često je potrebna stimulacija crijeva laksativima u određenim vremenskim intervalima.

    Strukovna rehabilitacija obuhvaća obnavljanje grubih i finih motoričkih vještina te kognitivnih sposobnosti kako bi se odredila mogućnost zapošljavanja. Strukovni savjetnik potom pomaže pri pronalaženju mogućih zaposlenja i određuje potrebu za pomoćnom opremom i prilagodbama radnog mjesta. Rekreacijski terapeuti na sličan način otkrivaju i olakšavaju sudjelovanje u hobijima, sportskim i drugim aktivnostima.

    Emocionalna skrb se usmjerava na borbu protiv depersonalizacije i gotovo neizbježne depresije do koje dolazi nakon gubitka kontrole nad vlastitim tijelom. Emocionalna skrb je vrlo važna za uspjeh svih drugih sastavnica rehabilitacije i mora biti praćena naporima da se bolesnika poduči, a obitelj i prijatelje ohrabri na aktivno uključivanje.

    Eksperimentalno liječenje

    Liječenje koje potiče regeneraciju živaca i smanjuje nastanak ožiljnog tkiva je još u fazi istraživanja. Takvi postupci uključuju injekcije polimerskih masa na mjesto ozljede, autolognih, inkubiranih makrofaga, humanih embrionskih matičnih stanica-oligodendrocita, neuralnih matičnih stanica i trofičkih faktora. Istražuju se matične stanice, a mnoge studije na životinjama su pokazale obećavajuće rezultate. Nekoliko kliničkih studija na ljudima su u faza I i II kliničkih ispitivanja.

    Implantacija epiduralnog stimulatora za poboljšanje voljnih pokreta nakon ozljede leđne moždine je još jedan modalitet liječenja koji se ispituje. Tijekom epiduralne stimulacije, električni impulsi se dostavljaju na površinu leđne moždine ispod razine ozljede.

    Literatura

    • 1. Hadley MN, Walters BC, Aarabi A, et al: Guidelines for the management of acute cervical spine and spinal cord injuries. Neurosurgery 72 (Dodatak 3): 1–259, 2013. doi: doi.org/10.1227/NEU.0b013e318276ee7e.

    • 2. Hawryluk G, Whetstone W, Saigal R, et al: Mean arterial blood pressure correlates with neurological recovery after human spinal cord injury: Analysis of high frequency physiologic data. J Neurotrauma 32(24):1958-1967, 2015. doi: 10.1089/neu.2014.3778

    • 3. Vale FL, Burns J, Jackson AB, Hadley MN: Combined medical and surgical treatment after acute spinal cord injury: results of a prospective pilot study to assess the merits of aggressive medical resuscitation and blood pressure management. J Neurosurg 87(2):239–246, 1997.

    • 4. Bracken MB, Shepard MJ, Collins WF, et al: A randomized, controlled trial of methylprednisolone or naloxone in the treatment of acute spinal-cord injury. N Engl J Med 322:1405–1411, 1990.

    Ključne točke

    • Osim kod pacijenata kod kojih postoji očita spinalna ozljeda, sumnja na ozljedu kralježnične moždine treba postojati kod bolesnika koji imaju visok rizik nastanka spinalne ozljede, uključujući manje padove kod starijih osoba, osobe s promijenjenim senzorijem, neurološkim deficitima koji upućuju na ozljedu moždine ili lokaliziranu spinalnu bolnost.

    • Kako bi se osiguralo prepoznavanje nepotpune ozljede leđne moždine, treba napraviti testove motoričke i osjetne funkcije (uključujući i lagani dodir, ubod iglom i propriocepciju) i provjeriti mišićnu snagu u ekstremitetima.

    • Odmah imobilizirati kralježnicu u bolesnika s rizikom.

    • Dogovoriti hitan CT ili MR ako je dostupan.

    • Organizirati operaciju unutar 24 sati od ozljede ako pacijenti imaju nepotpune ozljede moždine.

    • Ireverzibilne ozljede moždine liječiti multimodalnom rehabilitacijom i lijekovima koji kontroliraju spastičnost.

    Više informacija

    • American Spinal Injury Association Impairment Scale

    Politika privatnosti