Pneumotoraks (tenzijski)

Autor: Thomas G. Weiser, MD, MPH
Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Mirta Ciglar, dr. med.

Tenzijski pneumotoraks označava nakupljanje zraka u interpleuralnom prostoru pod visokim tlakom što dovodi do kompresije pluća i smanjena venskog povrata u srce.

(Pregled traume toraksa.)

Tenzijski pneumotoraks nastaje zbog ozljeda pluća i prsnog koša kod kojih zrak može ući u interpleuralni prostor, ali ne može iz njega izaći (jednosmjerna valvula). Kao posljedica toga, zrak se progresivno nakuplja i komprimira pluća što dovodi do pomaka medijastinuma na suprotnu stranu, kompresije kontralateralnog pluća i povećanja intratorakalnog tlaka što rezultira smanjenim venskim povratom u srce i razvojem šoka. Ovakav razvoj događaja može biti vrlo brz, posebno kod bolesnika koji su ventilirani pozitivnim tlakom.

Uzroci su mehanička ventilacija (najčešće), jednostavan (nekomplicirani) pneumotoraks s ozljedom pluća kod kojeg se jednosmjerni ventil ne zatvori nakon penetrantne ili tupe traume prsnog koša te komplikacija postavljanja centralnog venskog katetera .

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi u početku su isti kao kod jednostavnog pneumotoraksa ( vidi: Pneumotoraks). Kako se intratorakalni tlak povećava, razvija se hipotenzija, devijacija traheje i distenzija vratnih vena. Strana na kojoj se razvije tenzijski pneumotoraks stvara perkusijski hipersonaran, timpanični zvuk, doima se blago distendirana i palpatorno je slabije kompresibilna.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Dijagnoza tenzijskog pneumotoraksa postavlja se na temelju kliničke slike i fizikalnog pregleda. Liječenje ne treba odgađati radi potvrde dijagnoze slikovnim pretragama. Iako tamponada srca također može uzrokovati hipotenziju, distenziju vratnih vena, a ponekad i respiratorni distres, tenzijski pneumotoraks se može razlikovati klinički zbog unilateralno auskultatorno odsutnog šuma disanja i perkusijski timpaničnog zvuka.

Liječenje

  • Dekompresija iglom nakon čega slijedi torakostomija.

Inicijalni postupak liječenja je dekompresija iglom. Igla velikog promjera (npr. 14- ili 16-G) upikne se u drugi interkostalni prostor u medioklavikularnoj liniji. Zrak obično počne izlaziti kroz iglu. Budući da dekompresija iglom pretvara tenzijski pneumotoraks u otvoreni, to prije bi se trebala napraviti i torakostomija.