Kateterizacija mokraćnog mjehura:

Autor: Paul H. Chung, MD
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Karmela Altabas, dr. med.
Prijevod: Luka Vidović, dr. med.

Kateterizacija mokraćnog mjehura koristi se za:

  • Uzorkovanje urina za pretrage

  • Mjerenje rezidualnog volumena urina

  • Liječenje urinarne retencije ili inkontinencije

  • Isporučivanje opacificirajućih kontrastnih sredstava ili lijekova izravno u mokraćni mjehur.

  • Irigaciju mokraćnog mjehura

Kateterizirati se može uretralnim ili suprapubičnim putem.

Kateteri

Kateteri se razlikuju po promjeru, konfiguraciji vrška, broju rupica (izlaza), veličini balona, vrsti materijala i duljini.

Promjer se određuje u French (F) jedinicama, poznatim i kao Charrière (Ch) jedinice. Svaka jedinica iznosi 0,33 mm pa 14 F kateter ima promjer 4,6 mm. Za odrasle osobe se koriste veličine 12–24 F, a za djecu 8–12 F. Manji kateteri su obično dostatni za jednostavne kateterizacije, a korisni su i kod striktura uretre i opstrukcije vrata mokraćnog mjehura. Veći kateteri se koriste za irigaciju mokraćnog mjehura te u nekim slučajevima krvarenja (npr, postoperativno ili kod hemoragijskog cistitisa) i pijurije. Korištenje manjih katetera u nevedenim situacijama može dovesti do začepljenja lumena katetera krvnim ugrušcima.

Jednokratni kateteri s ravnim vrhom (npr. Robinsonov s vrškom poput zviždaljke) se koriste za intermitentno kateteriziranje (tj. kateter se uklanja odmah nakon pražnjenja mjehura). Foleyev kateter ima ravan vrh i balon za napuhavanje koji onemogućava ispadanje. Ostali trajni kateteri mogu imati prošireni vrh oblikovan kao gljiva (de Pezzer kateter) ili četverokrilni perforirani gljivasti vrh (Malecot kateter). Takvi kateteri se koriste kod suprapubične kateterizacije ili kod postavljanja nefrostoma. Zakrivljeni kateter u obliku lakta (coudé), često opskrbljeni i retencijskim balonom, imaju zavinuti vrh, koji olakšava prolaz kroz strikture i opstrukcije (npr. prostatička opstrukcija).

Svi kateteri za kontinuiranu urinsku drenažu imaju otvore . Mnogi kateteri imaju otvore za napuhavanje balona, irigaciju, ili oboje (npr. 3-luminalni Foley kateter).

Retencijski baloni imaju različite zapremnine, od 2,5–5 ml za djecu, a od 10–30 ml za odrasle. Veći baloni i kateteri se obično koriste kod krvarenja. Trakcija na kateter povlači balon prema bazi mokraćnog mjehura i vrši pritisak na krvne žile te tako smanjuje krvarenje, ali na taj način predstavlja i potencijalnu opasnost za nastanak ishemije. Preporučljivo je da se balon puni samo običnom vodom.

Stilete su savitljive metalne vodilice umetnute kroz kateter koje kateteru daju čvrstoću i olakšavaju uvođenje kroz strikture ili opstrukcije te bi ih trebali koristiti samo iskusni liječnici.

Materijal katetera odabire se ovisno o namjeni. Za intermitentnu kateterizaciju se koriste kateteri od lateksa ili polivinil klorida. Za trajnu kateterizaciju se koriste kateteri od lateksa sa silikonom, hidrogelom ili polimerom obloženim srebrom (za smanjenje mogućnosti bakterijske kolonizacije). Silikonski kateteri se koriste kod bolesnika s alergijom na lateks.

Uretralna kateterizacija

Uretralne katetere može postaviti svaki zdravstveni djelatnik, a nerijetko i sam bolesnik. Nije potrebna prethodna priprema bolesnika. Mjehur se kateterizira kroz mokraćnu cijev, osim ako je uretralni put kontraindiciran.

Relativne kontraindikacije su sljedeće:

  • Strikture uretre

  • Akutna infekcija mokraćnog sustava (IMS)

  • Rekonstrukcija uretre ili operacija mokraćnog mjehura

  • Trauma uretre

Kateterizacija mokraćne cijevi započinje pažljivom toaletom ušća mokraćne cijevi antibakterijskom sredstvom. Nakon toga, kateter se podmazuje sterilnim gelom i nježno uvodi kroz uretru do mjehura. Kako bi se smnajila nelagoda, kod muškaraca se može kroz vanjsko ušće uretre ubrizgati malo lidokainskog gela prije postavljanja katetera. (Vidi također Kako kateterizirati uretru kod žena i Kako napraviti uretralnu kateterizaciju kod muškaraca.)

Komplikacije kateterizacije mokraćnog mjehura uključuju sljedeće:

  • Ozljeda uretre ili mjehura s krvarenjem ili mikrohematurijom (često)

  • IMS (često)

  • Stvaranje lažnih prolaza

  • Ožiljci i suženja

  • Perforacija mokraćnog mjehura (rijetko)

  • Parafimoza u neobrezanih muškaraca ako kožica nije ponovno prevučena.

Kateter-pridružene IMS povećavaju morbiditet, mortalitet, troškove liječenja i duljinu hospitalizacije. Preporuke za smanjenje stope IMS uključuju sljedeće:

  • Ograničavanje uporabe uretralne kateterizacije samo na jasno indicirane slučajeve.

  • Uklanjanje katetera čim je prije moguće

  • Korištenje isključivo aseptičke tehnike tijekom postavljanja katetera.

  • Održavanje sterilnosti i kontinuiteta drenažnog sustava.

Suprapubična kateterizacija

Suprapubičnu kateterizaciju preko perkutane cistostome rade urolozi. Nije potrebna posebna priprema bolesnika. Opće indikacije obuhvaćaju potrebu za dugoročnom drenažom mokraćnog mjehura i nemogućnost postavljanja katetera kroz uretru ili pak postojanje kontraindikacija za uporabu katetera.

Kontraindikacije obuhvaćaju sljedeće:

  • Nemogućnost da se lokalizacija mjehura utvrdi klinički ili ultrazvučno.

  • Prazan mokraćni mjehur

  • Suspektne priraslice zdjelice ili donjeg dijela abdomena (npr. nakon operacije u zdjelici ili donjem dijelu abdomena ili nakon terapije zračenjem)

Nakon što je subrapubični dio anesteziran lokalnim anestetikom, u mokračni mjehur se pod kontrolom ultrazvuka uvodi igla. Potom se postavlja kateter pomoću posebnog troakara ili preko žice vodilice uvedene kroz iglu. Ranije operacije u donjem abdomenu te liječenje radioterapijom su kontraindikacija za umetanje naslijepo. Komplikacije uključuju IMS, ozljede crijeva i krvarenje.