Karbapenemi uključuju:
Karbapenemi su parenteralni baktericidni lijekovi s izuzetno širokim spektrom djelovanja. Učinkoviti su protiv:
-
Haemophilus influenzae
-
Anaeroba
-
Većine enterobakterija (uključujući i one koji proizvode ampC beta-laktamaze i beta-laktamaze proširenog spektra [ESBL], iako Proteus mirabilis često ima veću imipenemsku minimalnu inhibitornu koncentraciju [MIK])
-
Meticilin osjetljivih staphylococci and streptococci, uključujući Streptococcus pneumoniae (osim sojeva sa smanjenom osjetljivošću na penicilin)
Većina sojeva Enterococcus faecalis i mnogi sojevi Pseudomonas aeruginosa (uključujući one rezistentne na peniciline širokog spektra i cefalosporine) su osjetljivi na imipenem, meropenem i doripenem, no rezistentni su na ertapenem. Međutim, meropenem i doripenem su manje aktivni protiv E. faecalis u usporedbi s imipenemom. Karbapenemi djeluju sinergistički s aminoglikozidima protiv P. aeruginosa. Međutim, E. faecium, Stenotrophomonas maltophilia i meticilin-rezistentni stafilokoki su rezistentni.
Brojni multirezistentni intrahospitalni patogeni su osjetljivi samo na karbapeneme.
Imipenem i meropenem prodiru u likvor kad su moždane ovojnice inflamirane. Meropenem se koristi u liječenju meningitisa uzrokovanog gram-negativnim bacilima; imipenem se ne koristi u liječenju meningitisa jer može uzrokovati konvulzije. Većina konvulzija se javlja u bolesnika s poremećajem središnjeg živčanog sustava, renalnom insuficijencijom ili u onih koji su primili neadekvatno visoke doze.
Doripenem nosi tzv. "black box warning", tj. upozorenje da povećava rizik smrti, u usporedbi s imipenemom, kada se koristi za liječenje bakterijske pneumonije povezane sa invazivnom mehaničkom ventilacijom. Također, stope kliničkog odgovora bile su niže s doripenemom. Doripenem nije odobren za liječenje upale pluća.
Rezistencija na karbapeneme
Proširena primjena karbapenema dovela je do rezistencije na neke karbapeneme. Ovo je zabrinjavajuće jer su karbapenemi često posljednje sredstvo za liječenje multiplo rezistentnih gram-negativnih organizama, osobito onih koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra, koje uništavaju većinu beta-laktama, osim karbapenema.
Najčešći mehanizam rezistencije na karbapeneme je
Međutim, rezistencija na karbapeneme također može biti posredovana gubitkom ili promjenom porinskih kanala, ekspresijom efluksnih pumpi ili modifikacijom penicilin-vezujućeg proteina (PBP).
Mnoge karbapenemaze kodirane su na plazmidima, što olakšava širenje gena otpornosti među organizmima iste vrste ili čak različitih bakterijskih vrsta. Ako se u bolesnika identificiraju patogeni koji proizvode karbapenemaze, potrebno je poduzeti mjere opreza za kontrolu infekcije i pojačano čišćenje okoliša kako bi se spriječila daljnja transmisija.
Novi inhibitori beta-laktamaze, avibaktam i vaborbaktam, mogu inhibirati većinu karbapenemaza, ali su neučinkoviti protiv metalo-beta-laktamaza (vrsta karbapenemaze koja koristi reaktivni cink da uništi karbapenem). Ko-formulacija avibaktama s ceftazidimom ili vaborbaktama s meropenemom povećava aktivnost protiv određenih patogena koji proizvode karbapenemaze.