Katarakta

      Autor: Leila M. Khazaeni, MD
      Urednik sekcije: prof. dr. sc. Zoran Vatavuk, dr. med.
      Prijevod: doc. dr. sc. Ivanka Petric Vicković, dr. med.

      Katarakta je prirođeno ili degenerativno zamućenje leće. Glavni simptom je postupno, bezbolno zamućenje vida. Dijagnoza se postavlja oftalmoskopijom i pregledom na procjepnoj svjetiljci. Liječi se operativno, odstranjenjem leće i ugradnjom intraokularne leće.

      Katarakta predstavlja vodeći uzrok sljepoće u svijetu. U SAD-u gotovo 20% ljudi u dobi od 65 do 74 ima kataraktu koja utječe na vid. Gotovo svaka druga osoba starija od 75 ima kataraktu.

      Zamućenje leće ovisno o lokalizaciji:

      • nukleus leće (nuklearna katarakta)

      • ispred stražnje kapsule (stražnja subkapsularna katarakta)

      • korteks leće (kortikalna katarakta) - obično ne utječe na vidnu oštrinu

      (O razvojnim ili prirođenim kataraktama vidi: Prirođena katarakta,

      Etiologija

      Katarakta se javlja kao dio procesa starenja. Ostali čimbenici rizika mogu uključivati:

      Mnogi ljudi nemaju druge čimbenike rizika, osim dobi. Neke katarakte su prirođene, povezane s brojnim sindromima i bolestima.

      Primjena estrogena kod žena u menopauzi može imati zaštitno djelovanje, no estrogen se ne bi trebao koristiti isključivo za tu namjenu.

      Simptomi i znakovi

      Katarakta se obično razvija polako, tijekom godina. Rani simptomi mogu biti gubitak kontrasta, blještanje (rasap svjetlosti oko izvora svjetla, ne fotofobija) potreba za više svjetla te poteškoće prilikom razlučivanja tamno plavog od crnog. Može se javiti zamućen vid, bez bolova. Zamućenje vida ovisi o smještaju i opsegu zamućenosti leće. Dvoslike ili višestruke slike rijetko se javljaju.

      Kod nuklearne katarakte pogoršava se vid na daljinu. Vid na blizinu može se popraviti u ranim fazama katarakte zbog promjene refraktivnog indeksa leće; pacijenti sa staračkom dalekovidnošću privremeno mogu vidjeti na blizu bez naočala (promjena vidne oštrine).

      Stražnja subkapsularna katarakta neproporcionalno utječe na vid jer je zamućenje smješteno na mjestu križanja zraka svjetlosti koje ulaze. Takve katarakte više smanjuju vidnu oštrinu kada je zjenica uska (npr. pri jakom svjetlu ili za vrijeme čitanja). Subkapsularna stražnja katarakta najčešće dovodi do gubitka kontrasta kao i do pojave zablještenja (rasap svjetlosti oko izvora svjetla), osobito kod jakog svjetla automobila pri noćnoj vožnji.

      Rijetko, može doći do bubrenja leće, te katarakta gura šarenicu preko trabekula, te dolazi do blokade i sekundarnog glaukoma zatvorenog kuta uz bol.

      Dijagnoza

      • Oftalmoskopija nakon pregleda procjepnom svjetiljkom

      Dijagnozu je najbolje postaviti nakon širenja zjenice. Razvijenu kataraktu karakteriziraju siva, bijela ili žuto-smeđa zamućenja leće. Provjera crvenog refleksa s oftalmoskopom 30 cm ispred oka uz proširenu zjenicu može otkriti i manja zamućenja. Kod manjih zamućenja leće vidljive su tamne zone u području crvenog refkleksa. Kod uznapredovalih katarakti ne mora biti prisutan crveni refleks. Pretragom procjepnom svjetiljkom dobiva se više podataka o vrsti, smještaju i proširenju zamućenja.

      Savjeti i zamke

      • Provjera crvenog refleksa oftalmoskopom udaljenim 30 cm od oka uz široku zjenicu može pomoći u otkrivanju početnih katarakti ukoliko je procjepna svjetiljka nedostupna.

      Liječenje

      • Kirurško odstranjenje katrakte

      • Ugradnja intraokularne leće

      Tijekom razvoja katarakte očuvanje vidne oštrine moguće je postići češćom kontrolom refrakcije i korekcijom refraktivnih grešaka. Kod manjih zamućenja leće koja su smještena centralno ponekad pomaže dugotrajno proširenje zjenica (2,5%–tnim fenilefrinom svakih 4 do 8 sati). Indirektno osvjetljenje prilikom čitanja sužava zjenice te može poboljšati vid na blizinu.

      Najčešće indikacije za operaciju uključuju :

      • Najbolja korigirana vidna oštrina lošija od 20/40 (<6/12) ili lošiji vid u uvjetima jačeg osvjetljenja (npr. koso položeno svijetlo prilikom čitanja) kod pacijenata sa smetnjama zablještenja i rasapa svijetla.

      • Osjećaj pacijenata da ih vid ograničava ( npr. ograničava u svakodnevnim aktivnostima kao što su vožnja, čitanje, hobiji i profesionalnie aktivnosti).

      • Moguće poboljšanje vida nakon odstranjenja katarakte (pad vida posljedica je katarakte).

      Rjeđe indikacije uključuju katarakte koje uzrokuju glaukom ili katarakta koja onemogućuje pregled očne pozadine kod liječenja bolesti poput dijabetičke retinopatije ili degenerativnih promjena makule. Rano odstranjenje katarakte nema prednosti.

      Operacija katarakte i ugradnja intraokularne leće

      Operacija katarakte se obično izvodi u lokalnoj anesteziji i iv sedaciji. Postoje 3 operativne tehnike :

      • intrakapsularna ekstrakcija katarakte, odstranjuje se leća zajedno s kapsulom; ova tehnika se rijetko koristi.

      • ekstrakapsularna ekstrakcija katarakte kod koje se nukleus odstranjuje u jednom komadu a zatim se mekani korteks odstranjuje u više dijelova

      • fakoemulzifikacija, kod koje se nukleus razbija ultrazvukom, a potom se mekani korteks odstranjuje u više malih dijelova.

      Preporučena tehnika je fakoemulzifikacija koja koristi mali rez koji omogućuje brzo cijeljenje. Kirurgija katarakte pomoću femtosecond lasera koristi femtosecond laser za izvođenje nekih dijelova operacije prije fakoemulzifikacije. Kod ekstrakapsularne operacije (uključujući i fakoemulzifikaciju) kapsula leće se ne odstranjuje.

      U oko se ugrađuju akrilatne ili silikonske leće koje zamjenjuju refraktivnu sposobnost odstranjene prirodne leće. Intraokularna leća ugrađuje se na stražnju kapsulu ili unutar kapsularne vreće (leća za stražnju sobicu). Leća se može ugraditi ispred šarenice (leće za prednju sobicu) ili fiksirati na šarenicu (leće za fiksaciju na plohu šarenice). U SAD–u rijetko se ugrađuju leće na prednju plohu šarenice jer neki modeli ovih leća imaju više postoperativnih komplikacija. Multifokalne intraokularne leće novije su leće koje imaju zone za različite fokuse, te nakon operacije omogućuju dobar vid na blizu i daleko bez naočala. Pacijenti s multifokalnim lećama češće se žale na zablještenje, pogotovo u uvjetima slabijeg osvjetljenja, te na smanjenu kontrasnu osjetljivost.

      Postoperativna skrb i komplikacije

      Postoperativno najčešće se lokalno primjenjuju antibiotici i kortikosteroidi (npr. 1 kap 1%–tnog prednizolon acetata 4×/dan) do 4 tjedna s postepenim smanjivanjem doze. Antibiotici se mogu primjeniti intraokularno (intrakameralno) na kraju operacije uz smanjenu potrebu za topičkom primjenom postoperativno. Nekoliko velikih, kontroliranih studija pokazale su da intrakameralni antibiotici smanjuju pojavu postoperativnog endoftalmitisa (1,2). Tijekom spavanja bolesnici često nose povez na oku te tijekom nekoliko tjedana trebaju izbjegavati Valsalvin manevar, dizanje teških tereta, pretjerano naginjanje prema naprijed i trljanje očiju.

      Komplikacije operacije katarakte su rijetke. Komplikacije uključuju:

      • Intraoperativne: subretinalno krvarenje, uslijed istusnutog intraokularnog sadržaja kroz rez (horoidalno krvarenje - vrlo rijetko, može uzrokovati trajnu sljepoću), prolaps staklovine kroz rez (gubitak staklovine), potonuće lećnih masa u staklovinu, opekline u području incizije, odvajanje endotela rožnice od bazalne membrane (Descemetna membrana)

      • U prvom tjednu: Endoftalmitis (infekcija oka-vrlo rijetka i može dovesti do nepovratne sljepoće) i glaukoma

      • U prvih mjesec dana: cistoidni makularni edem

      • Nakon mjesec dana i kasnije: bulozna keratopatija (edem rožnice uslijed oštećenja endotelne pumpe za vrijeme operacije katarakte), odvajanje mrežnice i zamućenje stražnje kapsule (česta komplikacija, rješava se laserom)

      Nakon operacije, vidna oštrina se vraća na 20/40 (6/12) ili je bolja u 95% očiju, ako nije prisutna druga očna patologija kao što je ambliopija, retinopatija, makularna degeneracija i glaukom. Ako se intraokularna leća ne ugradi u oko, hiperopiju korigiramo kontaktnom lećom ili naočalama.

      Literatura

      • 1.Endophthalmitis Study Group, Europsko društvo za kirurgiju katarakte i refraktivnu kirurgiju, Dublin, Irska. Profilaksu postoperativnog endoftalmitisa nakon operacije katarakte: rezultati ESCRS multicentričnoj studije i identifikacija čimbenika rizika. J Katarakta prelamaju Surg 2007; 33: 978-988.

      • 2. Shorstein NH, Winthrop KL, Herrinton LJShorstein NH, Winthrop KL, Herrinton LJ. Smanjena postoperativna stopa endoftalmitisa nakon intrakameralne primjene antibiotika na Očnom odjelu u sjevernoj Kaliforniji. J Katarakta prelamaju Surg 2013; 39: 8-14.

      Prevencija

      Mnogi oftalmolozi kao mjeru prevencije preporučuju nošenje naočala koje blokiraju ultraljubičaste zrake ili sunčanih naočala. Smanjenje čimbenika rizika poput alkohola, cigareta i kortikosteroida te kontrola šećera u krvi mogu odgoditi nastanak katarakte. Prehrana bogata vitaminom C, vitaminom A i karotenoida (koji se nalazi u povrću poput špinata i kelja) ima protektivno djelovanje za nastanak katarakte.

      Ključne točke

      • Čimbenici rizika za nastanak katarakte uključuju izloženost ultraljubičastim zrakama, konzumaciju alkohola i cigareta, sistemske kortikosteroide i lošu kontrolu šećera u krvi.

      • Simptomi uključuju gubitak kontrasta, blještanje (haloi i rasap svjetla), te na kraju zamućeni vid.

      • Dijagnoza se najlakše postavlja pregledom na proširenu zjenicu.

      • Kirurško uklanjanje katarakte i ugradnja intraokularne leće indicirani su ako katarakta uzrokuje gubitak vida koji utječe na obavljanje svakodevnih aktivnosti, uzrokuje blještanje ili uzrokuje lošiju vidnu oštrinu (npr. najbolja korigirana vidna oštrina lošija od 20/40).

      Politika privatnosti