Ušljivost

Autor: James G. H. Dinulos, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Zdenka Šitum Čeprnja, dr. med. i Mislav Mokos, dr. med.

Uši mogu zaraziti vlasište, tijelo, pubično područje i trepavice. Uši se prenose bliskim kontaktom, tjelesne uši prenose u skučenim, prenapučenim uvjetima, dok se stidne uši prenose spolnim kontaktom. Simptomi, znakovi, dijagnoza i liječenje ovise o mjestu infestacije.

Uši su kukci bez krila koji se hrane krvlju, a koji infestiraju vlasište (Pediculus humanus var. capitis), tijelo (P. humanus var. corporis) ili pubično područje (Phthirus pubis). Tri vrste ušiju se prilično razlikuju po građi i kliničkim osobinama (vidi sliku). Uši vlasišta i stidne uši žive neposredno na domaćinu. Sve se vrste pojavljuju širom svijeta.

Ušljivost vlasišta

Ušljivost vlasišta je najčešća u djevojčica u dobi od 5–11 godina, ali se može pojaviti kod skoro svakoga. Uši vlasišta se lako prenose s čovjeka na čovjeka (unutar kućanstva ili u razredima) te se s kose mogu izbaciti statičkim elektricitetom; prijenos ovim putovima (ili dijeljenjem češljeva, četki i šešira) je vjerojatan, ali nedokazan. Ušljivost vlasišta nije povezana s lošom higijenom niti s niskim društveno ekonomskim položajem.

Infestacija tipično zahvaća kosu i vlasište, no mogu biti zahvaćene i obrve, trepavice i brada. U aktivnu infekciju je obično uključeno ≤20 ušiju te dovode do jakog svrbeža. Nalaz prilikom pregleda je najčešće uredan, ali se mogu otkriti ekskorijacije vlasišta i povećanje limfnih čvorova na stražnjem dijelu vrata.

Dijagnoza ovisi o nalazu živućih ušiju. Uši se otkrivaju temeljitim češljanjem mokre kose češljem s gustim zupcima (zupci češlja oko 0,2 mm razmaka). Uši se obično nalaze na stražnjem dijelu glave ili iza ušiju. Gnjide su ovalna, sivkasto bijela jajašca učvršćena za vlasi. Svaka odrasla uš ostavlja 3–5 jajašaca/dan, tako da je broj gnjida puno veći od broja ušiju i ne predstavljaju mjerilo za težinu infekcije.

Ušljivost (glava, gnjide)

Gnjide su ovalna, sivkasto bijela jajašca učvršćena za stabljike vlasi (gore); imaju karakterističan izgled pri mikroskopiji niske rezolucije (dolje).

Gornju sliku ustupio Thomas Habif, MD. Donju sliku ustupio Dennis D. Juranek, MD, via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Liječenje ušljivosti vlasišta prikazano je u tablici Liječenje ušiju. Otpornost je česta i treba ju liječiti oralnom primjenom ivermektina te pokušajem izmjenjivanja pedikulocida. Nakon lokalne primjene pedikulicida, gnjide se uklanjaju korištenjem češlja s finim zupcima na mokroj kosi (mokro češljanje). Uništenje ili uklanjanje živih (održivih) gnjida je važno u sprečavanju ponovnog pojavljivanja, žive gnjide fluoresciraju pod osvjetljenjem Woodovom lampom. Većina pedikulocida ubija i gnjide. Mrtve gnjide nakon uspješnog liječenja zaostaju i ne predstavljaju znak aktivne infekcije. Gnjide rastu s vremenom daleko od tjemena, nepostojanje gnjida manje od jedne četvrtine inča iz glave isključuje trenutnu aktivnu infekciju. Pokazalo se da vrući zrak ubije > 88% gnjida, ali je promjenljiva učinkovitost u ubijanju izleglih mladih uši. Trideset minuta vrućim zrakom, nešto hladnije nego sušilo za kosu, može biti djelotvoran pomoćna mjera za liječenje ušiju.

Nisu usklađena mišljenja oko potrebe za pranjem osobnih stvari ljudi koji imaju uši ili gnjide i potrebe za izostankom takve djece iz škole. Međutim, neki stručnjaci preporučuju zamjenu osobnih predmeta ili temeljito čišćenje, nakon čega se suše na 54° C (130° F) tijekom 30 minuta. Predmeti koji se ne mogu oprati mogu se staviti u hermetički zatvorene plastične vreće na 2 tjedna što će ubiti uši koje žive samo oko 10 dana.

Tjelesna uš

Tjelesna uš ponajprije živi na posteljini i odjeći a ne na ljudima, te se najčešće nalazi u uvjetima prenapučenosti (npr. vojne nastambe) i u osoba nižeg društveno ekonomskog položaja. Prenose se uporabom zajedničke odjeće i posteljine. Tjelesne uši su važni prijenosnici epidemijskog tifusa, rovovske groznice i ponavljajuće groznice.

Tjelesna uš (Pediculus humanus var. corporis)

Recidivirajuća groznica koja je uzrokovana je bakterijom Borrelia recurrentis prenosi se na ljude putem tjelesnih ušiju.

Sliku ustupila World Health Organization and the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Tjelesna uš uzrokuje svrbež; znakovi su male crvene točkice uzrokovane ubodima, obično povezane s linearnim ogrebotinama, urtikarijom ili površinskom bakterijskom infekcijom. Ove promjene su osobito česte na ramenima, stražnjici i trbuhu. Uši se mogu naći na dlakama po tijelu.

Dijagnoza se postavlja na osnovi dokaza ušiju i gnjida u odjeći, osobito u šavovima.

Primarno liječenje je pomno čišćenje (npr. čišćenje, a potom sušenje na 65° C [149° F]) ili zamjena odjeće i posteljine, što često nije jednostavno jer su zahvaćene osobe često siromašne i ne mogu utjecati na svoj okoliš.

Stidna uš

Stidne uši (picajzli) se u adolescenata i odraslih prenose spolnim putem, a mogu se prenijeti i na djecu bliskim kontaktom s roditeljima. Također se mogu prenositi posrednicima (ručnici, posteljina, odjeća). Najčešće zahvaćaju dlake pubičnog i perianalnog područja, ali se mogu proširiti na bedra, trup i dlake na licu (bradu, brkove i trepavice).

Slike stidnih ušijuStidna uš (pogled izbliza)

© Springer Science+Business Media

Stidna uš

Sliku ustupioThomas Habif, MD.

Uši na trepavicama

Stidne uši se mogu proširiti na trepavice. Ova fotografija prikazuje trepavice infestirane ušima i gnjidama.

PAUL PARKER/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Pediculosis pubis (stidne uši) s maculae ceruleae

Maculae ceruleae su plave mrlje na bedru. Smatra se da nastaju zbog antikoagulacijskog učinka sline uši.

© Springer Science+Business Media

Pediculosis pubis (stidne uši) s ekskorijacijama

© Springer Science+Business Media

Pediculosis pubis (stidne uši) s izmetom ušiju

Izmet ušiju su crvenkasto-smeđe točkice na koži.

© Springer Science+Business Media

Pediculosis pubis (stidne uši) s gnjidama koje su pričvršćene na stidne dlake

© Springer Science+Business Media

Stidna ušljivost uzrokuje svrbež. Tjelesnih znakova je malo, no neki bolesnici imaju ogrebotine i regionalnu limfadenopatiju i/ili limfadenitis. Blijede, plavkasto sive makule (maculae ceruleae) na trupu, stražnjici i bedrima su uzrokovane antikoagulacijskom aktivnošću sline ušiju tijekom hranjenja. Infekcija trepavica se očituje svrbežom, pečenjem i nadražajem.

Dijagnoza se postavlja nalazom gnjida i/ili živih ušiju prilikom pažljivog pregleda (Woodovom lampom) ili mikroskopskom analizom. Znak koji potvrđuje infestaciju su razbacane tamnosmeđe mrlje (izmet ušiju) na koži ili donjem rublju.

Liječenje stidnih ušiju je navedeno u tablici Liječenje ušiju. Liječenje infekcije kapaka i trepavica je često teško i obuhvaća primjenu vazelina, masti fizostigmina, oralnu primjenu ivermektina ili mehaničko uklanjanje ušiju forcepsom. Spolni partneri se također moraju liječiti.

Liječenje ušiju

Terapija

Upute

Komentari

* Piretrini su prirodni sastojci krizantema, s jakim insekticidnim djelovanjem; piretroidi su sintetički i prirodni spojevi srodni s piretrinom, a permetrin je često korišten sintetički piretroid. Piretrini se koriste u kombinaciji s derivatom piperične kiseline (piperonil butoksid) kako bi se poboljšala njihova učinkovitost.

Uši vlasišta

Ivermektin tablete

200 mcg/kg oralno, 1 doza

Ponoviti za 7-10 dana

Korisno za otporne uši

Lindan 1% šampon

Nanijeti šampon, sapunati 4-5 minuta, isprati i češljati češljem s gustim zupcima

Ponoviti za 1 tjedan

Povećava otpornost na lijek

Toksičnost (npr. konvulzije) nije tipična uz liječenje ušiju vlasišta, ali se lijek ne preporučuje za djecu < 2 god, u ljudi s nekontroliranim konvulzijama te za trudnice i dojilje

Ne može se koristiti na trepavicama

Malation 0.5% losion

Nanesite na suhu kosu i vlasište, operite i isperite nakon 8-12 sati, operite vlasište šamponom i uklonite gnjide

Može se ponoviti za 7-9 dana, ako su vidljive žive gnjide (gnjide bliže od 1/4 inča udaljenosti od tjemena)

Visoko učinkovit, ali ne i prvi izbor za liječenje zbog zapaljivosti i neugodnog mirisa

Permetrin (npr. 1% losion ili krema za ispiranje), drugi piretroidni ili piretrinski losioni*

Operite kosu i nanesite na mokru kosu, iza ušiju i na potiljak; isprati za 10 minuta

Može se ponoviti za 7 dana, ako se vide žive gnjide (bliže od 1/4 inča udaljenosti od tjemena)

Kontraindiciran u bolesnika osjetljivih na biljke iz obitelji krizantema

Spinosad 0.9% suspenzija za lokalnu primjenu

Nanesite na suho vlasište i trljajte dok se vlasište ne navlaži, zatim nanesite na suhu kosu, potpuno pokrivajući vlasište i kosu; ostavite 10 minuta, a zatim temeljito isperite toplom vodom

Ponovite za 1 tjedan ako se vide žive uši

Za primjenu u bolesnika u dobi od ≥ 4 godine

Sadrži benzil alkohol i derivate; izbjegavati u novorođenčadi i onih mlađih od 6 mjeseci zbog moguće toksičnosti te u bolesnika osjetljivih na benzil alkohol

Može uzrokovati crvenilo i oticanje kapaka; izbjegavajte kontakt s očima

Cetaphil® sredstvo za čišćenje

Nanijeti, pričekati 2 minute, češljati prema vrhovima, sušiti kosu sušilom, čekati 8h, zatim oprati šamponom i ukloniti gnjide mokrim češljanjem

Ponoviti tjedno po potrebi

Mokro češljanje s metalnim češljem protiv gnjida

Treba ga kombinirati sa svim terapijama

Tjelesne uši

Liječenje pruritusa i sekundarne infekcije

Lokalne mjere se ne koriste jer se tjelesne uši nalaze u odjeći

Oprati odjeću i posteljinu i osušiti na najmanje 149 ° F

Kemijsko čišćenje i peglanje odjeće

Stidne uši

Lindan 1% (60 mL) šampon

Isto kao i za uši vlasišta

Isto kao i za uši vlasišta

Permetrin 1% (60 mL) krema

Isto kao i za uši vlasišta

Mora se ponoviti za 10 dana

Piretrini* s piperonil butoksid (60 mL) šamponom

Nanesite na suhu kosu i kožu, ostavite 10 minuta, isperite i ponovite za 7-10 dana

Ne može se primijeniti više od dva puta u 24 sata

Uši na trepavicama

Fluorescein kapi 10-20%

Nanosi se na kapke

Pruža hitni pedikulicidni učinak

Vazelin mast

Nanesite 3-4 puta dnevno tijekom 8-10 dana

Ključne točke

  • Uši glave i stidne uši žive na ljudima, dok tjelesne uši žive u odjeći.

  • Potvrditi dijagnozu pronalaženjem žive uši ili žive gnjide.

  • Liječiti uši glave ili stidne uši lokalnim lijekovima (npr. piretroid) ili oralnim ivermektinom.

  • Liječiti tjelesne uši simptomatskom terapijom i eliminiranjem izvora uši.