Gnojni hidradenitis je kronična ožiljkavajuća akneiformna upalna bolest koja se javlja u području aksila, prepona, perimamilarno i perianalno. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom. Liječenje ovisi o stadiju bolesti.
Gnojni hidradenitis se smatra kroničnim upalnim stanjem koje zahvaća folikul dlake i okolne strukture. Folikularna upala i posljedična okluzija dovodi do rupture folikula i razvoja apscesa, sinusa i ožiljaka.
Nastaju otečene, bolne tvorbe koje su slične kožnim apscesima. Ove lezije su često sterilne. U kroničnim slučajevima dolazi do pojave boli, fluktuiranja sadržaja, pojave iscjetka i stvaranja sinusa. U kroničnim slučajevima, u dubokim apscesima i sinusima može doći do pojave bakterijske infekcije. U slučaju kronične upale u području aksila dolazi do spajanja upalnih nodusa u palpabilne vezivne tračke izgleda poput konopca. Zbog pojave boli i neugodnog mirisa, bolest može značajno otežati život.
Dijagnoza
Dijagnoza gnojnog hidradenitisa
Hidradenitis suppurativa (Hurley stadij II)
U ovog bolesnika nalaze se ožiljci (s hiperpigmentacijom) i apscesima zbog gnojnog hidradenitisa.
© Springer Science+Business Media
Hidradenitis suppurativa (Hurley stadij III)
U ovog bolesnika nalaze se multipli krinični drenirajući apscesi (plava strelica) i sinusni kanali (crne strelice).
© Springer Science+Business Media
Dijagnoza gnojnog hidradenitisa postavlja se na temelju kliničke slike. U bolesnika sa kroničnom bolešću potrebno je iz dubokih apscesa i sinusa uzeti uzorke za mikrobiološku kulturu, no vrlo se rijetko nađu patogeni. Hurleyeva ljestvica opisuje težinu kliničke slike.
Faza I: stvaranje apscesa (jednog ili više) bez sinusnih kanala ili ožiljaka
Faza II: solitarni ili multipli široko razdvojeni, recidivirajući apscesi sa stvaranjem sinusnih kanala ili ožiljaka
Faza III: difuzna ili gotovo difuzna zahvaćenost regije ili pojava više međusobno povezanih sinusnih kanala i apscesa koji zahvaćaju čitavu regiju
Liječenje
Liječenje gnojnog hidradenitisa
Faza I: Lokalni klindamicin, intralezijski kortikosteroidi i peroralni antibiotici
Faza II: Dugotrajnija primjena peroralnih antibiotika, a ponekad i drenaža, uklanjanje pokrova ili debridman lezija
Faza III: Infliksimab ili adalimumab i široka kirurška ekscizija uz rekonstrukciju tkiva ili kožni presadak
Ciljevi liječenja gnojnog hidradenitisa su spriječiti pojavu novih lezija, smanjiti upalu i ukloniti sinusne kanale.
Za Hurley stadij I preporučeno liječenje uključuje otopinu 1% klindamicina lokalno primjenjenu 2xdnevno, kremu s 15% rezorcinolom primjenjenu 1xdnevno, peroralni cink glukonat (90 mg 1xdnevno), te intralezijske kortikosteroide (npr. 0.1 do 0.5 mL 5 do 10 mg / ml otopine triamcinolona acetonida 1x mjesečno) i kratkotrajnu (npr. 7-10 dana) primjenu peroralnih antibiotika. Tetraciklin (500 mg 2xdnevno), doksiciklin (100-200 mg 1x dnevno), minociklin (100 mg 1xdnevno), ili eritromicin (250-500 mg 4x dnevno) se primjenjuju do regresije tegoba. Uobičajene terapijske preporuke uključuju jedan lokalni preparat (koji se odabire prema osjetljivosti kože bolesnika) i peroralni antibiotik. Sve preporučene terapijske opcije mogu se koristiti u kombinaciji ili pojedinačno. Koža se pere benzoil peroksidom.
Za Hurley stadij II liječenje je dugotrajnijom primjenom (npr. 2-3 mj.) istih peoralnih antibiotika koji se koriste u liječenju stadija I; u slučaju neodgovarajućeg terapijskog odgovora može se dodati peroralni klindamicin 300 mg 2xdnevno ili rifampicin 600 mg 1xdnevno. U bolesnica je moguće očekivati povoljan terapijski učinak ukoliko se u terapiju dodaju antiandrogeni, npr. peroralni estrogeni ili kombinirani oralni kontraceptivi, spironolakton, ciproteron acetat [nije dostupan u SAD-u], finasterid ili kombinacija navedenih lijekova. Incizija i drenaža apscesa mogu smanjiti bolnost, ali nisu dovoljni za kontrolu bolesti (za razliku od uobičajenih apscesa kože). Za akutne upalne lezije koje nisu pretjerano duboke preporučuje se debridement pomoću puncha (tj. korištenjem puncha 5 mm do 7 mm, zatim debridement i kiretaža). Potrebno je ukloniti krov sinusnih formacija (tzv. deroofing) i izvršiti debridman. U slučaju dublje smještenih lezija, savjetuje se konzultacija plastičnog kirurga radi ekscizije i rekonstrukcije nastalog defekta.
U Hurleyevom stadiju III potrebna je agresivnija terapija. Najviše dokaza u smanjenju upale je dostupno za infliksimab (primjenjuje se 5 mg/kg intravenski, u početku te nakon 2 i 6 tjedana). Alternativno se preporučuje terapija adalimumabom u početnoj dozi od 160 mg supkutano (danoj u jednom danu ili tijekom 2 uzastopna dana), nakon čega slijedi doza od 80 mg supkutano 15. dan i potom doza održavanja od 40 mg supkutano 1xtjedno počevši od 29. dana U nekih bolesnika su učinkoviti peroralni retinoidi (izotretinoin 0.25 do 0.4 mg /kg 2xdnevno tijekom 4-6 mj. ili acitretin 0.6 mg/kg 1xdnevno tijekom 9-12 mj.). Uslijed duljeg trajanja bolesti često je potrebna kirurška ekscizija i rekonstrukcija nastalog defekta. Terapija ablativnim laserom (CO2 ili Erbij:YAG) predstavlja alternativu kirurškom liječenju. Laserska epilacija također može imati izvjestan terapijski uspjeh.
Preporučene dodatne mjere za sve bolesnike sa gnojnim hidradenitisom uključuju održavanje higijene kože, smanjenje moguće traume dijelova tijela na kojima se nalaze lezije, pružanje psihološke podrške i izbjegavanje unosa namirnica visokog glikemijskog indeksa.
Ključne poruke
Lezije su obično sterilne, osim dubokih apscesa i sinusnih kanala u bolesnika s kroničkom bolesti.
Gnojni hidradenitis može značajno utjecati na kvalitetu života.
Liječenje gnojnog hidradenitisa se temelji na Hurleyevoj ljestvici za težinu kliničke slike.
Preporučene dodatne mjere za sve bolesnike s gnojnim hidradenitisom uključuju održavanje higijene kože, smanjujenje moguće traume dijelova tijela na kojima se nalaze lezije, pružanje psihološke podrške i izbjegavanje unosa namirnica visokog glikemijskog indeksa.