Gnojni hidradenitis

Autor: Jonette E. Keri, MD, PhD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Maja Kovačević, dr. med.

Gnojni hidradenitis je kronična ožiljkavajuća akneiformna upala apokrinih žlijezda koja se javlja u području aksila, prepona, perimamilarno i perianalno. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Liječenje ovisi o stadiju bolesti.

Gnojni hidradenitis se smatra kroničnim upalnim stanjem koje zahvaća folikul dlake i okolne strukture. Folikularna upala i posljedična okluzija dovodi do rupture folikula i razvoja apscesa, sinusa i ožiljaka.

Nastaju otečene, bolne nakupine koje su slične kožnim apscesima. Ove lezije su često sterilne. U kroničnim slučajevima dolazi do pojave boli, fluktuiranja sadržaja, pojave iscjetka i stvaranja sinusa. U kroničnim slučajevima, u dubokim apscesima i sinusima može doći do pojave bakterijske infekcije. U slučaju kronične upale u području aksila dolazi do spajanja upalnih nodusa u palpabilne vezivne tračke izgleda poput konopca. Zbog pojave boli i neugodnog mirisa, bolest može značajno otežati život.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Dijagnoza gnojnog hidradenitisa postavlja se na temelju kliničke slike. U bolesnika sa kroničnom bolešću potrebno je iz dubokih apscesa i sinusa uzeti uzorke za mikrobiološku kulturu, no vrlo se rijetko nađu patogeni. Hurleyeva ljestvica opisuje težinu kliničke slike.

  • Faza I: stvaranje apscesa (jednog ili više) bez sinusnih tračaka ili ožiljaka

  • Faza II: solitarni ili multipli široko razdvojeni, rekurentni apscesi sa formiranjem sinusa ili ožiljaka

  • Faza III: difuzna pojava više međusobno povezanih sinusa i apscesa preko čitavog područja

Liječenje

  • Faza I: Lokalni klindamicin, intralezijski kortikosteroidi i peroralni antibiotici

  • Faza II: Dugotrajnija primjena peroralnih antibiotika, a ponekad i drenaža ili debridman lezija

  • Faza III: Infliksimab ili adalimumab i široka kirurška ekscizija uz rekonstrukciju tkiva

Ciljevi liječenja gnojnog hidradenitisa su spriječiti pojavu novih lezija, smanjiti upalu i ukloniti sinusne formacije.

Za Hurley stadij I preporučeno liječenje uključuje otopinu 1% klindamicina lokalno primjenjenu 2xdnevno, kremu s 15% rezorcinolom primjenjenu 1xdnevno, peroralni cink glukonat (90 mg 1xdnevno), te intralezijske kortikosteroide (npr. 0,1 do 0,5 mL 5 do 10 mg / ml otopine triamcinolona acetonida 1x mjesečno) i kratkotrajnu (npr. 7-10 dana) primjenu peroralnih antibiotika. Tetraciklin (500 mg 2xdnevno), doksiciklin (100-200 mg 1x dnevno), minociklin (100 mg 1xdnevno), ili eritromicin (250-500 mg 4x dnevno) se primjenjuju do regresije tegoba. Uobičajene terapijske preporuke uključuju jedan lokalni preparat (koji se odabire na osjetljivosti kože bolesnika) i peroralni antibiotik. Sve preporučene terapijske opcije mogu se koristiti u kombinaciji, ili pojedinačno.

Za Hurley stadij II liječenje je dugotrajnijom primjenom (npr. 2-3 mj.) istih peoralnih antibiotika koji se koriste u liječenju stadija I; u slučaju neodgovarajućeg terapijskog odgovora može se dodati peroralni klindamicin 300 mg 1xdnevno ili rifampicin 600 mg 1xdnevno. U bolesnica moguće je očekivati povoljan terapijski učinak ukoliko se u terapiju dodaju antiandrogeni npr. s peroralni estrogeni ili kombinani oralni kontraceptivi, spironolakton, ciproteron acetat [nije dostupan u SAD-u], finasterid ili kombinacija navedenih lijekova. Incizija i drenaža apscesa mogu smanjiti bolnost, ali nisu dovoljni za kontrolu bolesti (za razliku od uobičajenih apscesa kože). Za akutne upalne lezije koji nisu pretjerano duboko preporučuje se debridement pomoću puncha (tj. korištenjem puncha 5 mm do 7 mm, zatim debridement i kiretaža). Potrebno je ukloniti krov sinusnih formacija (tzv. deroofing) i izvršiti debridman. U slučaju dublje smještenih lezija, savjetuje se konzultacija plastičnog kirurga radi ekscizije i rekonstrukcije nastalog defekta.

U Hurleyevom stadiju III potrebna je agresivnija terapija. Najviše dokaza u smanjenju upale je dostupno za infliksimab (primjenjuje se 5 mg/kg intravenski, u početku te nakon 2 i 6 tjedana). Alternativno se preporučuje terapija adalimumabom u početnoj dozi od 160 mg supkutano (danoj u jednom danu ili tijekom 2 uzastopna dana), nakon čega slijedi doza od 80 mg supkutano 15. dan i potom doza održavanja od 40 mg supkutano 1xtjedno počevši od 29. dana U nekih bolesnika su učinkoviti peroralni retinoidi (izotretinoin 0,25 do 0,4 mg /kg 2xdnevno tijekom 4-6 mj. ili acitretin 0,6 mg/kg 1xdnevno tijekom 9-12 mj.). Uslijed duljeg trajanja bolesti često je potrebna kirurška ekscizija i rekonstrukcije nastalog defekta. Terapija ablativnim laserom (CO2 ili erbij:YAG) predstavlja alternativu kirurškom liječenju. Lasersko uklanjanje dlačica također može imati izvjestan terapijski uspjeh.

Preporučene dodatne mjere za sve bolesnike sa gnojnim hidradenitisom uključuju održavanje higijene kože, smanjujenje moguće traume dijelova tijela na kojima se lezije nalaze, pružanje psihološke podrške, i izbjegavanje unosa namirnica visokog glikemijskog indeksa.

Ključne poruke

  • Lezije su obično sterilne, osim dubokih apscesa i sinusa puteva u bolesnika s kroničkom bolesti.

  • Gnojni hidradenitis može značajno otežati život.

  • Liječenje gnojnog hidradenitisa se temelji na Hurleyevoj ljestvici za težinu kliničke slike.