Pranje ruku iznimno je važno za sve kako bi se spriječilo prenošenje infekcije.

Aktivno sudjelovanje majke i oca pri porodu olakšava prilagodbu oboje na roditeljstvo.

Prvih nekoliko sati

Neposredno pri porodu potrebno je procijeniti disanje novorođenčeta, srčanu akciju, boju kože, tonus muskulature i refleksnu podražljivost; ove stavke ključne su komponente Apgar indeksa koji se dodjeljuje u 1. i 5. minuti nakon rođenja (vidi tablicu). Apgar indeks između 8 i 10 ukazuje na urednu tranziciju u izvanmaterični život. Apgar Indeks ≤ 7 u 5. minuti, osobito ako se ne oporavlja do 10 minute, povezan je s većim novorođenačkim morbiditetom i mortalitetom. Zdrava novorođenčad obično su cijanotična u 1. minuti ali se oporave do 5. minute. Centralna cijanoza koja se ne oporavlja može ukazivati na prirođene kardiopulmonalne anomalije ili depresiju SŽS–a.

Osim Apgar indeksa, novorođenče je potrebno pregledati tragajući za vidljivim anomalijama (pes ekvinovarus, polidaktilija) i drugim abnormalnostima poput srčanih šumova srčani šumovi. Poželjno je pregled obavljati ispod izvora topline, uz prisustvo članova obitelji.

Preventivni postupci uključuju primjenu antimikrobnog sredstva u oba oka (npr. 2 kapi 1%–tne otopine srebrnog nitrata, 1 cm masti 0,5%–tnog eritromicina, 1 cm masti 1%–tnog tetraciklina, u nekim zemljama 2.5%-ne jod providone kapi) u svrhu sprječavanja konjunktivitisa upale oka gonokokom i klamidijom te primjenu 1 mg vitamina K IM u svrhu sprječavanja hemoragijske bolesti novorođenčeta (vidi deficijencija K vitamina).

Nakon ovih postupaka dijete se okupa, zamota i donese obitelji. Glavu treba prekriti kapom kako bi se spriječio gubitak topline. Važno je smjestiti majku i dijete zajedno u sobu i rano započeti s dojenjem. Na ovaj način obitelj se upozna s djetetom tijekom hospitalizacije i od zaposlenika bolnice dobije pomoć. Dojenje će biti uspješnije ako je obitelj dobila odgovarajuću edukaciju i potporu.

Prvih nekoliko dana

Tjelesni pregled novorođenčeta

Temeljiti fizički pregled obavlja se u roku od 24 sata. Poželjno je pregledati novorođenče u nazočnosti majke i članova obitelji kako bi mogli postavljati pitanja a kliničar može objasniti nalaz pregleda i pružiti savjete roditeljima.

Osnovna mjerenja uključuju dužinu, težinu i opseg glave novorođenčeta dužinu, težinu i opseg glave. Dužina novorođenčeta mjeri se od vrha glave do pete. Centile se određuju prema standardnim krivuljama rasta krivulje rasta na temelju gestacijske dobi. Kad je gestacijska dob nesigurna, novorođenče je malo ili veliko za dob gestacija se može točno odrediti pomoću tjelesnih i neuromuskularnih nalaza (vidi sliku). Ove metode su točne s odstupanjem od ± 2 tj.

Pregled novorođenčeta započinje slušanjem srca i pluća dok je novorođenče mirno, potom se sustavno pregledava od glave do pete, tragajući za znakovima ozljeda u porodu porođajnih ozljeda i kongenitalnih abnormalnosti.

Kardiorespiratorni sustav

(TAKODER VIDI PRIROĐENE ANOMALIJE SRCA I KRVNIH ŽILA)

Srce i pluća auskultiraju se kada je dijete mirno.

Potrebno je utvrditi mjesto gdje su srčani tonovi najglasniji (kako bi se isključila dekstrokardija). Određuje se srčana akcija (normalno: od 100 do 160 otkucaja/min) i ritam. Ritam treba biti pravilan, iako nije rijedak nepravilan ritam uslijed prijevremenih kontrakcija klijetke ili pretklijetke. Šum koji se čuje u prva 24 h najčešće je uzrokovan otvorenim duktusom otvoren arterijski duktus. Nestanak ovog šuma, obično unutar 3 dana, potvrđuje se svakodnevnim slušanjem srca.

Opipavaju se femoralni i uspoređuju s brahijalnim pulsevima. Slabi ili zakašnjeli femoralni puls ukazuje na koarktaciju aorte koarktaciju aorte ili neku drugu opstrukciju izlaznog dijela lijeve klijetke. Centralna cijanoza ukazuje na prirođenu bolest srca, pluća ili sepsu sepsa.

Dišni sustav procjenjuje se brojanjem udisaja tijekom čitave minute jer je disanje u novorođenčadi nepravilno; normalan broj udisaja u minuti je od 40 do 60. Utvrđuje se simetričnost stijenke prsnog koša i simetričnost šuma disanja. Stenjanje, širenje nosnih krila i uvlačenje prsnog koša ukazuje na znakove respiratornog distresa kod novorođenčeta respiratornog distresa.

Glava i vrat

Kod poroda u stavu glavom, glava je često promijenjenog oblika s preklapanjem kostiju svoda lubanje, otokom te ehimozama na koži glave (porođajna oteklina—caput succedaneum). Kod poroda u stavu zatkom stav zatkom glava se ne stišće a otekline i ekhimoze se nalaze na vodećem dijelu, bedrima, spolovilu ili stopalima. Veličina velike fontanele varira, od širine vrška prsta do nekoliko centimetara. Široko otvorena fontanela može biti znak kongenitalne hipotireoze hipotireoze.

Kefalhematom Kefalhematom je čest nalaz, radi se o nakupljanju krvi između pokosnice i kosti, stvara se oteklina oglavka koja ne prelazi granicu šavova. Može se pojaviti preko jedne ili obje parijetalne kosti, a ponekad se nalazi u području okcipitalne kosti. Kefalhematomi obično nisu očiti dok se ne povuče oteklina mekog tkiva; a onda se polako povlače kroz nekoliko mjeseci.

Veličina i oblik glave može otkriti prirođeni hidrocefalus hidrocefalus.

Brojni genetski sindromi uzrokuju kraniofacijalne abnormalnosti kraniofacijalne abnormalnosti. Kada se lice pregledava, bilježi se simetričnost i normalni razvoj, posebno donje čeljusti, nepca, vanjskog uha i vanjskog slušnog kanala.

Oči se lakše pregledavaju dan nakon poroda jer porod može izazvati oticanje oko očiju. U očima se ispituje crveni refleks; njegov izostanak može ukazivati na prirođeni glaukom, kataraktu ili retinoblastom glaukom, kataraktu, ili retinoblastom. Subkonjunktivalna krvarenja su česta a uzrokovana su silama tijekom poroda.

Nisko položene uške mogu ukazivati na genetsku anomaliju gentske anomalije uključujući trisomiju 21 trisomiju 21. Malformirane uške, malformirani vanjski slušni kanali ili oboje također mogu biti prisutni u genetskim sindromima. Potrebno je tragati za zarezima, udubinama i kožnim privjescima vanjskog uha koji mogu biti povezani s gubitkom sluha i abnormalnostima bubrega.

Nepce je potrebno pregledati i ispalpirati kako bi se isključio rascjep mekog ili tvrdog nepca. Rascjepi orofacijalne regije Rascjepi orofacijalne regije su među najčešćim prirođenim anomalijama. Pojedina novorođenčad se rađa s epulisom, dobroćudnim hamartomom zubnog mesa, koji ako je dovoljno velik može uzrokovati poteškoće pri hranjenju ili disanju. Ova se promjena može odstraniti bez recidiva. Novorođenčad se također može roditi s primarnim ili prirođenim zubićima. Budući da ovi natalni zubi nemaju korijen i lako mogu ispasti, potrebno ih je odstraniti zbog mogučnosti aspiriracije. Na nepcu se mogu pojaviti inkluzijske ciste poznate kao Epsteinove perle.

Prilikom pregleda vrata, potreno je podignuti bradu tragajući za abnormalnostima poput cističnog higroma, guše cističnih higroma, guše ili ostataka škržnog luka. Tortikolis Tortikolis može biti posljedica hematoma sternokleidomastoidnog mišića uslijed porođajne ozljede.

Abdomen i zdjelica

Abdomen je okrugao i simetričan. Udubljen, skafoidan abdomen može ukazivati na prirođenu dijafragmalnu kilu dijafragmalnu herniju, kroz koju crijeva in utero ulaze u prsnu šupljinu, uzrokujući hipoplaziju pluća i postnatalni respiratorni distres. Asimetričnost može ukazivati na masu unutar abdomena.

Splenomegalija ukazuje na prirođenu infekciju ili hemolitičku anemiju.

Bubrezi se mogu opipati dubokom palpacijom, lijevi lakše od desnoga. Bubrezi mogu biti povećani uslijed opstrukcije, tumora ili cistične bolesti.

Jetra se normalno pipa 1 do 2 cm ispod desnog rebrenog luka. Umbilikalna kila Umbilikalna hernija uslijed slabosti mišića pupčanog prstena je česta, no rijetko značajna. Prisutnost uredno pozicioniranog, prohodnog anusa treba potvrditi.

Dječacima treba pregledati spolovilo radi isključivanja anomalija hipospadije ili epispadije. Kod terminskog muškog novorođenčeta testisi su u skrotumu (kriptorhizam). Oticanje skrotuma može značiti hidrokela hidrokelu, ingvinalna hernijaingvinalnu herniju ili rjeđe torzija testisa torziju testisa. Kod hidrokele, skrotum prosijava. Torzija što je hitno stanje, uzrokuje ekhimoze i otvrdnuće.

Kod terminske ženske novorođenčadi, labija su razvijena. Mukoidan ili serosangvinozan vaginalni iscjedak (lažno menstrualno krvarenje) smatra se normalnim; proizlazi iz izloženosti majčinim hormonima u maternici i prekidu pri rođenju. Ponekad se nalazi mali privjesak tkiva himena na stražnjoj komisuri, za koji se smatra da nastaje uslijed utjecaja hormona majke, no on nestaje za nekoliko tjedana.

Dvosmisleno spolovilo (neodređeni spol, hermafrodit) može biti posljedica nekolicine rijetkih bolesti npr. prirođene hiperplazije nadbubrežne žlijezde, nedostatka 5α–reduktaze, Klinefelterova, Turnerova ili Swyerova sindroma. U svrhu obrade indicirano je upućivanje endokrinologu, kao i razgovor s obitelji o prednostima i nedostacima neposrednog ili odgođenog dodjeljivanja spola.

Mišićno-koštani sustav

Udovi se pregledavaju kako bi se uočile deformacije, amputacije (nepotpuni ili nepostoječi udovi), kontrakture i nepotpuni razvoj uda. Brahijalna pareza živca zbog porođajne ozljede može se manifestirati kao ograničen ili nemoguć spontani pokret ruke na zahvaćenoj strani, ponekad s adukcijom i unutarnjom rotacijom ramena uz pronaciju podlaktice.

Kralježnicu je potrebno pregledati i tragati za znakovima spine bifide spine bifide, protruziju ovojnica, leđne moždine, ili oboje (meningomijelokela).

Ortopedski pregled uključuje palpaciju dugih kostiju kako bi se isključila porođajna trauma npr. prijelom ključne kosti i pregled kukova radi isključivanja prirođene displazije kuka prirođene displazije kuka. Čimbenici rizika za displaziju kuka uključuju ženski spol, stav zatkom, blizanačka trudnoća i opterećena obiteljska anamneza. Barlow i Ortolani manevri koriste se za otkrivanje displazije. Manevri se koriste samo kada je novorođenče mirno. Početni položaj je isti za oba manevra: novorođenče se polegne na leđa s kukovima i koljenima flektiranim za 90°, stopala su u zraku okrenuta prema liječniku koji stavlja kažiprst na veliki trohanter a palac na mali trohanter.

Za Barlow manevar, kliničar aduktira kuk (tj, koljena se povuku prema središnjoj liniji), a da pritom gura bedro natrag. Škljocaj ukazuje da je glava femura izašla iz acetabuluma; Ortolani manevrom se vrati natrag što potvrđuje dijagnozu.

Za Ortolani manevar, kukovi se vraćaju u početni položaj; abducira se kuk koji se ispituje (tj. povuče se koljeno sada od središnje linije prema stolu za pregledavanje u položaj žabe) i blago povuče anteriorno. Opipljivo preskakivanje glave femura prilikom abdukcije označava pokret već dislocirane glave femura te predstavlja pozitivan ishod pretrage na displaziju kuka.

Rezultat može biti lažno negativan u djece iznad 3 mjeseca zbog čvršćih mišića i ligamenata u zglobu kuka. Ako je ishod pretrage nedvojben ili se radi o visokorizičnom djetetu (npr. žensko novorođenče u stavu zatkom), potrebno je napraviti ultrazvuk kukova u dobi od 4 do 6 tj. Postoji i preporuka da se ultrazvuk kukova učini svoj novorođenčadi (u Hrvatskoj se radi).

Neurološki sustav

Ocjenjuje se tonus muskulature, stupanj budnosti, pokreti ekstremiteta, i refleksi. Tipični refleksi koji se izazivaju kod novorođenčeta su Moro refleks, refleks sisanja i refleks traženja.

• Moro refleks kojim novorođenče odgovara na iznenađenje izaziva se povlačeći ruke od podloge koje se onda naglo puste. Kao odgovor, novorođenče ekstendira ruke uz ispružene prste, flektira kukove i zaplače.

• Refleks traženja izaziva se dodirivanjem obraza ili lateralnog kuta usana, pri čemu novorođenče okreće glavu prema mjestu dodira i otvara usta.

• Refleks sisanja izaziva se dudom varalicom ili prstom (potrebno je staviti rukavicu).

Refleksi su prisutni nekoliko mjeseci nakon rođenja a predstavljaju uredan periferni živčani sustav.

Koža

U prvim satima života česta je cijanoza okrajina. Kazeozni verniks prekriva kožu većine novorođenčadi nakon 24 tj. gestacije. U prvim danima koža često postaje suha i peruta se, osobito u pregibima zapešća i skočnog zgloba.

Petehije se mogu pojaviti u područjima traumatiziranim tijekom poroda, kao što su lice kada je predležeća čest; ipak kod novorođenčeta s generaliziranim petehijama treba isključiti trombocitopeniju.

Veliki broj novorođenčadi ima toksični eritem, što podrazumijeva benigni osip s crvenom podlogom na kojoj se nalazi bijela ili žuta papula. Obično se pojavljuje 24 h nakon rođenja, nalazi se na bilo kojem djelu tijela i može trajati i do 2 tj.

Testovi probira za novorođenčad

Preporuke za probir razlikuju se ovisno o kliničkim okolnostima i zahtjevima države gdje je dijete rođeno.

Određivanje krvne grupe djeteta indicirano je kada majka ima krvnu grupu "O", RhD negativnu ili postoje drugi minor antigeni neslaganja zbog opasnosti od hemolitične bolesti novorođenčeta ( vidi: Fetalna eritroblastoza).

Žuticu je potrebno procijeniti za vrijeme boravka i prije otpusta iz bolnice. Opasnost od hiperbilirubinemije hiperbilirubinemije procjenjuje se na temelju rizičnih faktora (npr. hemolitička bolest, sepsa, letargija) i određivanjem bilirubina. Bilirubin se mjeri transkutano ili vađenjem iz seruma. Većina rodilišta provodi probir sve novorođenčadi i koristi prediktivni nomogram za utvrđivanje opasnosti od hiperbilirubinemije. Kontrola bilirubina nakon otpusta iz bolnice ovisi o dobi i razini bilirubina kod otpusta te rizičnim faktorima za razvoj žutice.

Većina zemalja provodi probir za određene nasljedne metaboličke bolesni nasljedne metaboličke bolesti uključujući fenilketonuriju fenilketonuriju, tirozinemiju tirozinemiju, nedostatak biotinidaze, homocistinuriju homocistinuriju, bolest s mokraćom poput javorovog sirupa (poremećaj metabolizma aminokiselina) bolest s mokraćom poput javorovog sirupa, galaktozemiju galaktozemiju, priorđenu heprplaziju nadbubrežne žlijezde prirođenu hiperplaziju nadbubrežne žlijezde, anemiju srpastih stanica i kongenitalnu hipotireozu hipotireozu. U nekim zemljama radi se i probir na cističnu fibrozu cističnu fibrozu, poremečaj metabolizma masnih kiselina poremećaje oksidacije masnih kiselina i tešku kombiniranu imunodeficijenciju teška kombinirana imunodeficijencija (SCID).

U nekim zemljama traži se probir na HIV što je inače indicirano kod djece HIV pozitivnih ili promiskuitetnih majki.

Toksikološki probir je indiciran u sljedećim situacijama: povijest uzimanja droge/lijekova u trudnoći povijest korištenja droge kod majke, neobjašnjena abrupcija posteljice abrupcija posteljice, neobjašnjen prijevremeni porod prijevremeni porod, nekontrolirana trudnoća ili dokaz o sindromu ustezanja novorođenčeta sindromu ustezanja novorođenčeta.

Probir na prirođene srčane anomalije pomoću pulsnog oksimetra postaje rutinski dio procjene novorođenčeta. Prethodno, probir se provodio fetalnom ultrasonografijom i fizikalnim pregledom ali ovaj pristup ne prepoznaje mnoge slučajeve srčanih grešaka što povećava morbiditet i mortalitet. Probir pomoću pulsnog oksimetra se provodi kod novorođenčadi nakon 24 sata života i smatra se pozitivnim ako;

• je zasićenost kisikom < 90%,

• je zasićenost kisika na desnoj ruci i desnoj nozi <95% na 3 odvojena mjerenja u razmaku od jednog sata,

• postoji > 3% apsolutne razlike između zasićenosti kisika desne ruke (preduktalno) i desne noge (postduktalno) na 3 odvojena mjerenja uzetih s razmakom od jednog sata.

Svakom novorođenčetu s pozitivnim probirom treba učiniti dodatne pretrage uključujući rentgen prsnog koša, EKG, i ehokardiografiju. Nadležnog pedijatra je potrebno upoznati s rezultatima pretraga u slučaju da je potreban pregled kardiologa.

Probir sluha u Hrvatskim rodilištima ispituje se metodom otoakustičke emisije kod svakog novorođenčeta. Jedna od češćih prirođenih mana je prirođeno oštečenje sluha gubitak sluha. Oko 3/1000 djece rađa se s lakšom, umjerenom, ili teškom nagluhosti. Gubitak sluha je još češći kod djece koja se liječe u intenzivnoj njezi nakon rođenja. Neke zemlje provode probir sluha samo rizičnoj novorođenčadi (vidi tablicu) dok drugi provode probir za svu novorođenčad što je slučaj u Hrvatskoj. Prva linija probira provodi se pomoću ručnog aparata koji ispituje odjek zdravog uha kao odgovor na tiho škljocaje, otoakustička emisija ili OAE. U slučaju da dijete ne prođe ovaj probir, druga linija je ispitivanje evociranih moždanih potencijala ili ABR. U nekim ustanovama ABR se koristi kao prvi test probira. Daljnja obrada audiologa je ponekad potrebna.

Rutinska skrb i fiziološke funkcije

Novorođenčad se kupa, ako to roditelji žele, tek kada se tjelesna temperatura ustali na 37 °C u trajanju od najmanje 2 sata.

Pupčana klema može se odstraniti kada je bataljak suh, obično nakon 24 h. Njega pupkovine usmjerena je na smanjenje rizika od infekcije odnosno omfalitisa. Bataljak pupkovine treba održavati čistim i suhim kako bi se spriječila infekcija. Kod poroda gdje je pupkovina klemana i prerezana aseptično, održavanje pupkovine suhom ili čišćenje sapunom i vodom je dovoljno, topička sredstva ne smanjuju rizik od infekcije. Međutim, kada pupkovina nije klemana i/ili prerezana aseptički, primjerice u nekim zemljama u razvoju ili brzim porodom izvan bolnice, primjena topičkog antiseptika npr. klorheksidina na pupkovinu smanjuje rizik od omfalitisa i neonatalnog mortaliteta. Pupkovinu je potrebno svakodnevno pregledati i tragati za crvenilom ili sekrecijom.

Ako to obitelj želi, obrezivanje se može bez rizika obaviti pod lokalnom anestezijom u prvih nekoliko dana života. Obrezivanje je potrebno odgoditi u slučaju da je majka uzimala antikoagulanse ili aspirin u trudnoći, kod pozitivne obiteljske anamneze na koagulopatije, kod anomalnog smještaja mokraćne cijevi hipospadije ili drugih abnormalnosti spolovila (u tom slučaju prepucij može biti koristan kasnije prilikom korektivne operacije). Ne obrezuje se novorođenče koje ima hemofiliju ili drugi poremećaj krvarenja.

Većina novorođenčadi izgubi 5 do 7% porođajne težine u prvih nekoliko dana života, ponajprije uslijed gubitka tekućine mokraćom, kožom i disanjem te sekundarno ispuštanjem mekonija, gubitkom verniksa i sušenjem bataljka pupkovine.

U prva 2 dana, mokraća može obojiti pelenu narančasto ili ružičasto zbog kristala mokraćne kiseline sto je normalno i nastaje uslijed koncentracije mokraće. Većina novorođenčadi se pomokri u prva 24 sata, prvo mokrenje je u prosjeku nakon 7 do 9 sati a većina mokri barem 2 puta u slijedećih 24 sata. Odgođeno mokrenje je češće kod muške novorođenčadi a uzrok može biti uski prepucij. Kod muškog novorođenčeta koje ne mokri treba uvijek misliti na valvulu stražnje uretre. Obrezivanje se izvodi nakon što se novorođenče prvi puta pomokri u slučaju da se ne pomokri u roku od 12 sati nakon zahvata treba misliti na komplikaciju.

Ako mekonij nije ispušten unutar 24 sata od poroda potrebno je razmišljati o obradi na anatomske abnormalnosti poput neperforiranog anusa neperforiranog anusa, Hirschprungove bolesti hirschsprungove bolesti i cistične fibroze cistične fibroze, koje mogu uzrokovati mekonijski ileus mekonijski ileus.

Otpust iz bolnice

Novorođenčad koja se otpušta kući u prva 48 sata potrebno je ponovno pregledati za 2 do 3 dana, utvrditi uspjeh hranjenja (dojenje ili bočica), procijeniti hidraciju i žuticu (kod rizičnih). Praćenje novorođenčadi otpuštenih nakon 48 sati ovisi o faktorima rizika, uključujući žuticu, poteškoće pri dojenju i druge potencijalne poteškoće.