Lisfranc ozljeda je fraktura i / ili dislokacija srednjeg dijela stopala koja zahvaća jedan ili više tarzometatarzalnih zglobova. Dijagnoza se postavlja RTG-om i često CT-om. Liječenje zahtijeva upućivanje ortopedu i obično zahtjeva otvorenu repoziciju i unutarnju fiksaciju ili ponekad fuziju srednjeg dijela stopala.
(Vidi Pregled prijeloma.)
Ozljede su česte. Uobičajeni mehanizam je direktni udarac ili neizravno djelovanjem sile uvijanja na stopalo u plantarnoj fleksiji (npr. pad na stopalo u plantarnoj fleksiji), što se može pojaviti kod nogometaša, motociklista i jahača konja.
Lisfranc zglobni kompleks sastoji se od 5 tarzometatarzalnih zglobova koji povezuju prednji i srednji dio stopala. Postoji više ligamenta u tom kompleksu. Lisfranc ligament je ligament koji spaja baze 2. metatarzalne do 1. kuneiformne kosti. Lisfranc složene ozljede variraju u težini od istegnuća do dislokacije jednog ili više tarzometatarzalnih zglobova sa ili bez frakture. Kada dođe do prijeloma, često zahvaća 2. metatarzalnu kost (vidi sliku Prijelom 2. metatarzalne baze s dislokacijom tarzometatarzalnog zgloba). Lisfranc ozljede često uzrokuju nestabilnost srednjeg dijela stopala.
Prijelomi baze 2. metatarzalne kosti s pomakom
|
Prijelom baze 2. metatarzalne kosti može poremetiti jedan ili više tarzometatarzalnih zglobova. Na ovoj slici, lom 2. metatarzalnekosti istiskuje 3. do 5. metatarzalnu kost bočno.
 |
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi Lisfrancove ozljede
Težina ozljede se uvelike razlikuje. Neke ozljede uzrokuju samo blagu oteklinu i bol u stopalu; druge uzrokuju jake bolove mekog tkiva i otekline, deformacije, hematom na tabanu stopala, a ponekad i parestezije. Stopalo može se doimati skraćeno.
Komplikacije (npr. osteoartritis, kompartment sindrom) mogu biti ozbiljne, a kronična onesposobljenost je uobičajena.
Dijagnoza
Dijagnoza Lisfrancove ozljede
Anteroposteriorni, lateralni i kosi RTG snimci stopala se koriste, ali rezultati mogu biti suptilni, što dovodi do pogrešne dijagnoze. Do 20% tih prijeloma je previđeno u početnoj prezentaciji.
RTG snimci mogu pokazati frakturu baze 2. metatarzalne ili čip frakture kuneiformnih kostiju, ali ne mogu pokazati narušavanje tarzometatarzalnog zgloba, na koje bi trebalo sumnjati, čak i ako to nije vidljivo na običnom RTG-u. Obično u tom zglobu, medijalni dio 2. kuneiformne se poravnava izravno s medijalnim dijelom 2. metatarzalne. Usporedne snimke suprotne strane ili CT će možda biti potrebno učiniti da bi se mogao utvrditi poremećaj zgloba.
Lisfrancov prijelom
Ovaj rendgenski snimak pokazuje prijelome na bazi 2., 3. i 4. metatarzalne kosti. Tarzometatarzalni zglobovi su također poremećeni.
Image courtesy of Danielle Campagne, MD.
Ukoliko CT nije dostupan, mogu se koristiti stres RTG snimke. RTG se izvodi dok je stopalo pod stresom (primjerice, pacijent stoji na stopalu). Tjelesna težina pacijenta može uzrokovati proširenje prostora između 1. i 2. metatarzalne kosti što olakšava postavljanje dijagnoze. Međutim, CT je osjetljiviji od RTG-a i preferira se u dvojbenim slučajevima.
Liječenje
Liječenje Lisfrancove ozljede
Dislokacije se često spontano reponiraju. Ipak, zbog te ozljede obično je ugrožena funkcija stopala i uzrokuje dugotrajnu bol i artritis, bolesnike treba smjesta uputiti specijalistu, obično na operaciju. Tipično, definitivno liječenje je ORIF ili fuzija srednjeg dijela stopala.
Nakon ORIF, CT se obično radi da se potvrdi ispravan položaj.
Ukoliko operacija nije potrebna, pacijenti su imobilizirani, bez opterećenja tjelesnom težinom tijekom ≥ 6 tjedana.
Ključne poruke
-
Lisfranc ozljede uključuju rupture u ≥ 1 ligamenata koji stabiliziraju srednji dio stopala, ponekad izazivajući poremećaje u ≥ 1 tarzometatarzalnih zglobova.
-
Komplikacije (npr. sindrom odjeljka, kronična bol, invalidnost) mogu biti ozbiljne.
-
Zbog RTG nalaza koji mogu biti suptilni, stres RTG ili CT mogu biti potrebni.
-
Pacijenti trebaju biti pregledani od strane ortopeda; obično je ORIF ili fuzija srednjeg dijela stopala potreban.