Karijes ili kavitacija je naziv za propadanje zuba. Simptomi - osjetljivi, bolni zubi - pojavljuju se kasno. Dijagnoza se temelji na pregledu, sondiranju površine cakline finim metalnim instrumentom i zubnim rendgenima. Liječenje uključuje uklanjanje zahvaćene strukture zuba i nadomještanje s raznim materijalima. Fluoridi, temeljita zubna higijena, pečatni ispuni i pravilna prehrana mogu spriječiti gotovo sve karijese.

Karijes je uzrokovan kiselinama koje stvaraju bakterije u zubnom plaku. Plak je u početku mekani, tanki film bakterija, mucina, mrtvih epitelnih stanica i ostataka hrane koji se razvijaju na površini zuba unutar 24 sata nakon čišćenja zuba. Streptococcus mutans skupina su srodnih bakterija koje rastu u plaku i mogu izazvati karijes. Neki sojevi su kariogeniji od drugih. Na kraju (obično nakon 72 h) mekani se plak mineralizira, uglavnom kalcijem, fosfatom i drugim mineralima, pretvarajući se u kamenac (tvrdi plak ili kamenac), koji se četkicom za zube ne može lako ukloniti.

• Neadekvatna kontrola plaka

• Dentalni defekti

• Česti slijedovi ugljikohidrata i šećera

• Visoki postotak kiselina i smanjena koncentracija fluorida

• Smanjen protok sline (npr. zbog lijekova, zračenja i sistemskih poremećaja koji uzrokuju disfunkciju salivarnih žlijezda)

Mnogi zubi imaju otvore na caklini, pukotine i utore koji se mogu širiti od površine do dentina(vidi sliku). Ti nedostaci mogu biti dovoljno široki da skriju bakterije, ali preuski za učinkovito čišćenje. To su predisponirajuća mjesta za karijes.

Često izlaganje prehrani s ugljikohidratima i šećerima potiče rast bakterija koje stvaraju plak. Rašireni karijes u mliječnim zubima sugerira produljeni kontakt s mliječnom formulom, mlijekom ili sokom za novorođenčad, obično kada novorođenče odlazi u krevet s bočicom (karijes bočice). Dakle, boce za spavanje trebale bi sadržavati samo vodu.

Površina zuba je osjetljivija na karijes kad je slabo kalcificirana, ima nisku izloženost fluoru i/ili je u kiselom okruženju. Obično dekalcifikacija počinje kada pH na zubu padne ispod 5,5 (npr. kada bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu koloniziraju područje ili kada ljudi piju gazirana pića koji sadrže fosfornu kiselinu).

Stariji često uzimaju lijekove koji smanjuju protok sline, što je predisponirajući faktor za nastanak karijesa. Starije osobe imaju i veću učestalost karijesa korijena zbog recesije gingive, izlaganja korijenskih površina i smanjenja motoričke sposobnosti (što uzrokuje neučinkovitu oralnu higijenu).

Tipovi kavitacija.

Neliječeni karijes vodi do propadanja zuba, infekcije i vađenja zuba, što kasnije zahtjeva nadomjesnu terapiju protetskim sredstvima. Prerani gubitak mliječnih zubi vodi do pomicanja susjednih zubi, što ponekad utječe na erupciju trajnih zubi.

Karijes u početku uključuje samo caklinu i ne izaziva nikakve simptome. Karijes koji upada u dentin uzrokuje bol, prvo kada vruća, hladna ili slatka hrana ili pića dođu u kontakt sa zubom, a kasnije žvakanjem ili perkusijom. Bol može biti iznimno jaka i konstantna kada je zahvaćena pulpa zuba (pulpitis).

Amalgam kombinira srebro, živu, bakar, kositar, a ponekad i cink, paladij ili indij. Amalgam je jeftin i prosječno traje 14 godina. Međutim, ako je oralna higijena dobra i ako se amalgam stavlja uz 'rubber dam', mnogi amalgamski ispuni traju > 40 g. Iako je izražena zabrinutost zbog trovanja živom, broj ispuna amalgama koji osoba ima nema veze s razinom žive u krvi. Zamjena amalgama se ne preporučuje jer je skupa, oštećuje zubnu strukturu i zapravo povećava izloženost pacijenta živom.

Kompozitni ispuni koji imaju prihvatljiviji izgled, odavno se koriste na prednjim zubima, gdje je estetika primarna, a sile žvakanja minimalne. Neki ih pacijenti zahtijevaju i u stražnjim zubima, a danas ih se često koristi. Kompozitne smole rane generacije pod visokim okluzalnim naprezanjem uglavnom traju manje od polovice trajanja amalgama i stvaraju mogućnost sekundarnog karijesa, jer se kompozitna smola skuplja kad se stvrdne, a širi se i stišće toplinom i hladnoćom više od zuba ili drugih materijala za punjenje. Sadašnja generacija kompozita oponaša tvrdoću cakline, a čini se da ne postoji učestalost recidiva karijesa kao kod ranijih materijala i može trajati dulje.

Staklenoionomerni cementi su ispuni u boji zuba koji oslobađaju fluor nakon aplikacije, što je korisno za pacijente koji su posebno skloni karijesima. Također se koristi za ispune defekata nastalih pretjeranim četkanjem. Staklenoionomeri nisu toliko estetski kao kompoziti i ne bi ih trebalo koristiti na žvakaćim površinama jer imaju visoku stopu trošenja.

Ako zbog karijesa ostane premalo dentina za obnovu, stomatolog ispunjava kavitet cementom, amalgamom, kompozitom ili drugim materijalima. Ponekad se nadogradnja mora umetnuti u jedan ili više korijena koji podupiru zlatnu, srebrnu ili kompozitnu jezgru koja zamjenjuje koronarni dentin. Ovaj postupak zahtijeva punjenje korijenskog kanala, u kojem je napravljen otvor u zubu i uklanja se pulpa. Korijenski kanali temeljito se čiste, proširuju, a zatim ispunjavaju gutaperkom. Vanjske površine zuba (što bi bila caklina) se prebruse tako da se može postaviti umjetna krunica, obično izrađena od metala ili keramike. Krunice za prednje zube izrađene su od čiste keramike ili su s njom prekrivene.

• Redovito četkanje zubi i korištenje zubnog konca

• Fluoridirana voda, zubne paste

• Redoviti stomatološki pregledi i profesionalno čišćenje zuba

• Korištenje vodica za usta sa klorheksidinom i topikalna fluoridacija

Kod većine ljudi, karijes je moguće spriječiti. Karijes se primarno formira na trajnim zubima mladih ljudi pa sve do kasnih 20-ih godina života. Ljudi podložni karijesu obično imaju nisku izloženost fluoridima, relativno kariogenu mikrofloru naslijeđenu najčešće od majke i kroz socijalni kontakt. Poželjno je održavati dobru oralnu higijenu i smanjiti unos hrane bogate šećerima.

Uklanjanje plaka četkanjem i korištenjem zubnog konca, najmanje jednom u 24 sata značajno smanjuje mogućnost nastanka karijesa. Iznimno je važno očistiti dijelove zuba uz zubno meso, ali je to ujedno i područje koje je najčešće zanemareno. Korištenjem električne četkice za zube optimalan rezultat se postiže nakon 2 minute; korištenjem klasične četkice za zube, zadovoljavajuća higijena se postiže nakon 3-4 minute. Prevelika količina abrazivne zubne paste može dovesti do nastanka erozija. Zubni konac se postavlja između dva zuba i pomiče po površini zuba 3 puta malo ispod razine zubnog mesa pa sve do kontaktne točke, te tako na svakoj plohi zuba. Vrlo tanki konci obloženi voskom i konci od politetraetilena mogu se koristiti kod iznimno uskih prostora ili kod neadekvatno izrađenih ispuna.

Zubi kod kojih ima više fluorida ugrađenih u caklinu su otporniji na djelovanje kiselina i lakše se rekalcificiraju kada se pH poveća. Ukoliko voda za piće nije adekvatno fluoridirana, potrebno je djeci od rođenja pa sve do osme godine života dati suplemente oralnih fluorida, a trudnicama od 3. mjeseca trudnoće (kada počinje formiranje zubi kod fetusa). Doza mora biti prilagođena količini fluorida u vodi za piće, dobi djeteta te ovisno o tome provodi li se lokalna fluoridacija sa pastom za zube i tijekom stomatoloških tretmana. Ukupna doza fluora ne smije biti prevelika kako ne bi došlo do nastanka dentalne fluoroze. Fluoridirane zubne paste se preporučuju za korištenje u svim dobnim skupinama. Mala djeca vrlo često prilikom četkanja gutaju zubnu pastu stoga zubne paste za djecu sadrže manju količinu fluora kako bi se spriječio rizik od nastanka dentalne fluoroze.

Fluoridacijom se postiže veća zaštita na glatkim i ravnim površinama nego u jamicama i fisurama zuba. Duboke, uske jamice na zubima zahtijevaju upotrebu pečata (kompozitni materijali koji čvrsto prijanjaju na površinu zuba) koji sprečavaju zadržavanje hrane u fisurama i samim time raspadanje od strane bakterija i stvaranje kiseline.

Ukoliko preventivne mjere ne spriječe razvoj karijesa, potrebno je intenzivnom terapijom mijenjati oralnu floru. Nakon saniranja karijesa, jamice i fisure koje mogu sadržavati S. mutans, se pečate. Liječenje se provodi ispiranjem usta 0.12% otopinom klorheksidina, 60 sekundi kroz 2 tjedna, čime se smanjuje broj kariogenih bakterija u plaku i potiče kolonizacija manje kariogenih sojeva S. mutans. Kao dodatna potporna terapija preporučuje se ksilitol u obliku žvakaćih guma i tvrdih bombona. Moguće je korištenje zubnih pasti sa iznimno velikim količinama fluora (5000 ppm), topikalna fluoridacija u ordinaciji dentalne medicine ili fluoridne udlage koje se nose tijekom noći.

Kod trudnica koje u anamnezi imaju veliku incidenciju karijesa, prethodno opisani postupci se preporučuju prije početka razvoja zuba kod fetusa (12. tjedan trudnoće). Ukoliko navedeni postupci nisu primjenjivi, majka može koristiti ksilitol od trenutka djetetovog rođenja do trenutka kada majka više ne isprobava djetetovu hranu (hipotetski način prijenosa sa majke na dijete).

Nakon nicanja mliječnih zubi bočice za djecu prije spavanja bi isključivo trebale sadržavati vodu kako bi se smanjio rizik nastanka ranog dječjeg karijesa.

• Karijes je uzrokovan kiselinama koje stvaraju bakterije u zubnom plaku.

• Rizični faktori uključuju defekte u površini zuba, smanjen protok sline, povećanu kiselost oralne flore, zbog povećanog unosa ugljikohidrata i smanjenog izlaganja fluoridima.

• Liječenje uključuje uklanjanje karijesa te ispunjavanje defekta amalgamom ili kompozitnim ispunom.

• Prevencija se postiže redovnim četkanjem zubi, korištenjem zubnog konca i profesionalnim čišćenjem zubi; fluoridacija se treba provoditi korištenjem zubnih pasti sa fluorom ili u vodi za piće, odnosno oralnim suplementima za djecu te profesionalnim lakovima u ordinaciji dentalne medicine.