Divertikuli su vrećice obložene sluznicom koje protrudiraju iz cjevaste strukture (vidi također Definicija divertikularne bolesti).
Divertikuli želuca iznimno su rijetki, ali se u duodenumu javljaju u gotovo 25% ljudi. Većina duodenalnih divertikula je solitarna, a locirani su u drugom segmentu duodenuma u blizini Vaterove papile (periampularni). Jejunalni divertikuli nalaze se u otprilike 5% bolesnika te su češći u bolesnika s poremećajem motiliteta crijeva. Meckelov divertikul lociran je u distalnom ileumu.
Većina divertikula želuca i tankog crijeva su asimptomatski i otkriveni su slučajno. Komplikacije divertikula uključujukrvarenje, perforaciju, i proljev malapsorpciju koji nastaju uslijed rasta bakterija. Asimptomatske divertikule nije potrebno liječiti. Potreban je oprez kada se preporučuje kirurški zahvat bolesnicima s divertikulima i nejasnim GI simptome (npr, dispepsija) jer divertikul ne mora biti uzrok simptoma.
Želučani divertikul
Divertikul želuca obično se otkriva kao slučajan nalaz tijekom endoskopije ili slikovnih metoda. Dominantna lokacija je proksimalni dio želuca duž velike krivine. Veličina divertikula su veličine od 1 do 3 cm u promjeru. Želučani divertikul se formira projekcijom sluznice želuca kroz mišićnicu, ali ne kroz cijelu stjenku želuca (možda zbog debljine mišićnih slojeva u želucu) i stoga se naziva intramuralni ili djelomični divertikul.
Divertikuli želuca su uglavnom asimptomatski, no u nekih bolesnika može se javiti nejasan osjećaj punine i dispepsija. Komplikacije poput krvarenja, perforacije i raka nisu česte.
Za asimptomatski divertikul nije potreban poseban tretman; terapija ovisi o težini simptoma. Neke studije su pokazale da uporaba inhibitora protonske pumpe tijekom nekoliko tjedana može ublažiti dispepsiju. Međutim, drugi podaci pokazuju da ne dolazi do smirivanja simptoma uz primjenu inhibitora protonske pumpe ili H2 blokatora.
Divertikuli dvanaesnika
Divertikuli dvanaesnika mogu biti
Ekstraluminalni divertikuli dvanaesnika su česti i uočeni su u oko 25% bolesnika podvrgnutih ERCP-u; u tri četvrtine bolesnika lokalizirani su pero+iampularno. Divertikul koji se javlja unutar 2 do 3 cm od ampule naziva se jukstapapilarnim divertikulom. Bolesnici su asimptomatični ili imaju nespecifične abdominalne simptome.
Komplikacije ekstraluminalnih divertikula uključuju krvarenje, divertikulitis i perforaciju. Proljev i malapsorpcija zbog bakterijskog prerasta može se pojaviti ukoliko je prisutno više divertikula. Opstrukcija dvanaesnika je vrlo rijetka. Jukstapapilarni divertikuli mogu uzrokovati komplikacije kao što su kolangitis, rekurentni pankreatitis, koledokolitijaza (čak i nakon kolecistektomije) i disfunkcije Oddijevog sfinktera.
Intraluminalni divertikuli su divertikuli koji se pojavljuju u cijelosti unutar lumena. Oni su rijetki i posljedica su razvojne anomalije koja rezultira dijafragmom ili mrežom preko lumena. S vremenom, peristaltika može povući mrežu i stijenku crijeva na koju je pričvršćena u lumen. Invaginirana stijenka crijeva je zapravo intraluminalna vrećica ili divertikul. Većina divertikula dvanaesnika je solitarna, a lokalizirani su u drugom segmentu dvanaesnika, u blizini ampule Vateri (periampularni). Oni mogu zahvatiti cijelu cirkumferenciju ili samo dio stijenke dvanaesnika i mogu biti udaljeni distalno od četvrtog dijela duodenuma. Često se u divertikulu nalazi drugi otvor smješten ekscentrično. Najčešće su asimptomatski, no u nekih bolesnika može se razviti inkompletna opstrukcija duodenuma, perforacija i krvarenje.
Ovi se divertikuli mogu dijagnosticirati radiološkim metodama, CT-om s peroralnim kontrastom ili ezofagogastro-duodenoskopijom. Tijekom ezofagogastro-duodenoskopije, divertikul se može pogrešno interpretirati kao duodenalni lumen ili veliki polip. Mogućnosti liječenja uključuju kiruršku resekciju ukoliko dođe do opstrukcije ili krvarenja. Postoji nekoliko slučajeva uspješnog endoskopskog liječenja kako bi se spriječilo skupljanje hrane.
Divertikuli jejunuma i ileuma
Ovi se divertikuli javljaju u do 5% opće populacije i mogu se pojaviti u jejunumu (80%), ileumu (15%) ili oboje (5%). Njčešće su multipli, a njihove veličine se kreću od samo nekoliko milimetara u promjeru do 10 cm u duljinu. Divertikuli tankog crijeva nemaju mišićnicu i obično se nalaze na granici mezenterija. Ovi divertikuli mogu uzrokovati poremećaji motiliteta crijeva.
Mnogi bolesnici su asimptomatski ili imaju nespecifične simptome kao što su ponavljajući bolovi u trbuhu, rana sitost, nadutost, glasnu peristaltiku i intermitentni proljev. Komplikacije su krvarenje, divertikulitis i perforacija. Neki pacijenti mogu razviti bakterijski prerast i posljedičnu malapsorpciju ili volvulus tankog crijeva koji može uzrokovati opstrukciju.
Divertikuli tankog crijeva obično se dijagnosticiraju RTG pasažom, CT enterografijom ili videokapsulom.
U asimptomatskih bolesnika liječenje je konzervativno. Antibiotici se korist u slučaju sindroma bakterijskog prerasta. U slučaju perforacije ili divertikulitisa moguće je i kirurško liječenje. Kirurški zahvat najčešće se izbjegava u bolesnika s kroničnom crijevom pseudoopstrukcijom.
Ključne poruke
-
Divertikuli želuca iznimno su rijetki, no česti su u dvanaesniku i tankom crijevu.
-
Najčešće su asimptomatki i dijagnosticiraju se slučajno.
-
Komplikacije uključuju krvarenje, perforaciju i malapsorpciju uslijed prekomjernog rasta bakterija.
-
Asimptomatske diverikule nije potrebno liječiti.
-
Potreban je oprez kod preporuke operativnog zahvata bolesnicima s divertikulima i nespecifičnim gastrointestinalnim simptomima.