Shizoidni poremećaj ličnosti karakterizira pervazivni obrazac odvojenosti i opće nezainteresiranosti za društvene odnose i ograničen raspon emocija u međuljudskim odnosima. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkih kriterija; Liječi se kognitivno bihevioralnom terapijom.
(Vidi također Pregled poremećaja ličnosti.)
Kod shizoidnog poremećaja ličnosti sposobnost smislenih odnosa s drugima je ograničena.
Procjenjuje se da oko 1-3% opće populacije u SAD-u boluje od shizoidnog poremećaja ličnosti. Neznatno je češći među muškarcima. Shizoidni poremećaj je češći kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom shizofrenije ili shizotipnog poremećaja ličnosti.
Komorbiditeti su česti. Gotovo polovica bolesnika je imalo imali barem jednu veliku depresivnu epizodu. Često također imaju i druge poremećaje ličnosti, najčešće shizotipni, paranoidni, granični, ili izbjegavajući.
Etiologija
Odrastanje uz roditelje koji su bili emocionalno hladni, zanemarujući i odsutni tijekom djetinjstva, moglo je doprinijeti razvoju shizoidnog poremećaja ličnosti podržavajući osjećaj djeteta da međuljudski odnosi nisu zadovoljavajući.
Simptomi i znakovi
Čini se da bolesnici sa shizoidnim poremećajem ličnosti nemaju želju za bliskim odnosima s drugim ljudima, uključujući i s rodbinom. Nemaju bliskih prijatelja ili pouzdanika, osim ponekad rođaka u prvom koljenu. Rijetko ulaze u vezu i često su neoženjeni. Vole biti sami, odabiru aktivnosti i hobije koji ne zahtijevaju interakciju s drugima (npr. računalne igre). Imaju smanjen ili nikakav interes za seksualnu aktivnost s drugima. Također izgleda da doživljavaju manje zadovoljstva od senzornih i tjelesnih iskustava (npr. hodanje na plaži).
Ovi pacijenti se ne zamaraju što drugi misle o njima, bilo dobro ili loše. Zato što ne primjećuju normalne tragove socijalne interakcije, mogu se činiti društveno nesposobnima, distanciranima ili zaokupljeni sami sa sobom. Rijetko reagiraju (npr. smijehom ili klimanjem) ili pokazuju emocije u društvenim situacijama. Imaju poteškoća u izražavanju bijesa, čak i kada su izazvani. Reagiraju neprimjereno na važne događaje u životu i mogu se činiti pasivni u odgovoru na promijenjene okolnosti. Kao rezultat toga, mogu izgledati kao da nemaju cilja u životu.
Rijetko, kad se ovi pacijenti osjećaju ugodno da se otvore, priznaju da osjećaju bol, posebno u socijalnim interakcijama.
Simptomi shizoidnog poremećaja ličnosti imaju tendenciju ostati stabilni tijekom vremena, više nego kod drugih poremećaja ličnosti.
Dijagnoza
Za dijagnozu shizoidnog poremećaja ličnosti pacijenti moraju imati ustrajan obrazac
Ovaj uzorak karakteriziran je s ≥ 4 od sljedećeg:
-
izostanak želje za bivanjem ili u uživanjem u bliskim odnosima, uključujući i one s članovima obitelji
-
jaka sklonost za usamljeničkim aktivnostima
-
smanjen ili nikakav interes za seksualnu aktivnost s drugom osobom
-
uživanje u vrlo malo aktivnosti (ako uopće)
-
nedostatak bliskih prijatelja ili pouzdanika, osim možda rodbine u prvom koljenu
-
vidljiva ravnodušnost prema pohvalama ili kritikama drugih
-
emocionalna hladnoća,odvojenost ili zaravnjeni afekt.
Također, simptomi moraju imati započeo ranoj odrasloj dobi.
Diferencijalna dijagnoza:
Kliničari trebaju razlikovati shizoidni poremećaj ličnosti od sljedećeg:
-
shizofrenija i srodni poremećaji: bolesnici sa shizoidnim poremećajem ličnosti nemaju kognitivne ili perceptivne smetnje (npr. paranoja, halucinacije).
-
poremećaji iz autističnog spektra: socijalna invalidnost i stereotipna ponašanja ili interesi su manje izraženi u bolesnika sa shizoidnim poremećajem ličnosti.
-
shizotipni poremećaj ličnosti: ovaj poremećaj karakterizira iskrivljena percepcija i mišljenje; a te značajke su odsutne kod shizoidnog poremećaja ličnosti.
-
Izbjegavajući poremećaj ličnosti: socijalna izolacija kod shizoidnog poremećaja ličnosti je posljedica pervazivne odvojenosti i opće nezainteresiranosti za društvene odnose, dok je to kod izbjegavajućeg poremećaja ličnosti zbog straha da će biti posramljeni ili odbačeni.
Liječenje
Opće liječenje shizoidnog poremećaja ličnosti je isto kao i za sve poremećaje ličnosti.
Ne postoje kontrolirana istraživanja o psihoterapiji ili lijekovima za shizoidni poremećaj ličnosti.
Općenito, nastojanja da dijele interes u određenom području (npr. imovina, zbirke, hobiji) koje privlači ljude koji vole usamljeničke aktivnosti mogu pomoći uspostaviti odnos s pacijentom, a možda i olakšati terapijske interakcije.
Kognitivno-bihevioralni pristupi usmjereni na stjecanje socijalnih vještina također mogu pomoći bolesnicima da se promijene. Budući da bolesnici sa shizoidnim poremećajem ličnosti nemaju interes za druge ljude, mogu biti nemotivirani za promjenu.