Blefaritis je upala rubova vjeđa koja može biti akutna i kronična. Simptomi i znakovi su svrbež i peckanje ruba vjeđa uz crvenilo i edem. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i pregleda. Akutni ulcerirajući blefaritis uobičajeno se liječi lokalnom primjenom antibiotika ili sistemnom primjenom antivirusnih lijekova. Akutni neulcerirajući blefaritis se ponekad liječi lokalnom primjenom kortikosteroida. Kronični oblik bolesti liječi se umjetnim suzama , toplim suhim oblozima, a ponekad se primjenjuju i oralni antibiotici (npr. tetraciklin ili azitromicin) za disfunkciju Meibomovih žlijezda. Kod seboroičnog blefaritisa obavezno je održavanje higijene vjeđa i primjena umjetnih suza.

Etiologija

Akutni blefaritis

U ovog pacijenta, rubovi vjeđa postali su edematozni i eritematozni, a trepavice su prekrivene osušenom seroznom tekućinom.

 

Blefaritis može biti akutni (ulcerirajući ili neulcerirajući) ili kronični (seboroični blefaritis ili disfunkcija Meibomovih žlijezda).

Akutni blefaritis

Akutni ulcerirajući blefaritis je najčešće uzrokovan bakterijskom infekcijom (najčešće stafilokoknom) ruba vjeđa, na polazištu trepavica, i može zahvaćati folikule trepavica i Meibomove žlijezde. Može biti uzrokovan i virusom (npr. herpes simplexom, varicella zosterom). Bakterijske infekcije tipično imaju ljuskaste naslage za razliku od virusnih infekcija kod kojih je učestali serozni iscjedak.

Akutni neulcerirajući blefaritis je najčešće uzrokovan alergijskom reakcijom (npr. atopični blefarodermatitis, sezonski alergijski blefarokonjunktivitis, kontaktni dermatoblefarokonjunktivitis uslijed preosjetljivosti) koji uzrokuje

• Intenzivan svrbež i upalau(obično duž rubova obje vjeđe );

• Trljanje (reakcija na svrbež koja može pojačati svrbež konjunktive i pogoršati atopijski dermatitis [ekcem] kapaka); ili

• Dermatoblefarokonjunktivitis

Kronični blefaritis

Kronični blefaritis je neinfektivna upala nepoznatog uzroka. Meibomove žlijezde vjeđa stvaraju lipide (meibum) koji stabiliziraju suze stvarajući lipidni sloj na površini vodenastog dijela suza i smanjuju evaporaciju tj. hlapljenje. Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda, sastav lipida je poremećen pa se izvodni kanali žlijezda i njihova ušća začepljuju čvrstim, voštanim čepovima. Mnogi bolesnici imaju rosaceju i recidivirajuće ječmence ili halacione.

Mnogi bolesnici sa seboroičnim bhlefaritisom imaju seboreični dermatitis lica i vlasišta ili acne rosacea. Na ljuskama koje nastaju na rubu vjeđa često dolazi do sekundarnog naseljavanja bakterija. Meibomove žlijezde mogu se začepiti.

Kronični blefaritis

Ovaj pacijent ima kronični blefaritis( upala s blagim edemom eritemom) vjeđa, u ovom slučaju zbog ekcema. Obratite pažnju na inverziju donjeg kapka (entropij), koja skriva te trepavice od pogleda.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Većina bolesnika s disfunkcijom Meibomovih žlijezda i sa seboroičnim blefaritisom ima povećano isparavanje suza i razvija sekundarni keratoconjunctivitis sicca, također poznat kao suho oko.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi blefaritisa

Svim oblicima blefaritisa zajednički simptomi su svrbež i pečenje ruba vjeđa te nadražaj spojnice uz suzenje, fotofobiju, osjećaj stranog tijela. Simptomi su obično gori rano ujutrro za razliku od keratokonjunktivitisa sicca, koji su gori prema kraju dana.

Akutni blefaritis

Kod akutnog ulcerirajućeg blefaritisa u folikulima trepavica se razvijaju male pustule, koje ponekad pucaju stvarajući plitke vrijedove po rubovima. Nakon odstranjenja čvrsto pričvršćenih ljuskica dolazi do krvarenja. Tijekom spavanja, zbog gustih izlučevina trepavice mogu postati slijepljene. Rekurentni ulcerirajući blefaritis može uzrokovati ožiljke vjeđa i gubitak ili pogrešno usmjerenje (trihijaza) trepavica.

Kod akutnog neulcerirajučeg blefaritisa , rubovi vjeđe mogu biti edematozni i crveni /iziritirani; trepavice mogu biti slijepljene gustom seroznom izlučevinom.

Kronični blefaritis

Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda pregledom se otkrivaju proširena, začepljena ušća žlijezda iz kojih se istiskuje voštani, gusti, žućkasti sadržaj. Kod seboroičnog blefaritisa na rubovima vjeđa razvijaju se masne, lako odstranjive ljuskice. Većina pacijenata sa seboroičnim keratitisom i disfunkcijom Meibomovih žlijezda imaju simptome suhog keratokonjuntkivitisa kao što je osjećaj stranog tijela,žuljanje, zamor očiju i umor te zamagljen vid pri produženom vizualnom naporu.

Kronični blefaritis također se može pojaviti u bolesnika s karcinomom kapaka (osobito ako je blefaritis jednostran i postoji gubitak trepavica) ili imunološki posredovanim stanjima kao što je cikatricijalni očni pemfigoid.

Dijagnoza

Dijagnoza blefaritisa

• Pregled procjepnom svjetiljkom (biomikroskop)

Dijagnoza se obično postavlja pomoću pregleda procjepnom svjetiljkom. Kod kroničnog blefaritisa koji ne reagira na liječenje potrebno je učiniti biopsiju zbog isključivanja tumora vjeđa ili stanja posredovanih imunološkom reakcijom koji mogu oponašati ovu bolest.

Prognoza

Prognoza blefaritisa

Akutni blefaritis najčešće reagira na liječenje no može se ponavljati i/ili razviti u kronični blefaritis. Kronični blefaritis je po definiciji spor, recidivirajući i otporan na liječenje. Egzacerbacije su nezgodne, neugodne i estetski odbojne, no obično ne dovode do ožiljkavanja rožnice ni do gubitka vida.

Liječenje

Liječenje blefaritisa

• Antimikrobna sredstva za akutni ulcerativni blefaritis; topli oblozi i ponekad lokalni kortikosteroidi za akutni neulcerativni blefaritis.

• Za kronični blefaritis preporučuje se liječenje keratokonjunktivitisa sicca, topli oblozi, čišćenje kapaka te ponekad lokalni ili sistemski antibiotici, prema kliničkoj indikaciji.

Akutni blefaritis

Akutni ulcerirajući blefaritis liječi se antibiotskom mašću (npr. bacitracin/polimiksin B, eritormicin ili 0,3%–tni gentamicin četiri puta dnevno tijekom 7 do 10 dana). Akutni virusni ulcerativni blefaritis liječi se sistemskim antivirusnim lijekovima (npr. za herpes simplex, aciklovir 400 mg oralno 3 puta dnevno kroz 7 dana; za varicella zoster, famciklovir 500 mg oralno 3 puta dnevno ili valaciklovir 1 g oralno 3 puta dnevno kroz 7 dana).

Liječenje akutnog neulcerirajućeg blefaritisa započinje izbjegavanjem poticajnog djelovanja (npr. trljanja) ili tvari (npr. novih kapi za oči). Smanjenje simptoma može se ubrzati stavljanjem hladnih obloga na zatvoreno oko. Ako oticanje( edem ) traje >24 h, mogu se lokalno primijeniti kortikosteroidi (npr. 0,1%–tna fluorometolonska mast za oči tri puta dnevno tijekom 7 dana).

Kronični blefaritis

Početno liječenje i kod seboroičnog blefaritisa i kod disfunkcije Meibomovih žlijezda je usmjereno protiv sekundarnog suhog keratokonjunktivitisa. Kapi za suze tijekom dana, neutralne masti noću, te, ako je potrebno, punktalni čepići (umeci koji začepljuju punktume i tako smanjuju odvodnju suza) učinkoviti su kod većine pacijenata.

Ako je potrebno, dodatno liječenje disfunkcije meibomovih žlijezda uključuje tople obloge za otapanje voštanih čepova i povremenu masažu kapaka kako bi se istisnule zarobljene sekrecije i prekrila površina oka.

Ako je potrebno, dodatno liječenje seboreičnog blefaritisa uključuje nježno čišćenje rubova kapaka (brisanje kapaka) dva puta dnevno pomoću pamučnog štapića namočenog u razrijeđenu otopinu dječjeg šampona (2 do 3 kapi u ½ šalice tople vode) ili uz pomoć komercijalno dostupnih maramica i sredstava za pranje koja sadrže sastojke poput blagih sredstava za čišćenje kapaka, ulja čajevca i kokosa ili 0,01% hipokloraste kiseline. Lokalna antibiotska mast (eritromicin, bacitracin/polimiksin B ili kapi poput azitromicina 1,0% ili 1,5% ili sulfacetamida 10% dva puta dnevno do tri mjeseca) može se dodati kako bi se smanjio broj bakterija na rubu kapka u slučajevima kada nekoliko tjedana higijene kapaka ne daje rezultate.

U nekim slučajevima, oralni azitromicin 500 mg dnevno tijekom 3 dana u tri ciklusa s intervalima od 7 dana ili tetraciklin (npr. doksiciklin 100 mg oralno dva puta dnevno, postupno smanjivanje doze kroz 3 do 4 mjeseca) također može biti učinkovit jer mijenja sastav sekreta meibomovih žlijezda ili mijenja sastav bakterija na koži.

Ključne poruke

• Uobičajeni oblici blefaritisa uključuju akutni ulcerativni (često sekundaran na infekciju stafilokokom ili herpes virusom), akutni nonulcerativni (obično alergijski) i kronični (često povezan s disfunkcijom meibomovih žlijezda ili seboreičnim dermatitisom).

• Sekundarni suhi keratokonjunktivitis obično prati kronični blefaritis.

• Uobičajeni simptomi uključuju svrbež i peckanje rubova kapaka te iritaciju konjunktive s pojačanim suzenjem, osjetljivošću na svjetlost i osjećajem prisutnosti stranog tijela.

• Dijagnoza se obično postavlja pomoću pregleda na biomikroskopu.

• Razmotrite alternativne dijagnoze, uključujući karcinom kapka, ako je kronični blefaritis jednostran.

• Potrebno je primijeniti potporne terapije (npr. tople obloge, čišćenje kapaka i liječenje suhog keratokonjunktivitisa prema potrebi).

• Specifični tretmani mogu uključivati antimikrobna sredstva za akutni ulcerozni blepharitis, a ponekad i kroničnih blefaritis i kortikosteroide za perzistentni akutni neulcerativni blefaritis.

• Liječenje kroničnog blefaritisa uključuje terapiju suhog keratokonjunktivitisa s nadomjescima za suze te, po potrebi, upotrebu toplih obloga i lokalnih ili sistemskih antibiotika.

Više informacija

Sljedeći je izvor na engleskom jeziku koji bi mogao biti koristan. Imajte na umu da priručnik nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.

• Amescua G, Akpek EK, Farid M, et al: Blepharitis preferred practice pattern®. Ophthalmology126(1):P56-P93. doi: 10.1016/j.ophtha.2018.10.019