Multiple mononeuropatije su karakterizirane osjetnim ispadima i slabošću u distribuciji ≥ 2 zahvaćena periferna živca.

(Vidi također Pregled poremećaja perifernog živčanog sustava.)

Multipla mononeuropatija je obično sekundarna kod

• poremećaja vezivnog tkiva (npr. poliartritis nodosa, sistemni eritematozni lupus (SLE), druge vrste vaskulitisa, Sjogrenov sindrom, reumatoidni artritis (RA))

• sarkoidoze

• Metaboličkih poremećaja (npr. šećerna bolest, amiloidoza)

• Zaraznih bolesti (npr. Lajmska bolest, infekcija HIV-om, guba)

Međutim, šećerna bolest obično uzrokuje senzomotornu distalnu polineuropatiju.

Multipla mononeuropatija je karakterizirana bolovima, slabošću i parestezijama u distribuciji zahvaćenih živaca. Isključivo zahvaćanje motornih živaca započinje sa bezbolnom slabošću; isključivo zahvaćanje osjetnih živaca započinje sa osjetnim smetnjama, bez slabosti. Multipla mononeuropatija je u početku često asimetrična; živci mogu biti uključeni svi odjednom ili progresivno. Opsežno zahvaćanje više živaca može simulirati polineuropatiju.

Simptomi i rezultati fizikalnog pregleda mogu biti gotovo patognomonični za multiplu mononeuropatiju. Kad nisu, rade se elektrodijagnostički testovi kako bi se potvrdila dijagnoza, lokalizirala lezija, procijenila ozbiljnost i prognoza.

Liječe se podležeći poremećaji.