Pregled idiopatskih intersticijskih pneumonija

Autor: Joyce Lee, MD, MAS
Urednik sekcije: Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod: Željko Ivančević, dr. med.

Idiopatske intersticijske pneumonije (IIP) su intersticijske bolesti pluća nepoznate etiologije koje imaju slične kliničke i radiološke značajke, a razlikuju se prvenstveno prema patohistološkim promjenama utvrđenim biopsijom pluća. Razvrstane su u 8 histoloških podvrsta, za sve je karakterističan različit stupanj inflamacije (upale) i fibroze, a sve izazivaju dispneju. Dijagnoza se temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu, CT-u visoke rezolucije, testovima za mjerenje plućne funkcije i biopsiji pluća. Liječenje se razlikuje, ovisno o podvrsti. Prognoza je različita i ovisi o podvrsti, a kreće se od izvrsne do gotovo uvijek kobne.

Osam histoloških podvrsta IIP-a poredane su prema učestalosti:

Za ove podvrste karakterističan je različit stupanj intersticijske upale i fibroze (1). Sve uzrokuju dispneju; difuzne (obično retikularne) sjene na CT-u visoke rezolucije (HRCT); dok se u bioptatu pluća nalazi upala i/ili fibroza. Podvrste je važno razlučiti zbog različite kliničke slike (vidi tablicu) i drugačijeg terapijskog odgovora.

Ključne značajke idiopatskih intersticijskih pneumonija

Bolest

Najčešće pogođeni ljudi

Prodromi

RTG pluća

CT visoke rezolucije (HRCT)

Diferencijalna dijagnoza prema CT–u

Histološki nalaz

*Navedene prema učestalosti.

Anamnestički podaci o pušenju nepoznati.

Idiopatska plućna fibroza

Češće muškarci > 50 godina (pušači > 60%)

Kronični (> 12 mjeseci)

Pretežno bazalno retikularne promjene s gubitkom volumena i saćastim plućima

Periferno, subpleuralno i bazalno retikularni crtež i saćasta pluća

Trakcijske bronhiektazije ili bronhioloktazije

Narušena arhitektonika

Azbestoza

Bolesti vezivnog tkiva

Hipersenzitivni pneumonitis

Obična intersticijska pneumonija

Deskvamacijska intersticijska pneumonija

Češće muškarci u dobi od 30 do 50 godina (pušači > 90%)

Subakutni do kronični (mjesecima i godinama)

Zasjenjenje poput mliječnog stakla

Donja polja, u većini slučajeva pretežito periferno

Zasjenjenje poput mliječnog stakla

Retikularne linije

Hipersenzitivni pneumonitis

Pneumonija koju uzrokuje Pneumocystis jirovecii

Respiratorni bronhiolitis u sklopu intersticijske bolesti pluća

Sarkoidoza

Deskvamacijska intersticijska pneumonija

Nespecifična intersticijska pneumonija

Češće pogađa žene, obično u dobi od 40–60 godina (pušači < 40%)

Subakutni do kronični (mjesecima i godinama)

Zasjenjenje poput mliječnog stakla i retikularne sjene

Periferno, bazalno, simetrično

Retikularne sjene

Varijabilno zasjenjenje poput mliječnog stakla

Nepravilne linije

Kriptogena obliteracijska pneumonija

Deskvamacijska intersticijska pneumonija

Hipersenzitivni pneumonitis

Idiopatska plućna fibroza

Nespecifična intersticijska pneumonija

Kriptogena obliteracijska pneumonija

Bilo koja dob, obično u dobi od 40–50 godina (pušači < 50%)

Subakutni (< 3 mjeseca)

Obostrano mrljaste konsolidacije

Peribronhalno

Mrljasta konsolidacija, čvorovi (noduli) ili oboje

Karcinom alveolarnih stanica

Kronične eozinofilne pneumonije

Limfomi

Infekcija

Nespecifična intersticijska pneumonija

Sarkoidoza

Vaskulitis

Obliteracijska pneumonija

Respiratorni bronhiolitis u sklopu intersticijske bolesti pluća

Nešto više pogađa muškarce u dobi od 30–50 godina (pušači > 90%)

Subakutni (tjednima i mjesecima)

Zadebljale stijenke bronha

Zasjenjenje poput mliječnog stakla

Difuzne promjene

Zadebljale stijenke bronha

Centrilobularni noduli

Mrljasta zasjenjenja poput mliječnog stakla

Deskvamacijska intersticijska pneumonija

Hipersenzitivni pneumonitis

Nespecifična intersticijska pneumonija

Infekcija

Respiratorni bronhiolitis u sklopu intersticijske bolesti pluća

Akutna intersticijska pneumonija

Bilo koja dob

Nagli (1–2 tjedna)

Progresivne, difuzne sjene poput mliječnog stakla

Difuzna konsolidacija, zasjenjenje poput mliječnog stakla, obično s poštedom režnja

Kasnije trakcijske bronhiektazije

Akutna eozinofilna pneumonija

Sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS)

Hidrostatski edemi

Pneumonija

Difuzno oštećenje alveola

Limfocitna intersticijska pneumonija

Uglavnom žene, bilo koje dobi

Kronični (> 12 mjeseci)

Retikularne sjene

Čvorići (noduli)

Difuzne promjene

Centrilobularni noduli

Zasjenjenje poput mliječnog stakla

Zadebljanja septa i naglašen bronhovaskularni crtež

Ciste tankih stijenki

Histiocitoza Langerhansovih stanica

Karcinomatozna limfangioza

Sarkoidoza

Limfocitna intersticijska pneumonija

Idiopatska pleuroparenhimska fibroelastoza

Nema predilekcije prema spolu, srednja dob je 57 godina

Kronični (> 12 mjeseci)

Apikalno nepravilno zadebljanje pleure bilateralno

Gusta subpleuralna konsolidacija

Trakcijske bronhiektazije

Narušena arhitektonika

Smanjen volumen gornjeg režnja

Hipersenzitivni pneumonitis

Nespecifična intersticijska pneumonija

Azbestoza

Bolesti vezivnog tkiva

Sarkoidoza

Postiradijacijska bolest pluća

Lijekovima izazvana bolest pluća

Pleuroparenhimska fibroelastoza

Literatura

  • 1. Travis WD, Costabel U, Hansell DM, et al: An Official American Thoracic Society/European Respiratory Society Statement: Update of the International Multidisciplinary Classification of the Idiopathic Interstitial Pneumonias. Am J Respir Crit Care Med 188 (6):733–748, 2013.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi idiopatske intersticijske pneumonije obično su nespecifični. Kašalj i dispneja u naporu su tipični, s promjenjivim nastankom i napredovanjem. Uobičajeni znakovi su tahipneja, smanjeno širenje prsnog koša, fini suhi pukoti (krepitacije) na kraju inspirija obostrano bazalno i batićati prsti.

Dijagnoza

  • CT visoke rezolucije (HRCT)

  • testovi za mjerenje plućne funkcije

  • ponekad kirurška biopsija pluća

Na idiopatsku intersticijsku pneumoniju treba posumnjati kod svakog pacijenta koji ima neobjašnjivu intersticijsku bolest pluća. Kliničari, radiolozi i patolozi trebali bi razmijeniti informacije kako bi utvrdili dijagnozu kod pojedinih bolesnika. Mogući uzroci ( vidi: Uzroci intersticijske bolesti pluća) proučavaju se sistematički. Kako bi put do dijagnoze bio što brži i lakši anamneza treba sadržavati sljedeće podatke:

  • trajanje simptoma

  • podatke iz obiteljske anamneze o bolestima pluća, posebno o plućnoj fibrozi

  • anamnestičke podatke o pušenju (jer neke se bolesti javljaju uglavnom kod sadašnjih ili bivših pušača)

  • podatke o ranijoj i sadašnjoj medikamentnoj terapiji (o uzimanju lijekova)

  • detaljan pregled kućnog i radnog okruženja, uključujući i članove obitelji

Moraju se dobiti podaci o svim poslovima i radnim mjestima gdje je bolesnik radio s tim da popis mora biti kronološki sređen, uključujući specifična zaduženja i poznate izloženosti organskim i anorganskim agensima ( vidi: Uzroci intersticijske bolesti pluća). Treba utvrditi stupanj izloženosti, trajanje izloženosti, latenciju izlaganja i provjeriti podatke o upotrebi zaštitnih sredstava.

Rendgenski snimak prsnog koša obično nije uredan, ali nalazi nisu dovoljno specifični da bi razlučili različite vrste.

Testovi za mjerenje plućne funkcije često se rade kako bi se procijenila težina fizioloških oštećenja, ali ne pomažu u razlučivanju različitih vrsta. Testovi plućne funkcije otkrivaju restriktivne smetnje ventilacije, sa smanjenim plućnim volumenima i difuzijskim kapacitetom. Plinska analiza arterijske krvi često otkriva hipoksemiju u naporu, a može biti izražena i u mirovanju.

HRCT razlikuje promjene u alveolama od intersticijske bolesti pa je najkorisnija pretraga koja se uvijek radi. Pomaže procijeniti etiologiju, razmjere i distribuciju bolesti te je veća vjerojatnost da će otkriti osnovnu ili koegzistirajuću bolest (npr. skrivenu medijastinalnu adenopatiju, rak, emfizem). HRCT se mora uraditi dok bolesnik leži na leđima i potrbuške, a treba uraditi i dinamično snimanje u ekspiriju kako bi se bolje prikazale promjene u malim dišnim putovima.

Laboratorijski testovi rade se pacijentima koji imaju kliničke značajke koje upućuju na bolest vezivnog tkiva, vaskulitis ili ekspoziciju agensima iz okoliša. Takvi testovi mogu uključivati antinuklearna antitijela, reumatoidni faktor i druge specifičnije serološke testove za bolesti vezivnog tkiva (npr. RNP, SSA, SSB, scl70, Jo-1).

Bronhoskopska transbronhalna biopsija može pomoći u diferenciranju određenih intersticijskih bolesti pluća, kao što su sarkoidoza i hipersenzitivni pneumonitis, ali biopsija ne daje dovoljno tkiva za dijagnosticiranje IIP-a. Bronhoalveolarna lavaža može suziti diferencijalnu dijagnozu u odabranoj skupini bolesnika i dati podatke o napredovanju bolesti i terapijskom odgovoru. Međutim, korist od ovog postupka u okviru početne kliničke obrade i praćenja kod većine ovih bolesnika nije još utvrđena.

Kirurška biopsija pluća potrebna je za potvrdu dijagnoze kada anamneza i HRCT nemaju dijagnostičku vrijednost. Iz tih razloga nužno je uraditi biopsiju na više mjesta pomoću video-potpomognute torakoskopije (VATS; pleuroskopija).

Liječenje

  • ovisno o bolesti

  • često kortikosteroidi

  • ponekad transplantacija pluća

Liječenje ovisi o poremećaju (vidi tablicu). Prestanak pušenja preporučuje se uvijek kako bi se izbjeglo potencijalno ubrzavanje napredovanja bolesti i ograničilo respiratorne komorbiditete.

Kortikosteroidi se obično preporučuju za kriptogenu obliteracijsku pneumoniju, limfocitnu intersticijsku pneumoniju i nespecifičnu intersticijsku pneumoniju ali ne za idiopatsku fibrozu pluća.

Transplantacija pluća može se preporučiti odabranim pacijentima u terminalnom stadiju bolesti.

Ključne poruke

  • Postoji 8 histoloških podvrsta idiopatske intersticijske pneumonije.

  • Simptomi, znakovi i nalazi na rendgenskoj snimci prsnog koša su nespecifični.

  • Dijagnoza IIP-a temelji se ponajprije na anamnezi i HRCT-u.

  • Kada klinička procjena i HRCT nemaju dijagnostičku vrijednost, izvršite kiruršku biopsiju pluća.

  • Liječenje se razlikuje ovisno o podvrsti.