Tendinitis je upala tetive koja se često razvija nakon degeneracije (tendinopatija). Tenosinovitis je tendinitis s upalom tetivne ovojnice. Simptomi su obično bolovi pri pokretu i osjetljivost na palpaciju. Kronično oštećenje ili upala tetive ili njezine ovojnice dovode do stvaranja ožiljaka koji ograničavaju pokrete. Dijagnoza se postavlja klinički, a ponekad se nadopunjuje slikovnom dijagnostikom. Liječenje uključuje odmor, NSAR, a ponekad i kortikosteroidne injekcije.
Tendinopatija obično nastaje kao posljedica ponovljenih manjih oštećenja tetiva ili degenerativnih promjena (ponekad s depozitima kalcija) koje se događaju tijekom godina.
Tendinitis i tenosinovitis većinom zahvaćaju rame s pripadajućim tetivama (rotatorna manžeta), tetivu duge glave bicepsa, tetive ulnarnog i radijalnog fleksora zapešća, fleksora prstiju, poplitealnu i Ahilovu tetivu ( vidi: Tendinitis Ahilove tetive), kao i tetive dugog abduktora i kratkog ekstenzora palca, koje dijele zajedničku fibroznu ovojnicu (de Quervainov sindrom).
Etiologija
Uzrok je većinom nepoznat. Pretežno se javlja kod sredovječnih i starijih osoba usporedo sa smanjenjem prokrvljenosti tetiva, a tendinitisu doprinose i ponavljajujuće mikrotruaume. Nastanku pogoduju ponavljane i teške ozljede (na rubu rupure), a također mogu doprinijeti pretjerana i neuobičajena tjelovježba. Neki fluorokinolonski antibiotici mogu povećati rizik od tendinopatije i rupture tetive.
Rizik za nastanak tendinitisa povećan je i u sklopu sustavnih bolesti poglavito u reumatoidbom artritisu, sistemskoj sklerozi, gihtu, reaktivnom artritisu, dijabetesu, a vrlo rijetko i kod amiloidoze i ekstremne hiperkolesterolemije. U mlađih, osobito žena, diseminirana gonokokna infekcija može izazvati akutni migrirajući tenosinovitis.
Simptomi i znakovi
Zahvaćene tetive obično su bolne pri aktivnim pokretima ili kad postoji i otpor normalnim kretnjama. Ponekad, tetivne ovojnice otiču te dolazi do nakupljanja izljeva, obično u pacijenata s infekcijom, reumatoidnim artritisom ili giht-om. Oteklina može biti vidljiva ili samo palpabilna. Palpacijom se izaziva lokalizirana osjetljivost tetiva različita intenzitet.
Kod sistemske skleroze ne nastaje izljev u tetivnoj ovoljnici, no pri kretnji tetive javlja se trenje što se osjeća palpacijom ili čuje pomoću stetoskopa.
Dijagnoza
Obično se dijagnoza temelji na simptomima i fizikalnom pregledu, uključujući palpaciju ili primjenu specifičnih manevara za procjenu boli. MRI ili ultrazvuk mogu biti od pomoći za potvrdu dijagnoze ili kako bi se isključili drugi poremećaji. MRI može otkriti rupturu tetive ili upalu( kao i ultrasonografija).
Tendinitis rotatorne manžete
Tendinitis rotatorne manžete vodeći je uzrok boli u ramenu. Rotatorna manžeta sastoji se od četiri tetive, supraspinatusa, infraspinatusa, subskapularisa i teres minor-a. Najčešće je zahvaćena tetiva supraspinatusa, a potom subskapularisa. Bol se javlja pri aktivnoj abdukciji pri opsegu kretnji od 40 do 120 ° i unutarnjoj rotaciji( vidi: Ozljeda rotatorne manžete / Subakromijalni burzitis). Pri pasivnoj abdukciji bolovi su manji, no abdukcija protiv otpora povećava bol. Ponekad su na RTG-u vidljivi depoziti kalcija neposredno ispod akromiona. Ultrazvuk ili MRI može pomoći u daljnjoj evaluaciji i izboru terapije.
Tendinitis duge glave bicepsa
Bol u tetivi bicepsa pojačava se pri fleksiji u ramenu ili supinaciji podlaktice uz otpor. Osjetljivost proksimalno, iznad intertuberkularnog sulkusa može se izazvati " kotrljanjem" tetive bicepsa ispod palca.
Tenosinovitis volarnih fleksora (tendinitis fleksora prstiju)
Ovaj česti mišićno- koštani poremećaj se često previdi. ( vidi: Tendinitis i tenosinovitis fleksora prstiju ( trigger finger)). Bolovi se javljaju u području dlana, na volarnoj strani palca ili drugih prstiju te se mogu širiti distalno. Palpacija tetive i njezine ovojnice izaziva osjetljivost, nekad su prisutni oteklina i čvorići. U kasnijim stadijima, prst može ostati blokiran u fleksiji, a snažna ekstenzija može izazvati naglo olakšanje uz škljocaj( škljocajući prst- engl. trigger finger).
Tendinitis m. gluteusa mediusa
Pacijenti s trohanteričnim bruzitisom gotovo uvijek imaju tendinitis m. gluteus mediusa. U pacijenata sa trohanteričnim burzitisom, palpacija iznad lateralne prominencije velikog trohantera izaziva osjetljivost. Pacijenti često imaju povijest kroničnog pritiska na zglobove, traume, promjene obrasca hoda( npr.kao posljedica osteoartritisa, moždanog udara ili razlike u duljini nogu) ili upale ( npr. reumatoidni artritis).
Liječenje
Simptomi se povlače mirovanjem ili imobilizacijom tetive (udlagom iili položajnim zavojem), primjenom topline (obično za kronične upale) ili hladnoće ( obično za akutne upale) te visokim dozama NSAR ( vidi: Nesteroidni antireumatici u liječenju reumatoidnog artritisa) kroz 7–10 dana. Indometacin ili kolhicin su korisni kod gihta. Nakon smirivanja upale, potrebno je više puta dnevno provoditi vježbe koje dovode do posupnog povećanja opsega pokreta, što je osobito važno za rame, u kojem brzo nastaju kontrakture.
Od pomoći su injekcije kortikosteroida s produljenim oslobađanjem (npr. betametazon 6 mg / mL, triamcinolon 40 mg / mL, metilprednisolon 20 do 40 mg / mL) u tetivnu ovojnicu ,a indicirane su u slučajevima kada je bol jaka ili se radi o kroničnim tegobama. Injicira se 0.3 ml- 1 ml, ovisno o mjestu. Dijagnoza je potvrđena ukoliko nakon primjene jednakog ili dvostrukog volumena lokalnog anestetika (npr. 0,5% bupivakain) putem iste igle bolovi promptno nestaju. Potrebno je paziti da se ne injicira u samu tetivu, što se prepoznaje po izrazitom otporu, jer to može dovesti do slabosti tetive i time povećanog rizika za njenu rupturu. Pacijentu se preporuča imobilizacija zgloba nakon primjene injekcije kako bi se smanjio rizik od rupture. Simptomi se u rijetkim slučajevima znaju pogoršati do 24 h nakon injekcije.
Ponekad je potrebno primijeniti injekcije u više navrata uz simptomatsku terapiju. Rijetko, u tvrdokornim slučajevima, osobito kod tendinitisa rotatorne manžete, indicirana je kirurška eksploracija uz uklanjanje vapnenih depozita ili reparaciju tetive, nakon čega slijedi fizikalna terapija. Ponekad je potreban operativni zahvat za uklanjanje ožiljaka koji ograničavaju funkciju, uklanjanje dijela kosti koji izaziva ponavljajuću frikciju ili zbog tenosinoviektomije s ciljem ublažavanja kronične upale.
Ključne poruke
-
Tendinitis i tenosinovitis, za razliku od tendinopatije( degeneracije tetive), uključuju upalu.
-
Bol, osjetljivost i oteklina imaju tendenciju biti najizraženiji duž tetive.
-
Dijagnoza se u većini slučaju postavlja pregledom koji uključuje specifične manevre, a MRI ili ultrasonografija ponekad služe se potvrdu.
-
Liječiti odmorom, primjenom topline ili hladnoće, visokih doza NSAR i ponekad kortikosteroidnih injekcija.