Mekonijski ileus je opstrukcija terminalnog ileuma gustim mekonijem; najčešće se javlja u novorođenčadi s cističnom fibrozom. Na mekonijski ileus otpada i do 1/3 novorođenačkih opstrukcija tankog crijeva. Simptomi su povraćanje, koje može sadržavati žuč, distenzija trbuha i izostanak ispuštanja mekonija prvih nekoliko dana života. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i rentgenske snimke trbuha. Liječi se klizmama s razrijeđenim kontrastom tijekom fluoroskopije, te, ako to ne uspije, kirurškim zahvatom.
Mekonijski ileus je najčešće prvi znak cistične fibroze, kod koje su sekreti probavnog sustava iznimno gusti te čvrsto prianjaju za sluznicu. Mekonijski ileus kao simptom cistične fibroze javlja se u 10 do 20% slučajeva. Među dojenčadi s mekonijskim ileusom, 80 do 90% ih ima cističnu fibrozu.
Do opstrukcije dolazi na razini terminalnog ileuma (za razliku od opstrukcije kolona uzrokovane sindromom mekonijskog čepa) i može se otkriti prenatalnom ultrazvučnom pretragom. Distalno od opstrukcije debelo crijevo je usko i prazno ili sadrži male količine osušenih nakupina mekonija. Relativno prazno debelo crijevo malenog promjera naziva se mikrokolon.
Komplikacije mekonijskog ileusa
Oko 1/2 slučajeva zakomplicira se zbog malrotacije, atrezije ili perforacije crijeva. Proširene vijuge tankog crijeva mogu se zavrnuti i intrauterino stvoriti volvulus. Ako potom crijevo izgubi krvožilnu opskrbu i dođe do infarkcije, može se razviti sterilni mekonijski peritonitis. Infarktirana crijevna vijuga može se resorbirati, ostavljajući područje crijevne atrezije. Dojenčad s mekonijskim ileusom također imaju povećan rizik od razvoja kolestaze.
Simptomi i znakovi
Nakon rođenja, za razliku od normalne novorođenčadi, kod dojenčadi s mekonijskim ileusom ne dolazi do pražnjenja meconija tijekom prvih 12 do 24 sata. Oni imaju znakove intestinalne opstrukcije, uključujući povraćanje, koje može sadržavati žuč, i distenziju trbuha. Vijuge proširenog tankog crijeva mogu se ponekad opipati kroz trbušnu stijenku te se mogu doimati karakteristično tjestasto. Mekonijski peritonitis s respiratornim distresom i ascitesom može se javiti nakon perforacije.
Dijagnoza
Prenatalna ultrazvučna pretraga može otkriti intrauterine promjene na temelju kojih se može posumnjati na cističnu fibrozu i mekonijski ileus (npr. distenzija crijeva, polihidramnion), ali te promjene nisu specifične.
Na dijagnozu mekonijskog ileusa može se posumnjati u novorođenčeta sa znakovima crijevne opstrukcije, osobito ako u obiteljskoj anamnezi postoji cistična fibroza. Bolesnicima treba napraviti nativnu snimku trbuha, koja će pokazati proširene vijuge crijeva. Razine tekućine, međutim, ne moraju biti prisutne. Izgled nalik “mjehurićima sapuna” ili "zrnatom staklu" nastaje zbog pomiješanosti sitnih mjehurića zraka s mekonijem te ima dijagnostičku vrijednost za mekonijski ileus. Ako je došlo do razvoja mekonijskog peritonitisa, kalcificirani mekonij može oblagati površinu peritoneuma te čak i skrotuma. Klizma s vodotopivim kontrastnim sredstvom otkriva mikrokolon s opstrukcijom u terminalnom ileumu.
Bolesnike s dijagnozom mekonijskog ileusa treba testirati na cističnu fibrozu.
Liječenje
U nekompliciranim slučajevima (npr. bez perforacije, volvulusa ili atrezije), opstrukcija se može razriješiti primjenom ≥1 klizme s razrijeđenim radiokontrastom uz N– acetilcistein, pod nadzorom fluoroskopa; hipertonično kontrastno sredstvo može dovesti do velikog gubitka tekućine s posljedičnom potrebom za nadomjestak tekućine
Ako klizma ne razriješi opstrukciju, potrebna je laparotomija. Za razrjeđenje i odstranjenje abnormalnog mekonija obično je potrebna dvostruka ileostoma, uz ponavljana ispiranja proksimalnih i distalnih crijevnih vijuga N–acetilcisteinom.