(Vidi također Prehrana novorođenčeta)

Majčino mlijeko je hrana izbora za novorođenče. Američka akademija za pedijatriju (AAP) preporučuje isključivo dojenje najmanje 6 mjeseci i postupno uvođenje krite hrane između 6 mjeseca i 1 godine života. Nakon prve godine dojenje se nastavlja tako dugo dok to dijete i majka žele, ipak dojenje je onda potrebno nadopuniti cjelovitom prehranom, krutom hranom krute hranom i tekućinom. Za poticanje dojenja potrebno je razgovor o dojenju započeti već u trudnoći, spominjući pritom višestruke prednosti:

• Za dijete; prehrambene i kognitivne prednosti, zaštita od infekcije, alergija, debljine, Crohnove bolesti i dijabetesa.

• Za majku; smanjena plodnost tijekom dojenja, brži oporavak od trudnoće (involucija maternice, mršavljenje), zaštita od osteoporoze, debljine, raka jajnika i premenopauzalnog tipa karcinoma dojke.

Kod prvorotki laktacija se uspostavi 72 do 96 sata od poroda, u višerotki i prije. Prvo mlijeko koje se stvara je kolostrum, visokoenergetska žućkasta tekućina koja sadrži visoku koncentraciju bjelančevina, imunoprotektivna je (bogata protutijelima, limfocitima i makrofagima) a potiče i pražnjenja mekonija. Zrelo majčino mlijeko ima sljedeće karakteristike:

• Sadrži visoku koncentraciju laktoze što osigurava izvor energije koji je u skladu s novorođenačkim enzimima.

• Sadrži velike količine vitamina E koji je važan antioksidans i pomaže u sprječavanju anemije povećanjem životnog vijeka eritrocita.

• Omjer Ca i P iznosi 2:1 što sprječava tetaniju uslijed nedostatka Ca.

• Povoljno djeluje na pH stolice i crijevnu floru štiteći od bakterijskog proljeva.

• Prenosi zaštitna antitijela djetetu.

• Sadrži kolesterol i taurin koji su važni za rast mozga.

• Prirodni je izvor omega-3 i omega-6 masnih kiselina.

Ove masne kiseline i njhovi poluzasićeni dugolančani derivati (LC–PUFAS), arahidonska kiselina (ARA) i dokosaheksaenoična kiselina (DHA) poboljšavaju vidne i kognitivne ishode u usporedbi s djecom koja se hrane adaptiranim mliječnim pripravcima. Većina komercijalnih formula se sada suplimentira s ARA i DHA kako bi se smanjili potencijalni negativni ishodi u razvoju.

Ako je majčina prehrana dovoljno raznolika nema potrebe za uzimanjem dodatnih vitamina ili davanja vitamina novorođenčetu koje je na prsima. Međutim, kako bi izbjegao o vitaminu D ovisni rahitis, vitamin D 10 mcg (400 jedinica) se daje peroralno jednom dnevno svoj novorođenčadi koja se isključivo doji. Nedonoščad, djeca sa tamnije pigmentiranom kožom i dojenčad s ograničenim izlaganjem suncu (prebivalište u sjevernim podnebljima) posebno su rizični za nedostatak vitamina D. Nakon 6. mjeseca u područjima nedovoljno fluorirane vode (artificijelno ili prirodno) dojenoj djeci potrebno je uvesti kapi fluora. Kliničari mogu dobiti informaciju o sadržaju fluora u vodi od lokalnog stomatologa ili javno zdravstvenog zavoda.

Dojenčadi < 6 mjeseci ne daje se dodatna voda zbog opasnosti od hiponatrijemije.

Novorođenče se potiče da doji na zahtjev ili barem svakih 1 ½ do 3 sata (od 8 do 12 hranjenja/dan), frekvencija koja se postupno smanjuje tijekom rasta. Neku novorođenčad < 2500 g potrebno je hraniti češće radi prevencije hipoglikemija. U prvih nekoliko dana, novorođenče je potrebno buditi i stimulirati da doji ako to ne radi spontano; pogotovo novorođenčad niže težine i kasnu nedonoščad. Veliku terminsku novorodenčad adekvatne tjelesne težine koja dobro jede (što pokazuje uredna stolica, mokre pelene) može se pustiti da duže spava. Raspored hranjenja koji omogućuje novorođenčetu da duže spava tijekom noći najpovoljniji je za novorođenče i obitelj.

Majke koje rade izvan kuće mogu izdajati mlijeko dok su odvojene od svog djeteta kako bi se stvaranje mlijeka podržavalo. Povoljno je da učestalost izdajanja otprike odgovara rasporedu hranjenja djeteta. Izdojeno mlijeko potrebno je odmah pohraniti u hladnjak ako će se upotrijebiti unutar 48 sati. Mlijeko iz hladnjaka koje nije upotrijebljeno unutar 96 sati potreba je baciti zbog opasnosti od bakterijskog zagađenja. Smrznuto mlijeko se odleđuje stavljanjem u toplu vodu, zagrijavanje u mikrovalnoj se ne preporučuje.

Primarna komplikacija je nedovoljan unos mlijeka što može dovesti do dehidracije i hiperbilirubinemije. Čimbenici rizika za pothranjivanje uključuju novorođenčad niske porođajne težine, nedonoščad, majka prvorotka, majke koje se razbole i majke čiji je porod bio težak ili operativno dovršen.

Unos mlijeka može se grubo procijeniti brojanjem mokrih pelena. Do 5. dana života zdravo novorođenče ima otprilike 6 mokrih pelena/dan i 4 stolice/dan, niže brojke govore u prilog dehidraciji i pothranjivanju. Stolice se mijenjaju nakon rođenja od tamnog mekonija do svijetlo smeđih, a zatim postaju žute. Tjelesna težina je odličan parametar unosa hrane , nenapredovanje na tjelesnoj težini ukazuje na pothranjenost. Neprekidan plač prije šestog tjedna (kada se obično razvijaju kolike neovisne o gladi ili žeđi grčevi), može također ukazivati na pothranjenost.

Na dehidraciju treba posumnjati ukoliko novorođenče tiho plače ili koža gubi turgor. Letargija i pospanost su ekstremni znakovi dehidracije i potrebno je isključiti hipernatrijemiju.

(Također vidjeti postpartalna njega i pridruženi poremećaji)

Česte komplikacije s majčine strane su nabrekle dojke, bolne bradavice, začepljeni izvodni kanalići, mastitis i anksioznost.

Nabreknutost dojki nastaju rano u laktaciji, ovakvo stanje obično traje 24 do 48 h a može se umanjiti čestim hranjenjem. Udoban grudnjak, primjena hladnih obloga nakon dojenja i uzimanje blagog analgetika (npr. ibuprofen) može pomoći. Neposredno prije dojenja potrebno je promasirati dojku, staviti na nju tople obloge te ručno izdojiti malu količinu mlijeka kako bi dijete uspjelo obuhvatiti nateklu bradavicu. Nakon hranjenja hladni oblozi smanjuju nabreknuće i donose daljnje olakšanje između podoja. Pretjerano izdajanje između hranjenja potiče nabreknutost dojki te je potrebno izdojiti minimalno, samo toliko da se olakša neugoda.

Kod bolnih bradavica, potrebno je provjeriti položaj djeteta, ponekad dijete uvuče usnicu koju siše sa dojkom što nadražuje bradavicu. Majka može osloboditi usnicu prstom. Nakon hranjenja, može se istisnuti mlijeko i ostaviti da se osuši na bradavicama.

Začepljeni kanalići očituju se kao lagano osjetljive kvrge u dojci dok dojilja nema drugih sistemskih znakova bolesti. Učestalo dojenje omogućuje odgovarajuće pražnjenje dojke. Topli oblozi i masaža kvrga tijekom dojenja mogu pomoći pri pražnjenju dojke. Majka može mijenjati položaj u kojem doji jer se različita područja dojke različito prazne, ovisno i o položaju djeteta. Dobar grudnjak za dojilje je važan jer obični grudnjaci sa žicama ili trakama mogu doprinijeti zastoju mlijeka u pritisnutim područjima.

Mastitis je čest i očituje se u vidu osjetljivog, toplog, otečenog područja dojke. Uzrokovan je nabreknućem, začepljenjem ili zaprekom otjecanja mlijeka iz jednog dijela dojke, sekundarno se može pojaviti infekcija. Najčešći uzročnik je penicilin rezistentni Staphylococcus aureus, rjeđe Streptococcus sp. ili Escherichia coli. U slučaju infekcije može se razviti vrućica ≥38,5 °C, tresavica i bol nalik na gripu. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i pregleda. Analizom mlijeka, broj leukocita (>10 ⁶/ml) i kultura (bakterija >10 ³/ml) mogu razgraničiti infektivni od neinfektivnog mastitisa. Kod blagih simptoma koji traju <24 sata konzervativne mjere su dovoljne, izdajanje, oblozi, analgetici, potporni grudnjak i smanjenje stresa. Ukoliko se simptomi ne poboljšavaju tijekom 12 do 24 sata ili je majka akutno bolesna, potrebno je započeti antibioticima sigurnim za dojenje a učinkovitim protiv S. aureus (npr. dikloksacilin, kloksacilin ili cefaleksin 500 mg po dva puta dnevno) u trajanju od 7 do 14 dana. Potrebno je pomisliti na izvanbolničko stečeni meticilin-rezistentni S. aureus ili apsces u slučaju rezistencije na konzervativne mjere i/ili prvu liniju antibiotika. Komplikacije zakašnjelog liječenja su povratak upale i stvaranje apscesa. Tijekom liječenja dojenje se može nastaviti.

Majčina anksioznost, frustracija i osjećaj nepodobnosti mogu nastati uslijed nedostatka iskustva, mehaničkih poteškoća prilikom držanja i stavljanja djeteta na prsa, umora, nesigurnosti o količini mlijeka koje je dijete pojelo i postpartalnih fizioloških promjena. Ovi čimbenici i emocije majke najčešći su razlozi zbog kojih majke prestaju dojiti. Rana kontrola pedijatra ili savjetovanje sa laktacijskim stručnjakom po otpustu iz rodilišta pomaže majci i sprječava rano odustajanje od dojenja.

Dojilje trebaju izbjegavati lijekove ukoliko je to moguće. Kada je uzimanje lijekova neophodno, potrebno je izbjegavati kontraindicirane lijekove i lijekove koji sprječavaju laktaciju (npr. bromokriptin, levodopa, trazodon). Postoji database ili baze podataka o lijekovima i dojenju koje je potrebno konzultirati kod korištenja određenih lijekova tijekom dojenja, vidi tablicu dolje. Uobičajeni lijekovi koji su kontraindicirani tijekom dojenja su prikazani u, vidi tablicu.

Kada je terapija neophodna, potrebno je izabrati najmanje štetnu mogućnost. Terapija se može popiti odmah nakon dojenja ili prije djetetovog najdužeg sna, ipak ova strategija nije korisna kad novorođenčadi koja često i isključivo doje. Saznanja o nepovoljnim učincima većine lijekova dolazi iz prikaza slučajeva i malih istraživanja. Sigurnost nekih (npr. paracetamol, ibuprofen, cefalosporini, inzulin) dokazala su opsežna istraživanja, dok se drugi smatraju bezopasnim samo na osnovi nepostojanja podataka o nepovoljnim učincima. Lijekovi koji se primjenjuju već duže vrijeme u pravilu su manje štetni od novijih lijekova o kojima ima malo podataka.