DiGeorgeov sindrom obuhvaća hipoplaziju ili aplaziju timusa i paratireoidnih žlijezda koja dovodi do T–stanične imunodeficijencije i hipoparatireoze. Dojenčad s DiGeorgeovim sindromom ima nisko položene uške, rascjep u središnjoj liniji lica, malenu i uvučenu mandibulu, hipertelorizam, skraćen filtrum, zaostajanje u razvoju, te prirođene srčane mane. Dijagnoza se temelji na kliničkim nalazima, a potvrđuje se procjenom funkcije imunološkog sustava i parotida te analizom kariotipa. Liječenje uključuje suportivne mjere te u težim slučajevima transplantaciju timusa ili matičnih stanica.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
DiGeorgeov sindrom je poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje defekte T stanica. DiGeorgeov sindrom proizlazi iz delecije gena u DiGeorgevoj kromosomskoj regiji na kromosomu 22q11, mutacija gena na kromosomu 10p13 i mutacija drugih nepoznatih gena koji uzrokuju poremećaj u razvoju struktura koje se razvijaju iz faringealnih vreća tijekom 8. tjedna gestacije. Većina slučajeva je sporadična; pogađa podjednako oba spola. Nasljeđuje se autosomno dominantno.
DiGeorgeov sindrom može biti
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi DiGeorgeovog sindroma
Dojenčad s DiGeorgeovim sindromom ima nisko položene uške, rascjep u središnjoj liniji lica, malenu i uvučenu mandibulu, hipertelorizam, skraćen filtrum, zaostajanje u razvoju, te prirođene srčane mane (npr. prekinuti luk aorte, truncus arteriosus, tetralogiju Fallot, atrijski ili ventrikularni septalni defekt). Također imaju hipoplaziju ili aplaziju timusa i paratireoidnih žlijezda, što dovodi do manjka T–stanica i hipoparatireoze.
Ponavljajuće infekcije započnu ubrzo nakon rođenja, ali stupanj imunodeficijencije znatno varira, a funkcija T–stanica se može spontano popraviti. Hipokalcemična tetanija se javlja unutar 24–48 h od rođenja.
Prognoza obično ovisi o težini srčane mane.
Dijagnoza
Postavljanje dijagnoze DiGeorgeovog sindroma
-
Procjena funkcije imunološkog sustava pomoću razine imunoglobulina (Ig), titra antitijela na cjepiva i subpopulacija limfocita
-
Procjena funkcije paratireoidnih žlijezda
-
Analiza kromosoma
Dijagnoza DiGeorgeovog sindroma postavlja se na temelju kliničkih obilježja.
Potrebno je učiniti apsolutni broj limfocita, nakon čega slijedi procjena B- i T-stanica, te subpopulacija limfocita ako se otkrije leukopenija; također je potrebno učiniti krvne testove za procjenu T-stanica i funkciju paratireoidnih žlijezda. Mjere se razine Ig i titar protutijela na cjepiva. Ako se sumnja na potpuni DiGeorgeov sindrom, potrebno je napraviti i test na T-stanične receptorske izrezane kružne DNA (TREC).
Postranična rendgenska slika prsnog koša može pomoći procijeniti sjenu timusa.
Fluorescentna in situ hibridizacija (FISH) može otkriti kromosomsku deleciju u 22q11 regiji; mogu se učiniti i standardni kromosomski testovi za provjeru drugih abnormalnosti.
Ako se sumnja na DiGeorgeov sindrom, također je potrebno učiniti ehokardiografiju. Kateterizacija srca može biti potrebna ako je bolesnik cijanotičan.
Budući da se većina slučajeva pojavljuje sporadično, probir rodbine nije potreban.
Liječenje
Liječenje DiGeorgeovog sindroma
Kod djelomičnog DiGeorgeova sindroma, hipoparatireoidizam se liječi nadoknadom kalcija i vitamina D; životni vijek nije ugrožen.
Kompletni DiGeorgeov sindrom je smrtonosan bez liječenja, a liječi se transplantacijom kultiviranog tkiva timusa ili transplantacijom hematopoentskih matičnih stanica. Nedavni pregled literature o transplantaciji timusa pokazao je relativno dobre rezultate s rekonstitucijom T stanica za 5 do 6 mjeseci (1).
Literatura
-
1. Davies EG, Cheung M, Gilmour K, et al: Thymus transplantation for complete DiGeorge syndrome: European experience. J Allergy Clin Immunol 111:661–675, 2003.