Telavancin, dalbavancin i oritavancin su lipoglikopeptidi, semisintetski antibiotici slični glikopeptidima. Lipoglikopeptidi pokazuju baktericidnu aktivnost isključivo prema gram-pozitivnim bakterijama. Inhibiraju sintezu stanične stijenke te narušavaju integritet stanične membrane.

Farmakokinetika

Lipoglikopeptidi se ne apsorbiraju oralno i dostupni su samo u obliku intravenskih formulacija. Prodiru dobro u pluća i vezikule na koži.

Telavancin ima poluvrijeme života 7 do 9 sati i postantibiotski učinak otprilike 4 sata. Dalbavancin ima produljeno poluvrijeme života od 204 sata, a oritavancin od 245 sati stoga su s ovim lijekovima mogući jednokratni režimi liječenja.

Telavancin se izlučuje putem bubrega pa se doza u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom mora prilagoditi.

Indikacije

Indikacije za lipoglikopeptide

Lipoglikopeptidi pokazuju aktivnost prema gram-pozitivnim bakterijama uključujući:

• Streptokoke

• Enterococcus faecalis

• Enterococcus faecium

• Staphylococcus aureus, uključujući meticilin-rezistentni S. aureus i vankomicin-intermedijarno-rezistentni S.aureus

Oritavancin pokazuje aktivnost prema vankomicin-rezistentnim enterokokima (VRE) koji sadrže vanA gen; dalbavancin i telavancin ne pokazuju ovakvo djelovanje. Dalbavancin, oritavancin i telavancin djeluju na vanB VRE. Sva tri lipoglikopeptida aktivna su protiv Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis bez obzira na njihovu osjetljivost na meticilin. Samo je oritavancin aktivan protiv rezistentnih na vankomicin S. aureus.

Telavancin se koristi za liječenje kompliciranih infekcija kože i mekih tkiva kao i za bakterijsku upalu pluća povezanu s bolničkom skrbi ili s mehaničkom ventilacijom uzrokovanom osjetljivim izolatima S. aureus.

Dugodjelujući lipoglikopeptidi dalbavancin i oritavancin koriste se za liječenje akutnih bakterijskih kožnih infekcija, ali još uvijek se proučava njihova uloga u liječenju invazivnijih infekcija.

Kontraindikacije

Kontraindikacije za primjenu lipoglikopeptida

Lipoglikopeptidi su kontraindicirani u pacijenata koji su imali alergijsku reakciju nakon primjene antibiotika iz ove skupine. Treba ih pažljivo koristiti u bolesnika koji su alergični na vankomicin i ostale glikopeptide jer je moguća križna reaktivnost.

Uporaba tijekom trudnoće i dojenja

Zabilježeni su negativni učinci lipoglikopeptida na razvoj fetusa u životinja, a podaci o neškodljivosti u trudnica su nedostatni. Lipoglikopeptidi bi se trebali koristiti u trudnoći samo ako korist za pacijenta nadmašuje potencijalni rizik za fetus.

Ne postoje podaci o izlučivanju u humanom majčinom mlijeku, no poznato je da se lipoglikopeptidi izlučuju u majčinom mlijeku štakora.

Nuspojave

Neželjeni učinci lipoglikopeptida

Česte nuspojave su:

• Mučnina i povraćanje

• Poremećaj okusa

• Pjenasti urin

Telavancin i oritavancin mogu lažno povećati vrijednosti testova koagulacije (PV/APTV) tijekom određenog razdoblja. Stoga, ove testove treba učiniti prije davanja antibiotika. Dalbavancin ne produžuje PT ili PTT umjetno. Telavancin interferira s određivanjem proteina u urinu.

Značajne nuspojave:

• Povećana smrtnost u bolesnika s već postojećim umjerenim/teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina ≤ 50 mL/minuta) koji su liječeni telavancinom zbog bakterijske pneumonije stečene u bolnici/bakterijske pneumonije povezane s ventilatorom u odnosu na vankomicin

• S histaminom povezan pruritus i crvenjenje lica, vrata i ramena, slično infuzijskim reakcijama pri primjeni vankomicina.

• Nefrotoksičnost, koja se nešto češće pojavljuje pri primjeni telavancina nego vankomicina, a ne povezuje se s uzimanjem dalbavancina i oritavancina

• Produljenje QTc intervala pri primjeni telavancina

Nefrotoksičnost telavancina vjerojatnija je u bolesnika s poznatom disfunkcijom bubrega, poremećajima koji predisponiraju za disfunkciju bubrega (npr. dijabetes, hipertenzija, zatajenje srca) ili uporabom potencijalno nefrotoksičnih lijekova. Bubrežnu funkciju treba procijeniti prije početka uzimanja lijeka i pratiti je najmanje svaka 48 do 72 sata.

Nastanak svrbeža i navale crvenila povezani su s brzinom primjene infuzije lipoglikopeptida te se mogu spriječiti sporijim davanjem infuzije lijeka ako bolesnik ukaže na pruritus ili se pojavi crvenilo:

U kliničkim ispitivanjima televancina zabilježeno je produljenje QTc intervala u zdravih ispitanika, stoga telavancin treba koristiti s oprezom ili ne koristiti uopće u bolesnika koji već uzimaju lijekove koji produljuju QT interval. Telavancin se ne smije koristiti u bolesnika s kongenitalnim sindromom dugog QT, otprije poznatim produljenjem QTc intervala, nekompenziranim srčanim zatajenjem ili teškom hipertrofijom lijeve klijetke (bolesnici s ovim poremećajima bili su isključeni iz kliničkih ispitivanja).

Doziranje

Literatura

Dozu dalbavancina treba reducirati u pacijenata s klirensom kreatinina <30 ml/min; kliničari bi trebali koristiti 1125 mg za jednokratno liječenje ili 750 mg jednokratno nakon čega slijedi 375 mg 1 tjedan kasnije. Ne preporučuje se prilagodba doze za bolesnike koji su redovito na hemodijalizi.

Čini se da oritavancin ne zahtijeva prilagodbu doze u renalnih bolesnika, ali nisu provedene odgovarajuće studije koje potkrepljuju te preporuke.

Doziranje telavancina prema klirensu kreatinina:

• Klirens kreatinina >50 mL/min: 10 mg/kg IV svaka 24 sata

• Klirens kreatinina 30-50 mL/min: 7.5 mg/kg svaka 24 sata

• Klirens kreatinina 10-30 mL/min: 10 mg/kg svakih 48 sati

• Klirens kreatinina <10 mL/min: ograničeni podaci, nema dostupnih preporuka