Telavancin, dalbavancin i oritavancin su lipoglikopeptidi, semisintetski antibiotici slični glikopeptidima. Lipoglikopeptidi pokazuju baktericidnu aktivnost isključivo prema gram-pozitivnim bakterijama. Inhibiraju sintezu stanične stijenke te narušavaju integritet stanične membrane.

Telavancin ima poluvrijeme života 7 do 9 sati i postantibiotski učinak otprilike 4 sata. Dalbavancin ima produljeno poluvrijeme života od 204 sata, a oritavancin od 245 sati stoga su s ovim lijekovima mogući jednokratni režimi liječenja.

Telavancin se izlučuje putem bubrega pa se doza u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom mora prilagoditi.

• Streptokoke

• Enterococcus faecalis

• E. faecium

• Staphylococcus aureus, uključujući meticilin-rezistentni S. aureus i vankomicin-intermedijarno-rezistentni S.aureus

Oritavancin pokazuje aktivnost prema vankomicin-rezistentnim enterokokima (VRE) koji sadrže vanA gen; dalbavancin i telavancin ne pokazuju ovakvo djelovanje. Dalbavancin, oritavancin i telavancin djeluju na vanB VRE.

Telavancin se koristi za liječenje kompliciranih kožnih infekcija te nozokomijalnih infekcija i bakterijskih pneumonija u mehanički ventiliranih pacijenata, koje su uzrokovane dobro osjetljivim sojevima S. aureus-a. Ishod liječenja može biti nepovoljniji za pacijente s umjerenom do teškom bubrežnom insuficijencijom.

Dugodjelujući lipoglikopeptidi dalbavancin i oritavancin koriste se za liječenje kompliciranih kožnih infekcija, ali još uvijek se proučava njihova uloga u liječenju invazivnijih infekcija.

Lipoglikopeptidi su kontraindicirani u pacijenata koji su imali alergijsku reakciju nakon primjene antibiotika iz ove skupine. Treba ih pažljivo koristiti u bolesnika koji su alergični na vankomicin i ostale glikopeptide jer je moguća križna reaktivnost.

Telavancin i oritavancin mogu lažno povećati vrijednosti testova koagulacije (PV/APTV) tijekom određenog razdoblja. Stoga, ove testove treba učiniti prije davanja antibiotika. Telavancin interferira s određivanjem proteina u urinu.

Značajne nuspojave:

• Histaminom posredovan svrbež i crvenilo lica, vrata i ramena, slično sindromu crvenog čovjeka nakon primjene vankomicina

• Nefrotoksičnost, koja se nešto češće pojavljuje pri primjeni telavancina nego vankomicina, a ne povezuje se s uzimanjem dalbavancina i oritavancina

• Produljenje QTc intervala pri primjeni telavancina

Nastanak svrbeža i navale crvenila povezani su s brzinom primjene infuzije lipoglikopeptida te se mogu spriječiti produljenjem vremena davanja infuzije:

• Telavancin ≥ 60 min

• Oritavancin ≥ 3 h.

• Dalbavancin ≥ 30 min

Sve se infuzije mogu produžiti ako bolesnik razvija svrbež i crvenilo povezano s infuzijom.

U kliničkim ispitivanjima televancina zabilježeno je produljenje QTc intervala u zdravih ispitanika, stoga telavancin treba koristiti s oprezom ili ne koristiti uopće u bolesnika koji već uzimaju lijekove koji produljuju QT interval. Telavancin se ne smije koristiti u bolesnika s kongenitalnim sindromom dugog QT, otprije poznatim produljenjem QTc intervala, nekompenziranim srčanim zatajenjem ili teškom hipertrofijom lijeve klijetke (bolesnici s ovim poremećajima bili su isključeni iz kliničkih ispitivanja).

Dozu dalbavancina treba reducirati u pacijenata s klirensom kreatinina <30 ml/min; kliničari bi trebali koristiti 1125 mg za jednokratno liječenje ili 750 mg jednokratno nakon čega slijedi 375 mg 1 tjedan kasnije.

Čini se da oritavancin ne zahtijeva prilagodbu doze u renalnih bolesnika, ali nisu provedene odgovarajuće studije koje potkrepljuju te preporuke.

Doziranje telavancina prema klirensu kreatinina:

• Klirens kreatinina >50 mL/min: 10 mg/kg IV svaka 24 sata

• Klirens kreatinina 30-50 mL/min: 7.5 mg/kg svaka 24 sata

• Klirens kreatinina 10-30 mL/min: 10 mg/kg svakih 48 sati

• Klirens kreatinina <10 mL/min: ograničeni podaci, nema dostupnih preporuka