Anomalije mokraćnog mjehura

Autori: Ronald Rabinowitz, MD
Jimena Cubillos, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Slaven Abdović, dr. med.

Prirođene anomalije mokraćnog mjehura često se pojavljuju bez ostalih anomalija urogenitalnog sustava. Mogu uzrokovati infekciju, retenciju, inkontinenciju i refluks. Za liječenje anomalija koje pokazuju simptome može biti potreban kirurški zahvat.

(Vidi također Pregled prirođenih urogenitalnih anaomalija.)

Divertikulum mjehura

Divertikul mjehura je hernijacija sluznice mjehura kroz defekt mišića mjehura. Divertikuli mokraćnog mjehura stvaraju sklonost ka razvoju infekcije mokraćnog sustava i mogu postojati istodobno s vezikoureteralnim refluksom. Obično se otkrivaju tijekom obrade opetovanih mokraćnih infekcija u male djece.

Dijagnoza se postavlja mikcijskom cistoureterografijom.

Može biti potrebno kirurško odstranjenje divertikula i rekonstrukcija stijenke mjehura.

Ekstrofija mjehura

Esktrofija je nuspjeh razvojnog zatvaranja abdominalne stijenke u središnjoj liniji od pupka do perineuma što rezultira kontinuitetom sluznice mjehura i kože trbuha te odvajanjem simfize pubičnih kostiju, epispadijom ili dvosmislenim spolovilom. Mjehur je otvoren suprapubično i mokraća se cijedi iz otvora umjesto da izlazi kroz mokraćnu cijev. Unatoč ozbiljnosti malformacije, normalna bubrežna funkcija je u pravilu očuvana.

Mjehur je obično moguće rekonstruirati i vratiti u zdjelicu, premda se neizostavno javlja vezikoureteralni refluks, koji se liječi prema potrebi. Dodatni operacijski zahvat može biti potreban ukoliko, nakon primarne rekonstrukcije, rast mjehura ne prati rast djeteta ili ukoliko je prisutna insuficijencija sfinktera mokraćne cijevi. Potrebna je i rekonstrukcija spolnog sustava.

Sindrom megaciste

Megacista predstavlja ogromni mokraćni mjehur tanke i glatke stijenke bez očite opstrukcije izlaznog dijela, a koja se uglavnom javlja u djevojčica. Sindrom megaciste je slabo razjašnjen. Može biti manifestacija primarnog mioneuralnog poremećaja, osobito ukoliko je prisutna opstrukciju crijeva (megacista-mikrokolon, sindrom crijevne hipoplazije).

Simptomi je povezan s pojavom infekcija mokraćnih putova te je vezikoureteralni refluks čest.

Ultrazvučna pretraga uz prazan mjehur često prikazuje normalan izgled gornjih dijelova mokraćnog sustava, ali tijekom mikcijske cistoureterografija može se pokazati refluks s masivnim proširenjem gornjeg dijela mokraćnog sustava.

Učinkovita može biti reimplantacija mokraćovoda, premda nekim bolesnicima koristi antibiotska profilaksa, uroterapijske mjere uz mokrenje na vrijeme, povremena kateterizacija ili kombinacija navedenog.

Neurogeni mjehur

Neurogeni mjehur je disfunkcija mjehura uzrokovana neurološkim poremećajem, kao što su abnormalnosti leđne moždine ili SŽS-a, traumom ili kao posljedica zdjelične kirurgije (npr. za sakrokokcigealni teratom ili imperforirani anus). Mjehur može biti flakcidan, spastičan ili kombinacija navedenog. Flakcidan mjehur je velikog kapaciteta, niskih intravezikalnih tlakova i kontrakcija minimalnih amplituda. Spastični mjehur je normalnog ili malog kapaciteta, visokih intravezikalnih tlakova uz prisutnost neinhibiranih kontrakcija. Kronično povišeni intravezikalni tlakovi (> 40 cmH2O) često uzrokuje progresivno bubrežno oštećenje, čak i u odsutnosti infekcije ili refluksa.

Simptomi su opetovane infekcije mokraćnih putova i retencija mokraće i / ili inkontinencija.

Neurološki uzrok je obično jasno uočljiv. Tijekom dijagnostičke obrade, obično se mjeri rezidualni volumen, ultrazvuk bubrega se radi kako bi se prikazala hidronefroza, a serumski kreatinin kako bi se ispitala bubrežna funkcija. Urodinamskim ispitivanjem potvrđuje se dijagnoza i prate se intravezikalni tlakovi i funkcija mjehura.

Ciljevi liječenja uključuju snižavanje rizika od infekcije, održavanje odgovarajućeg intravezikalnog tlaka i kapaciteta mjehura, učinkovito pražnjenje mjehura te ostvarivanje socijalne kontinencije. Liječenje neurogenog mjehura uključuje lijekove (npr, antikolinergici, profilaktičke antibiotici), čistu intermitentnu kateterizaciju i / ili kiruršku intervenciju (npr. augmentaciju mjehura, apendikovezikostomiju, botulinum toksin injekcije, neurostimulaciju). Djeca s neurogenim mjehuron često imaju i neurogeno crijevo s opstipacijom i inkontinencijom stolice koji također zahtijevaju adekvatno liječenje.