Prirođene anomalije mokraćnog mjehura često se pojavljuju bez ostalih anomalija urogenitalnog sustava. Mogu uzrokovati infekciju, retenciju, inkontinenciju i refluks. Simptomatske anomalije nekad zahtjevaju kirurško liječenje.
Divertikul mjehura
Divertikul mjehura je hernijacija sluznice mjehura kroz defekt mišića mjehura. Povećava rizik infekcija mokraćnog sustava i vezikouretralnog refluksa. Obično se otkrivaja tijekom obrade opetovanih mokraćnih infekcija u male djece.
Dijagnoza se postavlja mikcijskom cistoureterografijom.
Može biti potrebno kirurško odstranjenje divertikula i rekonstrukcija stijenke mjehura.
Divertikulum mjehura
This CT scan shows a right-sided bladder cancer.
Image courtesy of Drs. Ronald Rabinowitz i Jimena Cubillos.
Ekstrofija mjehura
U ektrofiji mokraćanog mjehura nastaje poremećaj zatvaranja stijenke abdomena u središnjoj liniji od pupka do perineuma što dovodi do otvorenog mjehura gdje se sluznica mjehura nastavlja na kožu trbuha uz razdvajanje pubične simfize i epispadije ili rascjepljenog spolovila. Obzirom da je mjehur otvoren suprapubično, mokraća se cijedi iz otvora umjesto da izlazi kroz mokraćnu cijev. Unatoč ozbiljnosti malformacije, normalna bubrežna funkcija je u pravilu očuvana.
Mjehur je obično moguće rekonstruirati i vratiti u zdjelicu, premda se neizostavno javlja vezikoureteralni refluks, koji se liječi prema potrebi. Dodatni operacijski zahvat može biti potreban ukoliko, nakon primarne rekonstrukcije, rast mjehura ne prati rast djeteta ili ukoliko je prisutna insuficijencija sfinktera mokraćne cijevi. Rekonstrukcija genitalija je potrebna i može se obaviti u neposrednom postnatalnom razdoblju ili se može odgoditi.
Ekstrofija mjehura
Ova slika prikazuje novorođenče s ekstrofijom mokraćnog mjehura i potpunom epispadijom.
Image courtesy of Drs. Ronald Rabinowitz i Jimena Cubillos.
Sindrom megaciste
Megacista predstavlja ogromni mokraćni mjehur tanke i glatke stijenke bez očite opstrukcije izlaznog dijela, a koja se uglavnom javlja u djevojčica. Vezikouretralni refluks je često prisutan.
Sindrom megaciste je slabo razjašnjen. Može biti manifestacija primarnog mioneuralnog poremećaja, osobito ukoliko je prisutna opstrukciju crijeva (megacista-mikrokolon, sindrom crijevne hipoplazije).
Simptomi nastaju zbog infekcija mokraćnog sustava.
Ultrazvučna pretraga uz prazan mjehur često prikazuje normalan izgled gornjih dijelova mokraćnog sustava, ali tijekom mikcijske cistoureterografija može se pokazati refluks s masivnim proširenjem gornjeg dijela mokraćnog sustava.
Učinkovita može biti reimplantacija mokraćovoda, premda nekim bolesnicima koristi antibiotska profilaksa, uroterapijske mjere uz mokrenje na vrijeme, povremena kateterizacija ili kombinacija navedenog.
Neurogeni mjehur
Neurogeni mjehur je disfunkcija mjehura uzrokovana neurološkim poremećajem, kao što su abnormalnosti leđne moždine ili SŽS-a, traumom ili kao posljedica zdjelične kirurgije (npr. za sakrokokcigealni teratom ili imperforirani anus).
Mjehur može biti flakcidan, spastičan ili kombinacija navedenog. Flakcidan mjehur je velikog kapaciteta, niskih intravezikalnih tlakova i kontrakcija minimalnih amplituda. Spastični mjehur je normalnog ili malog kapaciteta, visokih intravezikalnih tlakova uz prisutnost neinhibiranih kontrakcija. Kronično povišeni intravezikalni tlakovi (> 40 cmH2O) često uzrokuje progresivno bubrežno oštećenje, čak i u odsutnosti infekcije ili refluksa.
Simptomi su opetovane infekcije mokraćnih putova i retencija mokraće i / ili inkontinencija.
Neurološki uzrok je obično jasno uočljiv. Tijekom dijagnostičke obrade, obično se mjeri rezidualni volumen, ultrazvuk bubrega se radi kako bi se prikazala hidronefroza, a serumski kreatinin kako bi se ispitala bubrežna funkcija. Urodinamskim ispitivanjem potvrđuje se dijagnoza i prate se intravezikalni tlakovi i funkcija mjehura. Ove se studije često ponavljaju u planiranim intervalima kako dijete raste kako bi se procijenilo pogoršanje funkcije mjehura i bubrega.
Ciljevi liječenja uključuju snižavanje rizika od infekcije, održavanje odgovarajućeg intravezikalnog tlaka i kapaciteta mjehura, učinkovito pražnjenje mjehura te ostvarivanje socijalne kontinencije. Liječenje neurogenog mjehura uključuje lijekove (npr, antikolinergici, profilaktičke antibiotici), čistu intermitentnu kateterizaciju i / ili kiruršku intervenciju (npr. augmentaciju mjehura, apendikovezikostomiju, botulinum toksin injekcije, neurostimulaciju). Djeca s neurogenim mjehuron često imaju i neurogeno crijevo s opstipacijom i inkontinencijom stolice koji također zahtijevaju adekvatno liječenje.