Vaginizam:

Autor: Rosemary Basson, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Tvrtko Tupek, dr. med.

Vaginizam je refleksno stezanje oko rodnice prilikom pokušaja penetracije ili izvršene penetracije (npr. penisom, prstom, vibratorom), usprkos ženinoj želji za penetracijom, a u odsutnosti građevnih ili drugih tjelesnih poremećaja.

Vaginizam obično je rezultat straha da će spolni odnos biti bolan; to obično počinje s prvim pokušajem spolnog odnosa, ali se može razviti kasnije nakon razdoblja stresa. Žene mogu razviti fobiju prema penetraciji. Većina žena s vaginizmom stoga ne može tolerirati u potpunosti ili često čak i djelomičnu penetraciju. Neke ne mogu tolerirati umetanje tampona ili nikada nisu htjele ni probati. Međutim, većina žena s vaginizmom uživa u nepenetrativnoj seksualnoj aktivnosti.

Refleksno stezanje mišića može pratiti dispareunija od bilo kojeg uzroka, a time i dodatna bol i poteškoće s penetracijom. Žene predviđaju ponavljanje boli kad se započinje odnos i mišići se stežu, što pokušaje seksualnog odnosa čini još više bolnim.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma. Fizičke abnormalnosti koje uzrokuju bol, poput onih koje uzrokuju dispareuniju treba isključiti fizikalnim pregledom. Međutim, samo stanje čini pregled težim. Jedna strategija je da se pokrene liječenje kao što je opisano u nastavku teksta i da se odgodi pregled koji potvrđuje dijagnozu. Kada se pregled obavlja, liječnik može dati pacijentu osjećaj kontrole tako što joj dozvoljava da sjedne i gleda njezine genitalije pomoću zrcala. U sjedećem stavu, pomoću ogledala i nadzirući postupak, žena može raširiti labija i uvući vlastiti prst ili prst liječnika kroz himen napinjući se. Ovaj jednostavni digitalni pregled može istodobno potvrditi kako je rodnica normalna i pretpostavku dijagnoze vaginizma.

Liječenje

  • Progresivna desenzibilizacija

Kod progresivne desenzibilizacije, žena se postupno privikava na samo-dodir blizu, na, a zatim kroz introitus.

  • Ženu treba ohrabrivati da se svaki dan dodiruje što je moguće bliže introitusu, odvajajući labija prstima.

  • Nakon što su strah i tjeskoba zbog introitalnog samo-dodira smanjeni, žena će biti više u stanju tolerirati fizički pregled.

  • Sljedeći korak je da umetne prst kroz njezin himen; napinanje tijekom umetanja povećava otvor i olakšava unos.

  • Nakon što umetanje prsta više ne izaziva nelagodu, vaginalni stožci postupno sve većih veličina umeću se postupno; ostavljajući konus unutra za 10 do 15 minuta pomaže perivaginalnim mišićima da se naviknu na blago povećanje pritiska, bez refleksne kontrakcije. Žena prvo sama umetne stožac; kada se osjeća ugodno sa stožcem, tada dopušta partneru da umetne stožac tokom seksualne aktivnosti kako bi se potvrdilo da tolerira umetanje za vrijeme seksualne nadraženosti.

  • Nakon što je umetanje u ovom kontekstu ugodno za ženu, partneri bi trebali uključiti vulvarnu stimulaciju penisom za vrijeme seksualnog odnosa kako bi se žena navikla na osjećaj penisa na njenoj vulvi

  • Napokon, žena može uvesti partnerov penis djelomice ili potpuno, držeći ga poput vibratora. Možda će joj biti ugodnije ako se nalazi s gornje strane partnera.

Tijekom ovog postupka neki muškarci dožive erektilnu disfunkciju te im može koristiti inhibitor fosfodiesteraze.