Čimbenici rizika za komplikacije u trudnoći

Autor: Raul Artal-Mittelmark, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Adam Vrbanić, dr. med.

Faktori rizika za komplikacije u trudnoći uključuju

Hipertenzija

Hipertenzivni poremećaji klasificiraju se na sljedeći način(1)

  • Kronična hipertenzija: prisutna prije trudnoće ili se razvija prije 20. tjedna trudnoće

  • Gestacijska hipertenzija: Nova pojava sistoličkog i/ili dijastoličkog krvnog tlaka (BP) ≥ 140/≥ 90 mm Hg u 2 navrata u razmaku od najmanje 4 sata, nakon 20. tjedana trudnoće

  • Preeklampsija: Nova pojava nakon 20 tjedana trudnoće postojanog (2 epizode unutar 4 sata) sistoličkog i/ili dijastoličkog krvnog tlaka ≥ 140/≥ 90 mm Hg ILI najmanje 1 mjerenje sistoličkog i/ili dijastoličkog krvnog tlaka ≥ 160/≥ 110 mm Hg PLUS nova neobjašnjiva proteinurija (> 300 mg/24 sata ili omjer proteina/kreatinina u mokraći ≥ 0,3 ili očitanje na mjernoj traci 2+); u nedostatku proteinurije, novonastala hipertenzija s novom pojavom drugih znakova oštećenja krajnjih organa (npr. trombocitopenija) [trombociti < 100 000/mcL], oslabljena funkcija jetre, insuficijencija bubrega, plućni edem, novonastala glavobolja [ne reagira na lijekove i ne može se objasniti alternativnim dijagnozama], vidni simptomi).

  • Preeklampsija s teškim obilježjima: Preeklampsija s postojanim (2 epizode unutar 4 sata) sistoličkim i/ili dijastoličkim krvnim tlakom ≥ 160/≥ 110 mm Hg i/ili drugim znakovima oštećenja krajnjih organa

  • HELLP sindrom: oblik teške preeklampsije s hemolizom, povišenim jetrenim enzimima i niskim brojem trombocita

  • Kronična hipertenzija sa superponiranom preeklampsijom: novonastala ili pogoršana proteinurija ili drugi znakovi oštećenja krajnjih organa nakon 20. tjedna u žena s već postojećom hipertenzijom

  • Eklampsija: novonastali toničko-klonički, fokalni ili multifokalni napadaji koji nisu objašnjeni drugim uzrocima

Kronična hipertenzija povećava rizik za:

Prije nego što pokuša zanijeti, ženu s hipertenzijom bi trebalo upozoriti na opasnosti koje trudnoća nosi. Ako zatrudne, prenatalna skrb treba započeti što je ranije moguće. Liječenje kronične hipertenzije tijekom trudnoće uključuje mjerenje osnovne bubrežne funkcije (npr. serumskog kreatinina, ureje), fundoskopiju i ciljanu kardiovaskularnu procjenu (auskultacija i, prema potrebi, EKG, ehokardiografiju ili oboje). Svakog se tromjesečja mjere bjelančevine u 24–satnoj mokraći, mokraćna kiselina i serumski kreatinin te hematokrit. Ultrazvučno praćenje fetalnog rasta provodi se u 28. tjednu, a potom se ponavlja svaka 4 tjedna. Zaostajanje u rastu procjenjuje specijalist fetalne medicine doplerskim mjerenjima više krvnih žila.

Ako su žene pod visokim rizikom od preeklampsije, kliničari bi trebali propisati niske doze aspirina (81 mg oralno jednom dnevno) koje treba uzimati svakodnevno počevši od 12. do 28. tjedna trudnoće i uzimati sve do poroda (2).

Žene s pozitivnom anamnezom preeklampsije ili gestacijske hipertenzije izložene su većem životnom riziku od kardiovaskularnih bolesti, te ih nakon poroda treba uputiti na odgovarajuću procjenu kardiovaskularnog rizika i daljnje praćenje.

Hipertenzija, reference:

  • 1. American College of Obstetrics and Gynecology (ACOG): ACOG Practice Bulletin, Number 222: Gestational hypertension and preeclampsia. Obstet Gynecol 133 (1):1, 2019. doi: 10.1097/AOG.0000000000003018

  • 2. ACOG Mišljenje odbora br. 743: Upotreba niskih doza aspirina tijekom trudnoće. Obstet Gynecol 132 (1):e44–e52, 2018. doi: 10.1097/AOG.0000000000002708.

Dijabetes

Preegzistentni dijabetes melitus javlja se u ≥ 6% trudnoća, a gestacijski dijabetes u oko 8,5% trudnoća. Incidencija raste kako rate učestalost pretilosti.

Preegzistirajući o inzulinu ovisan dijabetes povećava rizik od:

Učestalost fetalne makrosomije je oko 50% veća u trudnica s već postojećim dijabetesom nego u trudnica u općoj populaciji. Učestalost perinatalne smrtnosti također je veća.

Žene s preegzistentnim dijabetesom češće zahtijevaju prijevremeni porod zbog opstetričkih ili medicinskih indikacija. Vježbanje tijekom trudnoće (uz razumne promjene u prehrani) smanjuje potrebu za carskim rezom i operativnim porodom u ovih žena (1, 2).

Kontrola glukoze prije začeća i tijekom rane trudnoće, ključna je za sprječavanje malformacija fetusa.

U trudnoći se obično povećava potreba za inzulinom.

Gestacijski dijabetes povećava rizik od:

Probir na gestacijski dijabetes rutinski se izvodi od 24. do 28. tjedna ili, ako žena ima čimbenike rizika, tijekom 1. tromjesečja. Faktori rizika uključuju sljedeće:

  • prethodni gestacijski dijabetes

  • makrosomno dijete u prethodnoj trudnoći

  • neobjašnjivi pobačaji

  • indeks tjelesne mase (BMI) prije trudnoće > 30 kg/m2

  • dob majke > 40 godina

  • obiteljska povijest dijabetesa

  • neke rase ili etničke pripadnosti povezane s višim stopama dijabetesa (npr. osobe latinoameričkog, afroameričkog podrijetla, američkih Indijanaca, azijskih ili pacifičkih otočana)

Međutim, probir i potvrda dijagnoze gestacijskog dijabetesa mogu se napraviti u jednom ili dva koraka:

  • Test u 1 koraku: 2-satni oralni test tolerancije glukoze natašte, 75 g glukoze (GTT)

  • Test u 2 koraka: test bez gladovanja, 50 g glukoze, 1-satni GTT; ako je abnormalan (≥ 135 mg/dL/7,5 mmol/L), tada GTT od 100 g, 3 sata natašte

Dijagnoza se najbolje postavlja na temelju rezultata oralnog testa tolerancije glukoze (OGTT—vidi tablicu Pragovi glukoze za gestacijski dijabetes melitus korištenjem 3-satnog oralnog testa tolerancije na glukozu). OGTT se može napraviti u 1 ili 2 koraka. Prema preporukama Nacionalnog instituta za zdravlja, probir započinje s oralnim testom tolerancije glukoze s 50 g glukoze i provjerom GUK-a nakon 1 sata; ako je rezultat pozitivan (>130 do 140 mg/dl), radi se test tolerancije glukoze sa 100 g i provjerom GUK-a nakon 3 sata.

Pragovi za gestacijski dijabetes pomoću 3-satne oralne tolerancije glukoze *

Organizacija

Natašte mg / dl (mmol / L)

1 h mg / dL (mmol / L)

2-h mg / dL (mmol / L)

3 h mg / dL (mmol / L)

* Koristi se 100 g opterećenja glukoze.

Carpenter i Coustan

95 (5.3)

180 (10)

155 (8.6)

140 (7.8)

National Diabetes Data Group

105 (5.8)

190 (10.5)

165 (9.1)

145 (8)

Optimalno liječenje gestacijskog dijabetesa (promjena prehrambenih navika, tjelovježba, praćenje vrijednosti GUK-a te inzulin kada je to potrebno) smanjuje rizik od loših majčinih, fetalnih te neonatalnih ishoda. Žene s gestacijskim dijabetesom izložene su većem životnom riziku od kardiovaskularnih komplikacija i, nakon poroda, treba ih uputiti na odgovarajuću procjenu kardiovaskularnog rizika i daljnje praćenje.

Granične vrijednosti za dijagnosticiranje manifestne šećerne bolesti u trudnoći

Test*

Granična vrijednost

* GUK natašte i HbA1C se mjere ako liječnici sumnjaju na dijabetes (npr, kod bolesnika s rizičnim faktorima kao što su pretilost, pozitivna obiteljska anamneza dijabetesa ili povijest gestacijskog dijabetesa u prethodnoj trudnoći).

GUK natašte

1 h mg / dL (mmol / L)

HbA1c = glikolizirani hemoglobin.

6,5%

slučajan nalaz GUK-a

200 mg / dl u više od 1 mjerenja

Žene s gestacijskim dijabetesom melitusom mogu imati dijabetes melitus koji je bio prisutan prije trudnoće, ali nije bio dijagnosticiran. Zbog toga bi se trebao izvršiti probir za dijabetes mellitus kod takvih žena 6-12 tjedana po porođaju koristeći iste testove i kriterije kao i za žene koje nisu trudne.

Dijabetes, reference:

  • 1. Artal R: Exercise: The alternative therapeutic intervention for gestational diabetes. Clinical Obstetrics and Gynecology 46 (2):479–487, 2003.

  • 2. Artal R: The role of exercise in reducing the risks of gestational diabetes mellitus in obese women. Best Pract Res Clin Obstet Gynaecol 29 (1):123–4132, 2015.

Spolno prenosive bolesti (STD)

(Vidi također Spolno prenosive bolesti i Zarazne bolesti u trudnoći.)

Probir na spolno prenosive infekcije treba učiniti tijekom trudnoće kako bi se omogućilo liječenje i spriječili štetni učinci intrauterino ili perinatalno prenosivih infekcija na fetus ili novorođenče.

Rutinska prenatalna skrb obuhvaća probir na HIV infekciju, hepatitis B i sifilis te , ako je žena mlađa od 25 godina, na klamidiju i gonoreju, tijekom prvog dolaska ginekologu u trudnoći. Testiranje na sifilis ponavlja se tijekom trudnoće i pri porodu ako rizik i dalje postoji (1). Trudnice koje imaju bilo koju od ovih infekcija liječi se antibioticima.

Fetalni sifilis in utero može uzrokovati intrauterinu smrt ploda, kongenitalne malformacije i teški invaliditet.

Bez liječenja, rizik prijenosa HIV-a s majke na dijete je oko 30% prije poroda i oko 25% tijekom poroda. Antiretrovirusno liječenje trudnice prije i tijekom trudnoće,kao i liječenje novorođenčeta unutar 6 do 12 sati nakon poroda, smanjuje rizik prijenosa HIV-a na fetus za dvije trećine; rizik je vjerojatno još niži (< 2%) ako se koristi kombinacija 2 ili 3 antivirusna lijeka. Ovi se lijekovi preporučuju usprkos mogućim toksičnim učincima na fetus i ženu.

Tijekom trudnoće, hepatitis, bakterijska vaginoza, gonoreja i spolne infekcije klamidijama povećavaju rizik od prijevremenog poroda i prijevremenog puknuća plodovih ovoja.

Liječenje bakterijske vaginoze, gonoreje ili klamidijske infekcija može produljiti razdoblje od puknuća ovoja do porođaja i poboljšati ishod u fetusa smanjujući fetalni upalni odgovor.

SPI, referenca:

  • 1. Workowski KA. , Laura H. Bachmann LH, Chan PA: Sexually transmitted infections treatment guidelines, 2021. MMWR Recomm Rep 70 (4):1–187, 2021. doi: http://dx.doi.org/10.15585/mmwr.rr7004a1external icon

Pijelonefritis

Vidi također Infekcije mokraćnog sustava u trudnoći

U trudnoći se češće javlja rekurentna bakteriurija, a učestalost pijelonefritisa je veća. Ako je prisutna bakterurija, 20 do 35 % trudnica razvije infekciju mokraćnog sustava (IMS), a moguć je i pijelonefritis.

Pijelonefritis povećava rizik za:

Pijelonefritis je najčešći neopstetrički uzrok hospitalizacije tijekom trudnoće.

Trudnice s pijelonefritisom se hospitaliziraju zbog obrade i liječenja, ponajprije uz izradu urinokulture i antibiograma, IV primjenu antibiotika (npr. cefalosporina 3. generacije s ili bez aminoglikozida), antipiretika i hidrataciju. S peroralnom primjenom antibiotika specifičnih za uzročnika započinje se 24 do 48 h nakon povlačenja vrućice i nastavlja se sve do kraja planirane primjene antibiotske terapije, najčešće 7 do 10 dana.

Profilaktička primjena antibiotika (npr. nitrofurantoina, sulfametoksazol–trimetoprima) uz povremene urinokulture nastavlja se do kraja trudnoće.

Akutni kirurški problemi

Vidi također Poremećaji koji zahtijevaju kiruško liječenje tijekom trudnoće

Najčešći razlozi za intraabdominalne neopstetričke hitne operacije uključuju upalu slijepog crijeva i žučne poremećaje. Prevalencija je najveća među ženama koje su prekomjerne tjelesne težine, pušačice, starije životne dobi ili su trudne s više plodova i/ili su imale višestruku trudnoću (1).

Veliki kirurški zahvati, osobito intraabdominalni, povećavaju rizik za:

Ipak, trudnice i fetusi dobro podnose kirurški zahvat uz pružanje odgovarajuće potporne njege i anestezije (održavanje krvnog tlaka i oksigenacije na normalnim razinama), stoga liječnici ne bi trebali oklijevati pri donošenju odluke o operaciji; kašnjenje u liječenju abdominalnih hitnih stanja znatno je opasnije.

Nakon operacije, primjenjuju se antibiotici i tokolitici tijekom 12 do 24 sata.

Ako je tijekom trudnoće potrebna operacija koja nije hitna, najsigurnije ju je izvesti tijekom 2. tromjesečja.

Akutni kirurški problemi, referenca:

  • 1. Rasmussen A, Christiansen C, Uldbjerg N, et al: Obstetric and non-obstetric surgery during pregnancy: A 20-year Danish population-based prevalence study. BMJ Open (2019) 9 (5), 2019. doi: 10.1136/bmjopen-2018-028136

Abnormalnosti genitalnog trakta

Morfološke abnormalnosti maternice i cerviksa (npr. uterus septus, uterus bicornis) povećavaju rizik od:

Miomi maternice rijetko uzrokuju abnormalnosti posteljice (npr., placenta previa), prijevremeni porod i rekurentne spontane pobačaje. Tijekom trudnoće miomi se mogu brzo povećavati ili degenerirati; degeneracija često izaziva jaku bol uz znakove nadražaja peritoneuma.

Insuficijencija cerviksa povećava vjerojatnost prijevremenog porođaja. Rizik je veći kod žena koje su imale ozljede ili laceracije vrata maternice tijekom prijašnjih zahvata (npr. terapijski pobačaj, instrumentalni vaginalni porod). Cervikalna insuficijencija može se liječiti kirurškom intervencijom (serklaža), vaginalnim progesteronom ili ponekad vaginalnim pesarom.

Ako je žena prije trudnoće imala miomektomiju tijekom koje se ušlo u šupljinu maternice, potrebno je napraviti carski rez, jer je povišen rizik od pucanja maternice tijekom vaginalnog poroda.

Abnormalnosti maternice, koje dovode do loših opstetričkih ishoda, često se kiruški korigiraju, ali tek nakon porođaja.

Životna dob majke

Adolescentice, koje čine 13% svihtrudnoća, imaju povećanu učestalost preeklampsije, prijevremenog poroda i anemije, što često dovodi do ograničenja fetalnog rasta. Uzrok je, barem djelomično, da adolescentice imaju tendenciju zanemarivanja prenatalne skrbi, često puše, a imaju i veće stope spolno prenosivih bolesti.

Kod žena u dobi od 35 godina i više, povećana je učestalost gestacijskog dijabetesa, disfunkcionalnog poroda, abrupcije posteljice, mrtvorođenja i placente previje. Ove žene su također sklonije imati već preegzistirajuće poremećaje (npr. kroničnu hipertenziju, dijabetes). Budući da se rizik od fetalnih kromosomskih abnormalnosti povećava s dobi majke, treba im ponuditi genetsko testiranje i detaljan ultrazvučni pregled radi otkrivanja fetalnih malformacija.

Najčešća kromosomska abnormalnost je autosomna trisomija. Američka nacionalna studija prevencije urođenih mana (NBDPS) pokazala je da djeca žena starijih od 40 godina imaju povećan rizik od srčanih malformacija, atrezije jednjaka, hipospadije i kraniosinostoze (1).

Životna dob majke, referenca:

  • 1. Gill SK, Broussard C, Devine O, et al: Association between maternal age and birth defects of unknown etiology: United States, 1997-2007. Birth Defects Res A Clin Mol Teratol 94 (12):1010–1018, 2012. doi: 10.1002/bdra.23049 Epub 2012 Jul 23.

Težina majke

Trudnice čiji je indeks tjelesne mase (BMI) prije trudnoće bio <18.5 kg/m2, smatraju se pothranjenima, što povećava vjerojatnost niske porođajne težine (<2,5 kg) kod novorođenčadi. Takvim se ženama savjetuje da tijekom trudnoće dobiju na masi najmanje 12,5 kg.

Trudnice čiji je BMI prije trudnoće bio između 25 i 29.9 kg/m2 (prekomjerna tjelesna težina) ili ≥ 30 kg/m2 (pretilost), izložene su povećanom riziku od hipertenzije i dijabetesa, prenesene trudnoće, gubitka trudnoće, fetalne makrosomije, kongenitalnih malformacija, intrauterinog zastoja rasta, preeklampsije i potrebe za carskim rezom. Idealno bi bilo da smanjenje tjelesne mase započne prije trudnoće, prvenstveno pokušajem promjene životnog stila (npr. povećanje tjelovježbe, promjene u prehrani). Žene koje su prekomjerno teške ili pretile treba ohrabrivati u ograničavanju prirasta tjelesne mase tijekom trudnoće prvenstveno promjenom životnih navika. Medicinski institut (IOM) koristi sljedeće smjernice:

  • Prekomjerna tjelesna masa: dobitak na masi ograničen je na <6,8 do 11,3 kg

  • Pretilost: povećanje tjelesne mase ograničeno je na <5 do 9,1 kg.

Međutim, nisu svi stručnjaci suglasni s preporukama IOM-a. Mnogi stručnjaci preporučuju individualizirani pristup koji može uključivati još ograničeniji prirast tjelesne mase uz promjene načina života (npr. povećanje tjelesne aktivnosti, promjene u prehrani), osobito za pretile žene (1). Tijekom trudnoće, većina žena treba se poticati na vježbanje najmanje 3 puta tjedno, ukupno 150 minuta svaki tjedan (2).

Za trudnice s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću, promjene načina života tijekom trudnoće smanjuju rizik od gestacijskog dijabetesa i preeklampsije.

Važno je razgovarati o odgovarajućem prirastu težine, prehrani i tjelovježbi pri prvom pregledu i povremeno tijekom trudnoće. The 2016 ACOG (American College of Obstetricians and Gynecologists) obesity toolkit is a helpful resource for managing overweight and obesity.

Indeks tjelesne mase (eng. BMI)

Težina majke, reference

  • 1. Artal R, Lockwood CJ, Brown HL: Weight gain recommendations in pregnancy and the obesity epidemic. Obstet Gynecol 115 (1):152–155, 2010. doi: 10.1097/AOG.0b013e3181c51908

  • 2. Mottola MF, Davenport MH, Ruchat SM, et al: Kanadske smjernice za tjelesnu aktivnost tijekom trudnoće iz 2019. Br J Sports Med 52 (21):1339–1346, 2018. doi: 10.1136/bjsports-2018-100056

Visina majke

Niske žene (približno < 152 cm) vjerojatnije imaju malu zdjelicu, što može dovesti do distocije s fetopelvičnom disproporcijom ili distocijom ramena. Kod niskih žena, također je povećan rizik za prijevremeni porod i intrauterini zastoj rasta.

Izloženost teratogenima

Uobičajeni teratogeni (uzročnici fetalnih malformacija) uključuju infekcije, lijekove i fizičke čimbenike. Vjerojatnost nastajanja malformacija je najveća kod izlaganja teratogenima između 2. i 8. tjedna nakon začeća (od 4. do 10. tjedna nakon zadnje menstruacije), kad se oblikuju organi. Također je veća vjerojatnost drugih nepovoljnih ishoda trudnoće. Trudnice izložene teratogenima se upozorava na povećane rizike i upućuje na podrobnu ultrazvučnu pretragu za otkrivanje malformacija.

Uobičajene infekcije koje mogu biti teratogene uključuju:

Uobičajeno korištene droge koje mogu biti teratogeni, uključuju:

Hipertermija ili izloženost temperaturama > 39 °C (npr. sauna) tijekom prvog tromjesečja povezana je s nastankom spina bifide.

Izlaganje živi

Živa u plodovima mora može biti toksična za fetus. FDA (vidi Advice about Eating Fish For Those Who Might Become or Are Pregnant or Breastfeeding and Children Ages 1–11 Years) preporučuje sljedeće:

  • izbjegavanje konzumacije velike graditeljice (eng. tilefish) iz Meksičkog zaljeva, morskog psa, sabljarke, velikooke tune, marlina, atlantskog zrcalara i kraljevske skuše

  • ograničena upotreba bijele tune do 110 g (jedan prosječan obrok) / tjedan

  • prije konzumacije ribe ulovljene u lokalnim jezerima, rijekama i priobalnim područjima, advisories provjeriti lokalne savjete o sigurnosti takve ribe i , ako se ne zna da su razine žive niske, ograničite konzumaciju do 110 g tjedno, izbjegavajući ostale morske plodove taj tjedan.

"Tilefish" iz Meksičkog zaljeva ima najvišu razinu žive od svih riba (prema testiranju američke FDA); dok se "tilefish" iz Atlantskog oceana može sigurno jesti.

Savjeti o konzumaciji ribe

Slika iz američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) i Agencije za zaštitu okoliša Sjednjinenih Država (EPA).

Stručnjaci preporučuju da žene koje su trudne ili doje jedu 225-340 g (2-3 prosječna obroka) tjedno razne vrste morskih plodova koji imaju nizak sadržaj žive. Takvi morski plodovi uključuju iverak, škampe, konzerviranu laganu tunu, lososa,bakalara, tilapiju i soma. Riba ima hranjive tvari koje su važne za fetalni rast i razvoj.

Prethodno mrtvorođenče

Mrtvorođenče je smrt fetusa u ≥ 20 tjedana trudnoće prije ili tijekom poroda, kako je definirano od strane Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC [1]), odnosno nakon > 28. tjedna,prema definiciji Svjetska zdravstvena organizacija (2). Smrt fetusa u kasnoj trudnoći može biti uzrokovana majčinim, posteljičnim ili fetalnim anatomskim ili genetskim greškama (vidi tablicu Česti uzroci mrtvorođenosti). Rađanje mrtvorođenčeta ili kasni pobačaj (npr. između 16.i 20. tjedna), povećava rizik od smrti fetusa u sljedećim trudnoćama. Stupanj rizika varira ovisno o uzroku prethodne mrtvorođenosti. Preporučuje se nadziranje fetusa pomoću antepartalnog testiranja (npr. "nonstress" test, biofizikalni profil).

Liječenje bolesti majke (npr. kronične hipertenzije, dijabetesa, infekcija) može umanjiti rizik od mrtvorođenosti u sadašnjoj trudnoći.

Prethodne reference na mrtvorođenče

  • 1. CDC: What is stillbirth? Pristup 7/13/15.

  • 2. World Health Organization: Stillbirth. Pristup 7/13/15.

Prethodni prijevremeni porod

Prijevremeni porod se definira kao porod prije 37. tjedna trudnoće. Prethodni prijevremeni porod povećava rizik od ponovnog prijevremenog poroda; ako je prethodno nedonošče težilo < 1,5 kg, rizik od prijevremenog porođaja u sljedećoj trudnoći iznosi čak 50%.

Žene s anamnezom prijevremenog poroda bi trebale biti pažljivo praćene svakih 2 tjedna nakon 20. tjedna trudnoće. Praćenje uključuje:

  • ultrazvučni pregled, uključujući mjerenje dužine cerviksa između 14.i 16. tjedna trudnoće

  • pretrage na bakterijsku vaginozu

  • mjerenje fetalnog fibronektina.

OBRISAN fetalni fibronektin (fFN)

Ženama s koje su prethodno imale prijevremeni porod zbog prijevremenih trudova ili kod kojih se tijekom trudnoće utvrdi skraćivanje cerviksa (< 25 mm), treba se davati 17 alfa-hidroksiprogesteron.

Prethodno novorođenče s genskim ili prirođenim poremećajem

Rizik od rađanja djeteta s kromosomskim poremećajem povećan je kod većine parova koji su već imali fetus ili novorođenče s takvim poremećajem (bilo da je prepoznat ili propušten). Točan rizik ponavljanja kod većine genetskih poremećaja nije poznat. Većina kongenitalnih malformacija su multifaktorijalne; u takvim slučajevima,rizik od ponovnih kongenitalnih malformacija fetusa u sljedećoj trudnoći je ≤ 1%.

Ako su parovi već imali novorođenče s genskim ili kromosomskim poremećajem, indicirano je genetsko testiranje (screening). Ako je prethodno dijete imalo kongenitalnu malformaciju, indicirana je pretraga ultrazvukom visokog razlučivanja, genetsko testiranje i obrada subspecijalista fetalne medicine.

Polihidramnij i oligohidramnij

Polihidramnij (višak amnionske tekućine) može dovesti do izrazite kratkoće daha majke i prijevremenog porođaja. Rizični faktori uključuju:

  • nekontrolirani dijabetes majke

  • višeplodne trudnoće

  • izoimunizacija

  • fetalne malformacije (npr. atrezija jednjaka, anencefalija, spina bifida).

Oligohidramnij (manjak amnionske tekućine) često prati kongenitalne malformacije mokraćnog sustava fetusa i značajni intrauterini zastoj rasta (<3. percentile). Također može nastati Potterov sindrom s plućnom hipoplazijom ili malformacijama zbog kompresije površine fetusa, obično u 2. tromjesečju, te tako uzrokovati smrt fetusa.

Na polihidramnij i oligohidramnij se posumnja ako veličina maternice ne odgovara gestacijskoj dobi ili se mogu otkriti slučajno pri ultrazvučnom pregledu koji je neophodan za postavljanje dijagnoze.

U simptomatskih pacijentica (kratkoća daha i/ili nelagoda u trbuhu), treba razmotriti amniocentezu za uklanjanje viška amnionske tekućine (amnioredukcija). U rijetkim slučajevima, ako su simptomi jako izraženi, razmatraju se kortikosteroidi i prijevremeni porod. Amnioredukcija ublažava majčine simptome, ali amnionska tekućina može se brzo ponovno nakupiti i zahtijevati ponavljanje postupaka. U bolesnika s blagim do umjerenim polihidramnijem može se preporučiti elektivni porod u 39. tjednu (ili ranije, prema simptomima); pri donošenju ove odluke, kliničari bi također trebali uzeti u obzir stupanj dilatacije cerviksa i rizik od prijevremenog pucanja ovoja i prolapsa pupkovine.

Višeplodna trudnoća

Višeplodna trudnoća povećava rizik od sljedećeg:

Višeplodna se trudnoća otkriva prilikom rutinskog ultrazvučnog pregleda sa 16 do 20 tjedana. Učestalost višeplodnih trudnoća je u porastu; korištenje tehnike potpomognute oplodnje značajno su pridonijeli ovom porastu (1).

Višeplodna trudnoća, referenca

  • 1. American College of Obstetricians and Gynecologists (ACOG): ACOG Practice Bulletin No. 231: Multifetal gestations: Twin, triplet, and higher-order multifetal pregnancies. Obstet Gynecol 137 (6):e145–e162, 2021. doi: 10.1097/AOG.0000000000004397       

Prethodna porođajna ozljeda

Većina slučajeva cerebralne paralize i neurorazvojnih poremećaja je uzrokovano faktorima nevezanim za ozljede nastale prilikom porođaja. Ozljede poput oštećenja brahijalnog pleksusa mogu nastati kao posljedica korištenja forcepsa ili vakuum ekstraktora tijekom porođaja, ali često su rezultat intrauterinih sila tijekom porođaja ili nepravilnog položaja fetusa u posljednjim tjednima trudnoće.

Prethodna distocija ramena predstavlja rizik za ponovnu distociju u budućim trudnoćama, stoga je potrebno pregledati medicinsku dokumentaciju prethodnog poroda kako bi se utvrdili potencijalno pomjenjivi rizični čimbenici koji su mogli pridonijeti ozljedi (npr. fetalna makrosomija, operativni vaginalni porod).

Politika privatnosti