Barotrauma je oštećenje tkiva uzrokovano promjenom volumena plinova u tjelesnim prostorima zbog promjene vanjskog tlaka. Čimbenici koji povećavaju rizik od plućne barotraume uključuju određena rizična ponašanja, primjerice brz izron, zadržavanje daha i disanje komprimiranog zraka, te plućne bolesti, primjerice KOPB. Pneumotoraks i pneumomedijastinum česte su manifestacije plućne barotraume. Takvi bolesnici zahtijevaju neurološki pregled, slikovne pretrage prsnog koša i liječenje pneumotoraksa. Prevencija uključuje izbjegavanje rizičnih ponašanja i savjetovanje ronilaca s visokim rizikom.
(Vidi također Pregled ronilačkih ozljeda i Pregled barotraume.)
Prekomjerno širenje pluća i ruptura alveola mogu nastati ako ronilac tijekom izrona zadržava dah, obično dok diše komprimirani zrak, osobito pri brzom izronu. Posljedice mogu biti:
-
Pneumotoraks, koji uzrokuje dispneju, bol u prsima i jednostrano oslabljene ili odsutne zvukove disanja
-
Pneumomedijastinum, koji uzrokuje osjećaj punoće u prsima, bol u vratu, pleuritičnu bol u prsima koja se može širiti u ramena, dispneju, kašalj, promuklost i disfagiju
Pneumomedijastinum se također može očitovati krepitacijama u području vrata zbog pridruženog potkožnog emfizema te, rijetko, pucketanjem koje se čuje iznad srca tijekom sistole, odnosno Hammanovim znakom. Zrak se ponekad može širiti kaudalno u peritonealnu šupljinu, stvarajući lažnu sumnju na rupturu šupljeg organa i potrebu za laparotomijom, ali obično ne uzrokuje peritonealne znakove.
Tenzijski pneumotoraks, iako rijedak kod barotraume, može uzrokovati hipotenziju, proširene vratne vene, hipersonoran perkutorni zvuk te, kao kasni znak, devijaciju traheje.
Ruptura alveola može omogućiti ulazak zraka u plućnu vensku cirkulaciju i posljedični nastanak arterijske plinske embolije. Takva je embolija osobito opasna kada zahvati mozak, ali može zahvatiti i druge organe, primjerice kralježničnu moždinu, srce, kožu, bubrege, slezenu i gastrointestinalni sustav.
Kompresija pluća može nastati tijekom vrlo dubokog zarona na dah. Kompresija rijetko može smanjiti volumen pluća ispod rezidualnog volumena i uzrokovati edem sluznice, vaskularnu kongestiju, plućni edem i krvarenje, koji se tijekom izrona klinički očituju dispnejom i hemoptizom.
Dijagnoza
Rendgenska snimka prsnog koša radi se radi dijagnosticiranja pneumotoraksa ili pneumomedijastinuma, koji se može prikazati kao radiolucentna pruga uz rub srčane sjene. Ako je nalaz rendgenske snimke prsnog koša uredan, ali postoji velika klinička sumnja, potrebno je učiniti CT prsnog koša, koji je osjetljiviji od standardne rendgenske snimke. Ultrazvuk može biti koristan za brzo dijagnosticiranje pneumotoraksa uz bolesnički krevet. Na pneumoperitoneum bez rupture šupljeg organa treba posumnjati kada je pneumoperitoneum prisutan bez peritonealnih znakova.
Ako se neurološkim pregledom utvrdi bilo kakav neurološki ispad, treba posumnjati na arterijsku plinsku emboliju mozga.
Liječenje
Kod sumnje na tenzijski pneumotoraks odmah se izvodi dekompresija prsnog koša iglom, nakon koje slijedi torakalna drenaža. Mali pneumotoraks, primjerice onaj koji zahvaća 10 do 20% hemitoraksa, bez znakova hemodinamske ili respiratorne nestabilnosti može se spontano povući uz primjenu 100%-tnog kisika visokog protoka tijekom 24 do 48 sati. Ako je pneumotoraks veći ili takvo liječenje nije učinkovito, postavlja se torakalni dren.
Pneumomedijastinum ne zahtijeva specifično liječenje. Simptomi se obično spontano povuku tijekom nekoliko sati ili dana. Nakon nekoliko sati promatranja većina bolesnika može se liječiti ambulantno. Preporučuje se primjena 100%-tnog kisika visokog protoka radi ubrzavanja resorpcije ekstraalveolarnog plina. Rijetko je potrebna medijastinotomija radi dekompresije tenzijskog pneumomedijastinuma.
Prevencija
Prevencija plućne barotraume jedan je od najvažnijih prioriteta tijekom ronjenja. Odgovarajuća brzina i pravilna tehnika izrona temelj su prevencije. Bolesnici s visokim rizikom od pneumotoraksa tijekom ronjenja uključuju osobe s plućnim bulama, Marfanovim sindromom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću ili prethodnim spontanim pneumotoraksom. Takve osobe ne bi smjele roniti ni raditi u prostorima s komprimiranim zrakom. Bolesnici s astmom mogu biti izloženi povećanom riziku od plućne barotraume, premda mnoge osobe s astmom mogu sigurno roniti nakon odgovarajuće procjene i liječenja. Bolesnike koji su nakon ronjenja imali pneumomedijastinum treba uputiti specijalistu ronilačke medicine radi procjene rizika povezanog s budućim ronjenjem.
Ključne točke
-
Plućna barotrauma rijetko može uzrokovati tenzijski pneumotoraks, koji zahtijeva hitnu dekompresiju iglom.
-
Sve bolesnike s plućnom barotraumom treba pregledati radi znakova neurološke disfunkcije jer oni mogu upućivati na arterijsku plinsku emboliju.
-
Tijekom dijagnostičke obrade svim bolesnicima sa sumnjom na plućnu barotraumu treba primijeniti 100%-tni kisik.
Više informacija
Sljedeći izvori mogu biti korisni. Napominjemo da PRIRUČNIK nije odgovoran za njihov sadržaj.
-
Divers Alert Network: 24-satna hitna telefonska služba, 919-684-9111
-
Duke Dive Medicine: konzultacije između liječnika, 919-684-8111