Barotrauma je oštećenje tkiva uzrokovano promjenom volumena plinova u tjelesnim odjeljcima do kojeg dolazi zbog promjene vanjskog tlaka. Čimbenici koji povećavaju rizik od plućne barotraume uključuju određena rizična ponašanja (npr. brz uspon, zadržavanje daha, disanje komprimiranog zraka) i bolesti pluća (npr. KOPB). Pneumotoraks i pneumomedijastinum su česte manifestacije barotraume pluća. Ti pacijenti zahtijevaju neurološki pregled i radiološko snimanje prsnog koša te sanaciju pneumotoraksa. Prevencija uključuje izbjegavanje rizičnog ponašanja i savjetovanje visokorizičnih ronioca.
Vidi Pregled ronilačkih ozljeda
Prenapuhanost pluća i ruptura alveola se mogu pojaviti pri zadržavanju daha za vrijeme izrona, osobito naglog (najčešće tijekom ronjenja sa disanjem komprimiranog zraka). Tada može doći do pneumotoraksa ili pneumomedijastinum. Pneumotoraks se prezentira dispnejom, boli u prsima i unilateralno utišanim disajnim šumom, a pneumomedijastinum osjećajem punine u prsima, boli u vratu, pleuralnom boli sa širenjem u ramena, dispnejom, kašljem, promuklosti i disfagijom. Pneumomedijastinum se također može prezentirati s krepitacijama vrata zbog pridruženog potkožnog emfizema i rijetko pucketanjem iznad srca u sistoli (tzv. Hammanov znak). Tenzijski pneumotoraks kod barotraume je rijedak, ali može dovesti do hipotenzije, proširenja vratnih vena, hipersonornog plućnog zvuka i pomaka traheje. Rupture alveola mogu dovesti do ulaska zraka u plućnu vensku cirkulaciju s posljedičnom arterijskom plinskom embolijom.
Prilikom vrlo dubokog ronjenja na dah kompresija pluća prilikom zarona može dovesti do smanjenja volumena zraka u plućima ispod rezidualnog volumena, uzrokujući edem sluznice, prepunjenost krvnih žila i krvarenje. Takvi slučajevi su rijetki. Nakon izranjanja klinički se očituju dispnejom i hemoptizom.
Dijagnoza
Neurološki pregled je potreban radi što ranijeg prepoznavanja neuroloških poremećaja uzrokovanih arterijske plinskom embolijom.
RTG prsnog koša činimo radi dijagnosticiranja pneumotoraksa ili pneumomedijastinuma (tamnija, radiolucentna traka uzduž ruba srčane sjene). Ako je nalaz RTG prsnog koša negativan, no postoji jaka klinička sumnja, potrebno je učiniti CT prsnog koša (osjetljivija pretraga od nativne RTG snimke). Ultrazvuk može biti koristan za brzu dijagnozu pneumotoraksa uz krevet pacijenta.
Liječenje
Kod sumnje na tenzijski pneumotoraks radimo dekompresiju prsišta iglom nakon koje odmah radimo torakalnu drenažu. Mali pneumotoraks (npr. 10 do 20%) bez znakova hemodinamske ili respiratorne nestabilnosti se može spontano povući uz terapiju 100%–nim kisikom u visokom protoku kroz 24-48h. U slučaju većeg pneumotoraksa ili je gore navedeno liječenje neučinkovito, postavlja se torakalni dren.
Pneumomedijastinum ne zahtijeva specifično liječenje. Simptomi se uobičajeno spontano povuku u roku od nekoliko sati ili dana. Nakon nekoliko sati promatranja, većina pacijenata se može voditi ambulantno. Preporučuje se 100% kisik u visokom protoku radi ubrzavanja resorpcije ekstra-alveolarnog plina. Rijetko dolazi do tenzijskog pneumomedijastinuma koji zahtijeva liječenje medijastinotomijom.
Prevencija
Prevencija barotraume pluća je najčešće glavni prioritet prilikom ronjenja. Odgovarajuće vrijeme i pravilna tehnika izrona su osnova prevencije. Bolesnici s plućnim bulama, Marfanovim sindromom ili KOPB–om su visokorizični za stvaranje pneumotoraksa i ne smiju roniti niti raditi u prostorima pod komprimiranim zrakom. Astmatičari mogu biti u opasnosti od barotraume, no mnogi bez teškoća rone nakon adekvatne obrade i liječenja.
Ključne točke
-
rijetko barotrauma pluća može dovesti do tenzijskog pneumotoraksa kod kojeg se odmah mora učiniti dekompresija iglom
-
potrebno je pregledati sve pacijente s barotraumom pluća na znakove neurološke disfunkcije jer sugerira postojanje arterijske plinske embolije
-
za vrijeme dijagnostičke obrade potrebno je tretirati sve pacijente sa sumnjom na barotraumu pluća sa 100% kisikom
Više informacija