Pjegavu Groznicu Stjenjaka (PGS) uzrokuje Rickettsia rickettsii, a prenose je krpelji iz roda Ixodid. Simptomi su visoka vrućica, izrazita glavobolja i osip.
(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih Infekcija.)
Pjegava Groznica Stjenjaka (PGS) je rikecioza.
Epidemiologija
PGS je ograničena na zapadnu hemisferu. Prvotno otkrivena u državama Stjenovitog gorja, sada se javlja praktično u čitavom SAD–u, osobito u državama na Atlantiku, te u Centralnoj i Južnoj Americi. Ljudi uglavnom oboljevaju od ožujka do rujna, kada su odrasli krpelji aktivni i kada ljudi najviše borave u predjelima naseljenim krpeljima. U južnim se državama sporadični slučajevi javljaju tijekom čitave godine. Incidencija je najviša kod djece < 15 god. i kod drugih ljudi koji zbog posla ili rekreacije često posjećuju područja nastanjena krpeljima.
Krpelji tvrdog oklopa (obitelj Ixodidae) u sebi nose R. rickettsii, a zaražene ženke prenose je na svoje potomke. Ovi krpelji su prirodni rezervoari. Dermacentor andersoni (šumski krpelj) je primarni vektor u zapadnom SAD-u. D. variabilis (pseći krpelj) je vektor u istočnom i južnom SAD-u.
PGS se vjerojatno ne prenosi izravno s čovjeka na čovjeka.
Patofiziologija
Male krvne žile su sijelo karakterističnih patoloških lezija. Rikecije se šire unutar oštećenih endotelnih stanica što za posljedicu ima začepljenje krvnih žila trombima, izazivajući vaskulitis u koži, potkožnom tkivu, SŽS–u, plućima, srcu, bubrezima, jetri i slezeni. Često dođe do diseminirane intravaskularne koagulacije u teško bolesnih pacijenata.
Simptomi i Znakovi
Prosječno vrijeme inkubacije pjegave groznice Stjenjaka je 7 dana, a varira između 3 do 12 dana - što je kraće vrijeme inkubacije, teža je infekcija.
Bolest počinje naglo jakom glavoboljom, zimicom, klonulošću i bolovima u mišićima. Vrućica doseže vrijednosti od 39.5 do 40 °C unutar nekoliko dana i ostaje visoka (15 do 20 dana u teškim slučajevima), premda su moguće jutarnje remisije.
Između 1. i 6. dana vrućice u većine bolesnika sa PGS izbije osip na zapešćima, gležnjevima, dlanovima, tabanima i podlakticama koji se brzo širi na vrat, lice, pazuhe, stražnjicu i trup. U početku je makularan i ružičaste boje, a kasnije osip postaje makulopapularan i tamniji. Nakon otprilike 4 dana lezije postaju petehijalne i mogu se stopiti u velika hemoragična područja koja kasnije mogu ulcerirati.
Neurološki simptomi poput glavobolje, nemira, nesanice, delirija i kome upućuju na encefalitis.
Hipotenzija prati teže slučajeve. Hepatomegalija je moguća, ali žutica je rijetka pojava. Mučnina i povraćanje su česti. Moguć je i lokalizirani pneumonitis. U neliječenih se bolesnika može razviti pneumonija, nekroza tkiva i zatajenje cirkulacije, katkad s posljedičnim oštećenjima mozga i srca. Zastoj srca i iznenadna smrt ponekad se dogode kod fulminantnih slučajeva.
Dijagnoza
-
Klinička slika
-
Biopsija osipa te bojanje bioptata sa fluorescentnim antitijelima u svrhu otkrivanja organizama
-
Serologija u akutnoj i rekonvalescentnoj fazi bolesti (samo u akutnoj infekciji serologija je neinformativna)
-
PCR
Svaki ozbiljno bolestan čovjek koji ima nejasnu vrućicu, glavobolju, klonulost i živi u šumovitim područjima ili blizini istih na zapadnoj polutci svijeta, treba pobuditi sumnju na PGS, neovisno o anamnestičkim podacima ugriza krpelja. Podatak o ugrizu krpelja se nađe u oko 70% bolesnika.
Za potvrdu dijagnoze PGS potrebna su ranije spominjana testiranja uzoraka no s obzirom na ograničenost istih, liječnici često moraju započeti liječene prije pozitivnih rezultata.
U slučaju osipa s istog je potrebno uzeti bioptat kože. Trenutno se koriste PCR te imunohistokemijska bojanja koja mogu pružiti prilično brze rezultate. Osjetljivost ovih testova je oko 70% ako su prikupljeni uzorci tkiva za vrijeme akutne bolesti, a prije početka antibiotske terapije. Međutim, negativan rezultat testa ne opravdava odgodu antibiotske terapije ako klinička slika govori u prilog PGS-a.
Kultivacija R. rickettsii je dostupna samo u specijaliziranim laboratorijima.
Serološki testovi nisu korisni u akutnoj fazi jer obično postaju pozitivni samo u stadiju rekonvalescencije. Obično se radi indirektna imunofluorescentna analiza 2 parna uzorka.
Za dodatne pojedinosti o dijagnosticiranju, vidi: Dijagnoza.
Liječenje
Rano uvođenje antibiotika značajno smanjuje smrtnost sa oko 20% na 7%, te sprječava većinu komplikacija. Ako je pacijente koji su bili u endemskom području ugrizao krpelj, ali su trenutno bez kliničkih simptoma ili znakova, ne treba odmah započinjati antibiotsku terapiju.
U slučaju da se javi vrućica, glavobolja i slabost sa ili bez osipa, odmah treba započeti uzimati antibiotike.
Lijek izbora je doksiciklin 200 mg PO jednokratno, a zatim se nastavlja 100 mg 2×/dan sve dok se bolesnikovo stanje ne poboljša i dok ne bude afebrilan 24 do 48 sati, a da pri tome lijek prima barem 7 dana.
Kloramfenikol 4x500 mg PO ili IV tijekom 7 dana je druga linija liječenja.
Budući da u teško oboljelih osoba od PGS-a može doći do značajnog povećanja propusnosti kapilara u kasnijim stadijima bolesti, treba biti oprezan s davanjem IV tekućina radi očuvanja krvnog tlaka izbjegavajući time pogoršanje edema pluća i mozga.
Djelotvorno cjepivo ne postoji. Postoje mjere za prevenciju ugriza krpelja. ( link ).
Prevencija ugriza krpelja
|
Sprječavanje ugriza krpelja uključuje
-
Korištenje označenih staza i puteva
-
Uvlačenje nogavica u čizme ili čarape
-
Nošenje odjeće dugih rukava
-
Primjena repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na koži
DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su moguće toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. U endemskim područjima neophodno je često pretraživanje tijela na krpelje, posebno u dlakavim djelovima tijela te kod djece.
Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne zgnječiti među prstima jet to može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Krpelj se uklanja postupnim povlačenjem glave krpelja s malom pincetom. Mjesto ugriza krpelja treba pobrisati alkoholom. Vazelin, zapaljene šibice i drugi iritansi nisu učinkoviti načini uklanjanja krpelja i ne treba ih se koristiti.
Ne postoje sredstva kojim bi se moglo u potpunosti ukloniti krpelje iz određenih područja, ali populacija krpelja se može reducirati u endemičnim područjima kontroliranjem populacije malih životinja.
|
|
Ključne Točke
-
Unatoč svojem imenu, Pjegava Groznica Stjenjaka (PGS) se pojavljuje u gotovo cijelom SAD-u i diljem Srednje i Južne Amerike.
-
Vaskulitis malih krvnih žila može uzrokovati tešku formu bolesti pogađajući time SŽS, pluća, srce, bubrege, jetra i slezenu - neliječena bolesti ima smrtnost oko 20%.
-
Simptomi (jaka glavobolja, zimica, klonulost, bol u mišićima) počinju naglo, nakon čega slijedi vrućica i obično osip.
-
Neurološki simptomi poput glavobolje, nemira, nesanice, delirija i kome, upućuju na encefalitis.
-
Svaki ozbiljno bolestan čovjek koji ima nejasnu vrućicu, glavobolju, klonulost i živi u šumovitim područjima ili blizini istih na zapadnoj polutci svijeta, treba pobuditi sumnju na PGS, neovisno o anamnestičkim podacima ugriza krpelja.
-
Testiranje PCR-om ili imunohistokemijskom obradom bioptata kože se provodi u akutnoj bolesti, ali zbog 70%-tne osjetljivosti, negativni rezultati ne bi trebali utjecati na odluku započinjanja antibiotske terapije.
-
Liječi se s doksiciklinom uz suportivno liječenje po potrebi u slučaju hipovolemije ili zahvaćenosti drugih organa
Više informacija