Socijalna fobija je strah i anksioznost od izlaganja određenim socijalnim situacijama ili nastupima. Te se situacije izbjegavaju ili se trpe uz značajnu anksioznost.
(Vidi također Anksiozni poremećaji)
Jednogodišnja prevalencija socijalne fobije je 9% za žene i 7% kod muškaraca, a cjeloživotna se procjenjuje na barem 13%. U usporedbi sa ženama, muškarci imaju veću vjerojatnost postojanja i izbjegavajućeg poremećaja ličnosti, poremećaj koji se može smatrati anksioznim poremećajem i koji je dovoljno težak i dugotrajan da utječe na ličnost pojedinca.
Pojedinci sa socijalnom fobijom često imaju strah i anksioznost od sramoćenja ili poniženja u slučajevima da ne ispune očekivanja drugih ljudi ili strah da će ih drugi promatrati ili proučavati prilikom socijalnih interakcija. Često postoji zabrinutost da će se njihova anksioznost očitovati znojenjem, crvenjenjem, povraćanjem, drhtavicom (ponekad u vidu drhtavog glasa), da neće moći slijediti tijek misli ili da neće moći naći riječi kojima bi se izrazili. Obično ista aktivnost izvedena u samoći ne izaziva anksioznost.
Socijalna fobija je česta u situacijama koje uključuju javni govor, glumu u kazališnoj predstavi i sviranje glazbala. Druge moguće situacije su jedenje ispred drugih, upoznavanje novih ljudi, vođenje razgovora, potpisivanje dokumenata pred svjedocima, korištenje javnih kupaonica. Općenitiji oblik socijalne fobije uzrokuje anksioznost u širokom nizu socijalnih situacija.
Većina pojedinaca prepoznaje da su njihovi strahovi iracionalni i pretjerani.
Dijagnoza
Dijagnoza se zasniva na kriterijima objavljenima u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM–V).
Kako bi zadovoljili DSM-5 kriterije za dijagnozu, pacijenti moraju imati
Strah uključuje negativnu procjenu od strane drugih (npr. da će pacijent biti ponižen, posramljen, odbačen ili da će uvrijediti druge). Osim toga, prisutno je i sve navedeno:
-
Pojedine socijalne situacije gotovo uvijek uzrokuju strah ili anksioznost.
-
Pacijenti aktivno izbjegavaju takve situacije.
-
Strah ili anksioznost su pretjerani u odnosu na stvarnu prijetnju (uzimajući u obzir sociokulturne norme).
-
Strah, anksioznost, i/ili izbjegavanje uzrokuju klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
Također, strah i anksioznost se ne mogu bolje objasniti kao neki drugi poremećaj (npr. agorafobija, panični poremećaj, tjelesni dismorfni poremećaj).
Liječenje
Socijalna fobija je gotovo uvijek kronična te je potrebno liječenje.
Kognitivno-bihevioralna terapija je učinkovita u liječenju socijalne fobije. Pacijenti se podučavaju o prepoznavanju i kontroli vlastitih iskrivljenih misli i pogrješnih uvjerenja te o terapiji izlaganjem (kontrolirano izlaganje u situacijama koje izazivaju anksioznost).
SIPPS-i i benzodiazepini su učinkoviti u liječenju socijalne fobije, iako benzodiazepini mogu stvoriti fizičku ovisnost i utjecati na mišljenje i pamćenje, sposobnosti koje su potrebne za uspješnu kognitivno-bihevioralnu terapiju.
β-blokatori se mogu koristiti za redukciju ubrzanog pulsa, drhtavica i znojenja kod pacijenata sa socijalnom fobijom koji nastupaju u javnosti, no ovi lijekovi ne smanjuju samu anksioznost.