Velofaringealna insuficijencija

Autor: Clarence T. Sasaki, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod: Filip Bacan, dr. med.

Velofaringealna insuficijencija je nepotpuno zatvaranje sfinktera između orofarinksa i nazofarinksa, što je često posljedica anatomskog poremećaja nepca, a dovodi do hipernazalnog govora. Dijagnoza je izravni pregled optičkim nosnim endoskopom Liječi se govornom terapijom i kirurški.

Velofaringealna insuficijencija je nepotpuno zatvaranje velofaringealnog sfinktera između orofarinksa i nazofarinksa. Zatvaranje, do kojega normalno dolazi djelovanjem sfinktera mekog nepca i gornjeg konstriktora ždrijela, je poremećeno u bolesnika s rascjepom nepca, ispravljenim rascjepom nepca, prirođeno kratkim nepcem, podsluzničnim rascjepom nepca, paralizom nepca i, ponekad, povećanim tonzilama. Poremećaj može nastati i kad se adenoidektomija ili uvulopalatofaringoplastika izvode u bolesnika s urođeno nerazvijenim nepcem (podsluznični rascjep) ili kod bolesnika s paralizom nepca.

Simptomi i znakovi

Govor u bolesnika s velofaringealnom insuficijencijom je karakteriziran hipernazalnim rezonantnim glasom, propuštanjem zraka kroz nos, nosnom turbulencijom, nemogućnošću izgovora glasova kod kojih je potreban tlak u usnoj šupljini. Teška velofaringealna insuficijencija dovodi do regurgitacije krute hrane i tekućina kroz nos. Pregledom nepca tijekom govora može se uočiti paraliza nepca.

Dijagnostika

  • Izravni pregled optičkim nosnim endoskopom

Na dijagnozu se posumnja u bolesnika s tipičnim poremećajima govora.

Palpacijom središnje linije mekog nepca može se otkriti rascjep. Primarna dijagnostička metoda je izravni pregled fiberoptičkim nazoendoskopom.

Može se učiniti i videofluoroskopija u više ravnina tijekom govora i gutanja (modificirana pretraga barijevom kašom) koja se izvodi u suradnji sa specijalistom za govorne poremećaje. Metoda se koristi u slučajevima kada druge dijagnostičke mjere ne daju dovoljno informacija.

Liječenje

  • Kirurška korekcija i govorna terapija

Liječenje se sastoji od govorne terapije i kirurške korekcije, izduljenjem nepca metodom povlačenja prema natrag, usatkom u području stražnje stijenke ždrijela, ždrijelnim režnjem ili faringoplastikom, što ovisi o pomičnosti lateralnih stijenki ždrijela, stupnju velarnog izdignuća i veličini defekta. Proteza za podizanje nepca (od protetičara) također može biti korisna.