Tehnika transfuzije

Autor: Ravindra Sarode, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med.
Prijevod: Mario Korak, dr. med.

OPREZ: Prije davanja transfuzije potrebno je dobiti suglasnost, te se mora uz bolesnički krevet provjeriti bolesnikov identitet, deklaracija krvnog pripravka i izvještaj o testu snošljivosti, kako bi se utvrdilo da je baš taj pripravak namijenjen konkretnom primatelju.

Uporabom igala promjera 1,2 mm (18 G) ili više izbjegava se mehaničko oštećenje E i hemoliza. Prije davanja bilo kojeg krvnog pripravka treba uvijek postaviti standardni filter. U vrećicu s krvi i u isti transfuzijski sistem smije se dodavati samo 0,9% NaCl za IV primjenu. Hipotone otopine uzrokuju hemolizu, a Ca u Ringerovom laktatu potiče zgrušavanje.

Transfuzija 1 doze krvi ili krvnog derivata treba isteći unutar 4 h; dulje davanje povećava rizik od bakterijskog rasta. Ako se transfuzija mora davati polako zbog srčanog popuštanja ili hipervolemije, vrećica se u transfuziološkom laboratoriju može podijeliti na manje doze. Djeci se jedna doza krvi može isto tako prirediti u malim sterilnim dozama koje će se davati kroz nekoliko dana, čime se djeca istovremeno štite od izlaganja brojnim darivateljima.

Važno je pozorno praćenje bolesnika, osobito u prvih 15 min, uz mjerenje i bilježenje temperature, tlaka, pulsa i disanja. Tijekom transfuzije i nakon nje primatelj se povremeno nadzire uz procjenu volumnog statusa. Bolesnike treba dobro utopliti da se preduhitri drhtavica, koja bi se mogla shvatiti kao transfuzijska reakcija. Elektivne noćne transfuzije se ne savjetuju.