Novorođenačka listerioza prenosi se transplacentarno, tijekom ili nakon poroda. Simptomi su identični novorođenačkoj sepsi. Dijagnoza se postavlja kulturom uzročnika iz uzoraka majke i djeteta. Liječi se antibioticima, primarno ampicilinom uz aminoglikozid. Simptomi su identični novorođenačkoj sepsi. Dijagnoza se postavlja kulturom uzročnika iz uzoraka majke i djeteta. Liječi se antibioticima, primarno ampicilinom uz aminoglikozid.
vidi: Listerioza
Pregled neonatalnih infekcija
Listeria monocytogenes kao transplacentarna infekcija može dovesti do diseminirane bolesti fetusa sa stvaranjem granuloma u koži, jetri, nadbubrežnim žlijezdama, limfnom tkivu, plućima i mozgu. Ako je prisutan kožni osip naziva se granulomatoza infantisepticum. Aspiracija, gutanje plodove vode ili vaginalnog sekreta može dovesti do perinatalne infekcije pluća koja se očituje u prvih nekoliko dana života respiratornim distresom, šokom i fulminantnim tijekom.
Majka se najčešče zarazi listerijom nakon ingestije kontaminirane hrane. Gotovo sva hrana može prenijeti L. monocytogenes, ipak infekcija najčešće nastaje nakon ingestije kontaminiranih mliječnih proizvoda, sirovog povrća, mesa ili hrane koja se čuva u frižideru ali se termički ne obrađuje. Kontaminaciji hrane pogoduje činjenica da L. monocytogenes ima sposobnost preživjeti i rasti na temperaturama hladnjaka.
Simptomi i znakovi
Infekcija trudnice može biti asimptomatska ili obilježena primarnom bakterijemijom koja se očituje nespecifičnim simptomima nalik gripi.
Klinička slika fetusa i novorođenčeta ovisi o vremenu i načinu nastanka infekcije. Čest je spontani pobačaj, prijevremeni porod s korioamnionitisom, uključujući karakterističnu smeđu, zamućenu plodovu vodu, mrtvorođenost ili novorođenačku sepsu. Infekcija se može manifestirati nekoliko sati ili dana nakon poroda (rana infekcija), ili čak do nekoliko tjedana po porodu (kasna infekcija).
Novorođenčad s ranim oblikom infekcije imaju nisku porođajnu težinu, opstetričke komplikacije, znakove sepse nakon rođenja s cirkulatornom i/ili respiratornom insuficijencijom. Novorođenčad s kasnim oblikom bolesti rađaju se u terminu, prethodno su dobrog općeg stanja, kasnije se mogu prezentirati s meningitisom ili sepsom.
Dijagnoza
-
Kulture krvi, bris cerviksa ili amnionske tekućine (ako je dostupno) febrilne majke.
-
Kulture krvi, likvora, želučanog aspirata, mekonija i zaraženog tkiva bolesnog novorođenčeta.
Trudnicama s febrilitetom nepoznatog uzroka potrebno je učiniti kulturu na L. monocytogenes iz krvi ili cerviksa. Kod simptomatskog novorođenčeta čija majka ima listeriozu potrebno je uzeti hemokulturu pupkovine ili venske krvi, kulturu likvora, želučanog aspirata, mekonija i potencijalno zaraženih tkiva majke kao što su lohije, eksudat iz vrata maternice i porođajnoj kanala. Također je potrebno uzeti uzorke iz makroskopski vidljivo oboljelih dijelova posteljice i uzorak plodne vode (ako je dostupan).
U likvoru mogu dominirati mononuklearne stanice, ali uglavnom prevladavaju polimorfonuklearne stanice. Razmazi obojeni po Gramu često su negativni, no mogu pokazivati pleomorfne kokobacilarne oblike bakterija koji se ne smiju zamijeniti s difteroidnim kontaminatima.
Laboratorijska potvrda organizma uključuje biokemijska ispitivanja i pokretljivost pomoću slide testa ili u polukrutom mediju. U slide testu kolonije koje su porasle na čvrstom mediju promiješaju se s fiziološkom otopinom i analiziraju pod mikroskopom u vidu pokretljivosti. L. monocytogenes pokazuje specifičnu pokretljivost, kraj-preko-kraja "okretanje" zbog prisutnosti bičeva na oba kraja. Serološke pretrage nisu korisne. Molekularna detekcija putem PCR-a dostupna je u određenim laboratorijima.
Prognoza
Smrtnost, koja iznosi od 10 do 50% veća je kod novorođenčadi s ranim oblikom bolesti.
Liječenje
Liječenje novorođenčeta provodi se antibioticima, ampicilinom uz jedan aminoglikozid vidi: Preporučene doze odabranih antibiotika za parenteralnuprimjenu u novorođenčaditablicu preporučene doze pojedinih aminoglikozida za novorođenčad. Obično je dovoljna 14-dnevna primjena antibiotika (21 dan kod meningitisa), no idealna duljina terapije nije poznata. Drugi mogući lijekovi uključuju ampicilin ili penicilin s rifampicinom, trimetoprim–sulfametoksazol samostalno ili s meropenemom.
Kod novorođenčeta sa sepsom potrebna je i potporna terapija. Kod teških infekcija, potrebno je voditi računa o sekreciji, aspiraciji, drenaži.
Prevencija
U trudnoći se preporuča se izbjegavati prehrambene proizvode koji mogu biti zagađeni L. monocytogenes kao što su nepasterizirani mliječni proizvodi, meki sirevi, sirovo povrće, salame, šunke i sirovo meso u hladnjaku. Iznimno je važno pravilno rukovanje hranom, odvajanje sirovog mesa od ostale hrane i predmeta tijekom pripreme, pranje ruku, pribora i daske za rezanje nakon rukovanja sirovim namirnicama.
U slučaju infekcije trudnice može se uvesti antimikrobna terapija prenatalno ili intrapartalno radi sprječavanja vertikalnog prijenosa, ipak korist nije dokazana.
Ključne točke
-
Infekcija novorođenčeta može nastati intrauterino ili tijekom poroda. S obzirom na pojavu kliničkih simptoma izdvaja se rani oblik (simptomi nastaju nekoliko sati ili dana po porodu) i kasni oblik bolesti (simptomi do nekoliko tjedana po porodu).
-
Rani početak simptoma manifestira se ubrzo nakon rođenja kao sepsa s cirkulatornom i/ili respiratornom insuficijencijom.
-
Bolesnici s kasnim početkom rođeni su u terminu, prethodno su dobrog općeg stanja, bolest se manifestira naknadno meningitisom ili sepsom.
-
Trudnicama s febrilitetom nepoznatog uzroka preporučuje se napraviti kulturu na L. monocytogenes.
-
Liječi se antibioticima, primarno ampicilinom uz jedan aminoglikozid.
-
Trudnicama se preporučuje izbjegavati prehrambene proizvode koji mogu biti kontaminirani L. monocytogenes.