Akutni stresni poremećaj označava kratko razdoblje nametljivih prisjećanja koje nastupa unutar 4 tjedna od svjedočenja ili doživljavanja preplavljujućeg traumatskog događaja.
(Vidi Poremećaje vezane uz traumu i stresor.)
U akutnom stresnom poremećaju traumatski događaj može biti doživljen izravno (npr. ozbiljna ozljeda, prijetnja smrću) ili neizravno (npr. svjedočenje traumi koja se dogodila drugoj osobi, saznanja o traumi koja se dogodila članu obitelji ili bliskom prijatelju). Pojedinci s akutnim stresnim poremećajem imaju ponavljajuća prisjećanja na traumu, izbjegavaju podražaje koji podsjećaju na traumu te su pojačano pobuđeni. Simptomi počinju unutar 4 tjedna od traumatskog događaja i traju najmanje 3 dana, no za razliku od posttraumatskog stresnog poremećaja ukupno trajanje nije dulje od mjesec dana. Mogu nastupiti i disocijativni simptomi.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na kriterijima preporučenim od strane Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5); ti kriteriji uključuju simptome nametanja, negativno raspoloženje, simptome disocijacije, izbjegavanja i pojačane pobuđenosti.
Kako bi se zadovoljili kriteriji za postavljanje dijagnoze, pacijenti su morali biti izravno ili neizravno izloženi traumatskom događaju, a ≥ 9 sljedećih simptoma mora biti prisutno u trajanju od 3 dana do 1 mjesec:
-
Ponavljajuća, neželjena i nametljiva uznemirujuća sjećanja na događaj
-
Ponavljajući uznemirujući snovi vezani uz događaj
-
Disocijativne reakcije (npr. bljeskovi sjećanja) u kojima pacijenti osjećaju kao da se trauma ponovno događa
-
Intenzivan psihički distres ili intenzivna fiziološka reakcija na podražaje koji podsjećaju na traumatski događaj (npr. dolazak na sličnu lokaciju, zvukovi nalik na one koji su bili prisutni tijekom traume)
-
Trajna nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija (npr. sreće, zadovoljstva, ljubavi)
-
Izmijenjen osjećaj stvarnosti (npr. ošamućenost, osjećaj usporavanja vremena, promjene percepcije)
-
Nemogućnost prisjećanja važnih dijelova traumatskog događaja
-
Napori da se izbjegnu uznemirujuća sjećanja, misli ili osjećaji povezani s događajem
-
Napori da se izbjegnu vanjski podsjetnici (ljudi, mjesta, razgovori, aktivnosti, objekti, situacije) na događaj
-
Smetnje spavanja
-
Razdražljivost ili ispadi bijesa
-
Hipervigilnost
-
Teškoće koncentracije
-
Pretjerana reakcija na iznenadni podražaj
Osim toga, smetnje moraju uzrokovati klinički značajnu patnju ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja te se ne mogu pripisati fiziološkim učincima neke psihoaktivne tvari ili nekom drugom zdravstvenom stanju.
Liječenje
Mnoge se osobe s akutnim stresnim poremećajem oporave kada se odmaknu iz traumatske situacije, kada im se pokaže razumijevanje i suosjećanje te pruži mogućnost da opišu događaj i svoju reakciju.
Kako bi se opisani poremećaj spriječio ili sveo na minimum, dio stručnjaka preporučuje sustavne izvještavajuće razgovore kao pomoć u procesu. Drugi stručnjaci izražavaju zabrinutost oko široke primjene ispitivajućih razgovora jer su pojedine studije pokazale da oni za pojedine pacijente mogu biti iznimno uznemirujući i mogu ometati spontani oporavak.
Lijekovi općenito nisu indicirani, osim lijekova za smetnje spavanja.