Fulminantni hepatitis je rijedak sindrom rapidne (najčešće unutar par dana do tjedana) opsežne nekroze jetrenog parenhima i smanjenja veličine same jetre (akutna žuta atrofija), a obično je posljedica infekcije određenim virusima hepatitisa, alkoholnog hepatitisa ili medikamentoznog oštećenja jetre.
(Vidi također Evaluacija bolesnika s poremećajem jetre i Pregled akutnih virusnih hepatitisa.)
HBV je ponekad odgovoran za nastanak fulminantnog hepatitisa, a do 50% slučajeva fulminantnog hepatitisa B uključuje HDV ko–infekciju. Fulminantni hepatitis uzrokovan hepatits A virusom je rijedak, ali se češće javlja u ljudi s postojećom bolesti jetre. Povremeno virus hepatitisa E uzrokuje fulminantni hepatitis, osobito u trudnica, što potencijalno dovodi do gubitka fetusa, zatajenja jetre i smrti. Uloga hepatitis C virusa ostaje nejasna.
Alkoholni hepatitis može uzrokovati fulminantno zatajenje jetre, ali većina pacijenata ima dugu povijest prekomjernog pijenja i stoga vjerojatno ima kroničnu bolest jetre.
Lijekovi (osobito paracetamol), su najčešći uzrok fulminantnog hepatitisa u SAD-u.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi fulminantnog hepatitisa
Simptomi fulminantnog hepatitisa razvijaju se i postaju teški u kratkom vremenskom razdoblju. Stanje bolesnika se brzo pogoršava zbog razvoja portosistemske encefalopatije te napreduje do kome i moždanog edema tijekom nekoliko dana do nekoliko tjedana. Koagulopatija najčešće nastaje kao rezultat zatajenja jetre ili diseminiralen intravaskularne koagulacije, te može doći do renalne insuficijencije (hepatorenalni sindrom)
Kobni znaci su porast PV-a ili INR-a, porto–sistemska encefalopatija te posebno renalna insuficijencija.
Dijagnoza
Dijagnoza fulminantnog hepatitisa
-
klinička procjena
-
Testovi jetrene fukcije
-
PV/INR
Na fulminantni hepatitis treba posumnjati kod:
-
akutno bolesnih pacijentata s novonastalom žuticom, brzim promjenama u mentalnom statusu, ili neobjašnjivim krvarenjem
-
naglog pogoršanja u pacijenata s poznatom jetrenom bolesti
Laboratorijski testovi za potvrdu dijagnoze fulminantnog hepatitisa uključuju jetrene testove (npr. aminotransferaze, alkalnu fosfatazu) i druge testove za procjenu funkcije jetre (protrombinsko vrijeme/internacionalni normalizirani omjer [PV/INR], bilirubin, albumin).
Laboratorijski testovi koje je potrebno učiniti za akutni hepatitis A, B, i C virusi, kao i za druge viruse (npr, citomegaolovirus, Epstein-Barr virus, herpes simplex virus), kako bi se utvrdilo je li virus uzrok.
Kompletna povijest lijekova, uključujući lijekove bez recepta i biljni dodaci prehrani, treba izmamiti. Potrebno je odrediti serumsku razinu paracetamola kod svih pacijenata kod koji se sumnja na toksičnost paracetamola
Liječenje
Terapija fulminantnog hepatitisa
Intenzivna njega, obično u Jedinici intezivnog liječenja te agresivno liječenje komplikacija poboljšava ishod kod pacijenata s fulminantnim hepatitisom.
Ukoliko se fulminantni hepatitis razvio iz hepatitisa B, liječenje s oralnim analozima nukleozida ili nukleotida može povećati vjerojatnost preživljavanja
N-acetilcistein je antidot za otrovanje paracetamolom. Lijek je najučinkovitiji ukoliko se primjeni unutar 8 sati od unosa paracetamola, a uz to može biti koristan u liječenju kroničnog trovanja paracetamolom.
Hitna transplantacija jetre daje najveću šansu za preživljenje. Preživljavanje kod odraslih je rijetko bez transplantacije; djeca su sklona poboljšanju.
Bolesnici koji prežive, obično se u potpunosti oporave.