Fulminantni hepatitis je rijedak sindrom opsežne nekroze jetrenog parenhima i smanjenja veličine same jetre (akutna žuta atrofija), a obično je posljedica infekcije određenim virusima hepatitisa, djelovanja toksičnih agenasa ili medikamentnog oštećenja jetre.
(Vidi također Evaluacija bolesnika s poremećajem jetre i Pregled akutnih virusnih hepatitisa.)
HBV je ponekad odgovoran za nastanak fulminantnog hepatitisa, a do 50% slučajeva fulminantnog hepatitisa B uključuje HDV ko–infekciju. Fulminantni hepatitis uzrokovan hepatits A virusom je rijedak, ali se češće javlja u ljudi s postojećom bolesti jetre. Povremeno virus hepatitisa E uzrokuje fulminantni hepatitis. Uloga hepatitis C virusa ostaje nejasna.
Lijekovi (osobito paracetamol), su najčešći uzrok fulminantnog hepatitisa u SAD-u.
Simptomi i znakovi
Simptomi fulminantnog hepatitisa razvijaju se i postaju teški u kratkom vremenskom razdoblju. Stanje bolesnika se brzo pogoršava zbog razvoja portosistemske encefalopatije te napreduje do kome i moždanog edema tijekom nekoliko dana do nekoliko tjedana. Koagulopatija obično nastaje zbog zatajenja jetre ili diseminirane intravaskularne koagulacije, a može se razviti i zatajenje bubrega (hepatorenalni sindrom).
Kobni znaci su porast PV-a ili INR-a, porto–sistemska encefalopatija te posebno renalna insuficijencija.
Dijagnoza
-
klinička procjena
-
testovi jetrene funkcije
-
PT/INR
Na fulminantni hepatitis treba posumnjati kod:
-
akutno bolesnih pacijentata s novonastalom žuticom, brzim promjenama u mentalnom statusu, ili neobjašnjivim krvarenjem
-
naglog pogoršanja u pacijenata s poznatom jetrenom bolesti
Laboratorijski testovi za potvrdu dijagnoze fulminantnog hepatitisa uključuju testove jetrene funkcije te mjerenje PT/INR.
Laboratorijske pretrage za akutni virusni hepatitis A, B i C, kao i za neke druge viruse (npr. citomegalovirus, Epstein-Barr virus, herpes simplex virus), potrebno je učiniti kako bi se utvrdilo da li je uzrok infekcija virus.
Kod svih pacijenata sa sumnjom na trovanje paracetamolom, potrebno je izmjeriti serumsku razinu acetaminofena.
Terapija
Intenzivna njega, obično u JIL-u te agresivno liječenje komplikacija poboljšava ishod kod pacijenata s fulminantnim hepatitisom.
Ukoliko se fulminantni hepatitis razvio iz hepatitisa B, liječenje s oralnim analozima nukleozida ili nukleotida može povećati vjerojatnost preživljavanja
N-acetilcistein je antidot za otrovanje paracetamolom. Lijek je najučinkovitiji ukoliko se primjeni unutar 8 sati od unosa paracetamola, a uz to može biti koristan u liječenju kroničnog trovanja paracetamolom.
Hitna transplantacija jetre daje najveću šanšu za preživljenje. Preživljavanje kod odraslih je rijetko bez transplantacije; djeca su sklona poboljšanju.
Bolesnici koji prežive, obično se u potpunosti oporave.