Melioidoza je infekcija koju uzrokuje gram-negativna bakterija Burkholderia (prije Pseudomonas) pseudomallei. Očituje se pneumonijom, septikemijom i lokaliziranom infekcijom u različitim organima. Dijagnosticira se bojenjem ili kulturom. Liječenje antibioticima, poput ceftazidima, je dugotrajno.
Burkholderia pseudomallei može se izolirati iz tla i vode te je endemična u jugoistočnoj Aziji, Australiji; Središnjoj, Zapadnoj i Istočnoj Africi; Indiji; srednjem Istoku; i Kini.
Ljudi mogu dobiti melioidozu putem zagađenih kožnih ogrebotina ili opeklina, preko hrane ili udisanjem, ali ne neposredno od zaraženih životinja niti od drugih ljudi.
U endemskim područjima, melioidoza je češća u bolesnika koji imaju
Melioidoza se smatra potencijalnim agensom bioterorizma.
Simptomi i znakovi
Melioidoza se može manifestirati akutno ili godinama perzistirati kao latentna infekcija nakon inaparentne primarne infekcije. Smrtnost iznosi <10%, osim u akutnoj septičnoj melioidozi koja je često smrtonosna.
Akutna plućna infekcija je najčešći oblik. Varira od blage do razarajuće nekrotizirajuće pneumonije. Početak može biti nagao ili postupan, s glavoboljom, anoreksijom, pleuralnim ili tupim bolovima u prsnom košu te generaliziranim mialgijama. Vrućica je obično >39 °C. Karakteristični su kašalj, tahipneja i hropci. Sputum može biti sukrvav. RTG prsišta obično pokazuje konsolidaciju gornjeg režnja, često kavitiranje i sličnost TBC–u. Također mogu postojati nodularne promjene, ciste tanke stijenke i pleuralni izljevi. Ukupan broj L (leukocita) se kreće od normalnog do 20.000/μl.
Diseminirana septikemija počinje naglo, sa septičnim šokom i zahvaćanjem brojnih organa, uz dezorijentaciju, izrazitu dispneju, jaku glavobolju, faringitis, kolike u gornjem dijelu abdomena, proljev i pustulozne promjene na koži. Bolesnik je visoko febrilan, hipotenzivan, tahipnoičan, ima izrazito eritematozni osip po koži i cijanozu. Bolovi u mišićima mogu biti jako izraženi. Ponekad se javljaju znakovi artritisa ili meningitisa. Plućni znakovi ne moraju biti izraženi, a mogu obuhvaćati krepitacije, hropce i pleuralno trenje.
Lokalizirana gnojna infekcija može se pojaviti u gotovo bilo kojem organu, ali se najčešće javlja na mjestu inokulacije u koži (ili plućima) i pridruženim limfnim čvorovima. Tipična metastatska mjesta infekcije uključuju jetru, slezenu, bubrege, prostatu, kosti, i skeletne mišiće. Akutni gnojni parotitis je čest među djecom u Tajlandu. Bolesnici mogu biti afebrilni.
Dijagnoza
B. pseudomallei može se otkriti u eksudatima bojenjem metilenskim modrilom ili po Gramu, te uzgojem u kulturi. Hemokulture često ostaju negativne, osim kada postoji značajna bakterijemija (primjerice, u sepsi). Serološki testovi su često nepouzdani u endemskim područjima, jer pozitivni rezultati mogu biti posljedica prethodne infekcije.
Rendgenska snimka pluća obično pokazuje nepravilan, nodularni (4 do 10 mm) plućni crtež, ali se mogu prikazati i lobarni infiltrati, dvostrane bronhopneumonije, ili kavitarne lezije.
Ultrazvuk ili CT abdomena i zdjelice potrebno je učiniti radi isključenja apscesa koji mogu biti prisutni neovisno o kliničkoj prezentaciji. Jetra i slezene mogu biti palpabilne. Testovi jetrene funkcije, AST i bilirubin su često poremećeni. Insuficijencija bubrega i koagulopatija mogu biti prisutni u teškim slučajevima. Broj leukocita u krvi je normalan ili blago povišen.
Liječenje
Asimptomatske infekcije ne treba liječiti.
Simptomatskim bolesnicima daje se ceftazidim 30 mg/kg IV svakih 6 h tijekom 2 do 4 tjedna (imipenem, meropenem i piperacilin su prihvatljiva alternativa), zatim oralni antibiotici (jedna tableta dvostruke jačine trimetoprim/sulfametoksazola [TMP/SMX] ili doksiciklin 100 mg dva puta dnevno) tijekom 3 do 6 mjeseci. U djece <8 god i trudnica, amoksicilin/klavulanat 25/5 mg/kg tri puta dnevno koristi se umjesto doksiciklina.
Ključne točke
-
Melioidoza se stječe u dodiru s kožom, gutanjem ili udisanjem; prijenos nije direktno preko zaraženih životinja ili čovjeka.
-
Najčešće manifestacije su akutna plućna infekcija (povremeno teška), ali supurativne lezije mogu se pojaviti u koži i/ili drugim organima; može doći i do septikemije, koja ima visoku smrtnost.
-
Dijagnosticira se pomoću bojanja i kulture; hemokulture su često negativne osim u slučaju teške septikemije.
-
Liječenje simptomatskih bolesnika je s IV ceftazidimom nakon čega slijedi dulji period peroralnog TMP/SMX ili doksiciklina; u djece <8 god i trudnica umjesto doksiciklina koristi se amoksicilin/klavulanat.