Hipokalcemija je ukupna koncentracija Ca u serumu < 8 mg/dl (<2 mmol/L) kod terminske novorođenčadi ili < 7 mg/dl (< 1,75 mmol/L) u nedonoščadi. Također je definirana razinom ioniziranog Ca < 3,0 do 4,4 mg/dl (< 0,75 do 1,10 mmol/L), što ovisi o metodi mjerenja (vrsti elektrode). Simptomi su primarno neurološki i uključuju hipotoniju, apneju, i tetaniju. Liječi se IV ili oralnom nadoknadom Ca.

(Vidi također opću raspravu o hipokalcemiji)

Djeca s prirođenom hipoparatireozom (npr. kod DiGeorge sindroma, ageneze ili disgeneze paratireoidnih žlijezda) imaju ranu i kasnu hipokalcemiju.

Čimbenici rizika za ranu hipokalcemiju su nedonošenost, novorođenče malo za gestacijsku dob, dijabetes majke i perinatalna asfiksija. Načini nastanka su različiti. U normalnim okolnostima, nakon prekida trajnog dotoka ioniziranog kalcija kroz posteljicu parathormon pomaže pri održavanju normalne razine kalcija kod novorođenčeta. Prolazni hipoparatireoidizam može uzrokovati hipokalcemiju u nedonoščadi i male za gestacijsku dob novorođenčadi s obzirom na nezrele paratireoidne žlijezde, kod novorođenčadi majki s dijabetesom ili hiperparatireoidizmom s obzirom na povišenu razinu ioniziranog kalcija u trudnoći. Perinatalna asfiksija može povećati serumski kalcitonin koji inhibira otpuštanje kalcija iz kosti te dovodi do hipokalcemije. Kod neke novorođenčadi, normalni fosfaturični odgovor bubrega na parathormon izostaje, a povišena razina fosfata dovodi do hipokalcemije.

Simptomi i znakovi hipokalcemije su rijetki ako ukupni kalcij ne iznosi <7 mg/dl (<1,75 mmol/L) ili ionizirani Ca <3,0 mg/dl (< 0,75 mmol/L). Simptomi uključuju hipotoniju, tahikardiju, tahipneju, apneju, netoleriranje hrane, tremor, tetaniju i konvulzije. Slični simptomi se mogu pojaviti kod hipoglikemije i opijatne apstinencije.

• Ukupna ili ionizirana razina kalcija u serumu

Neonatalna hipokalcemija se dijagnosticira određivanjem ukupnog ili ioniziranog kalcija u serumu; ionizirani kalcij je bolja fiziološka mjera jer ne zahtijeva korekciju za koncentraciju proteina i pH. Produljeni korigirani QT interval (QT_c) na EKG–u također upućuje na hipokalcemiju.

• Rani početak: IV 10% kalcijev glukonat

• Kasni početak: Oralni kalcitriol ili kalcij

Rana hipokalcemija obično prolazi za nekoliko dana, novorođenčad bez simptoma s razinom ukupnog serumskog Ca > 7 mg/dl (> 1,75 mmol/L) ili ioniziranog Ca >3,5 mg/dl (> 0,88 mmol/L) su bez simptoma i rijetko zahtjevaju liječenje. Terminsku novorođenčad s razinom ukupnog Ca < 7 mg/dl (<1,75 mmol/L) i nedonoščad s Ca < 6 mg/ dl (<1,5 mmol/L) treba dati 2 ml/kg 10% Ca glukonata (200 mg/kg) polaganom IV infuzijom kroz 30 min. Prebrza infuzija može izazvati bradikardiju, za vrijeme infuzije treba nadzirati frekvenciju srca. Mjesto IV infuzije treba pažljivo nadzirati jer infiltracija tkiva otopinom kalcija može izazvati lokalno oštećenje tkiva ili nekrozu. Simptomi infiltracije kalcija uključuju crvenilo kože, kalcifikaciju i nekrozu; može doći do oštećenja radijalnog živca na zapešću.

Nakon brze korekcije hipokalcemije, Ca glukonat se može dalje primjenjivati u kontinuiranoj IV infuziji. Početna doza Ca glukonata iznosi 400 mg/kg/dan a prema potrebi se može postupno povećavati do 800 mg/kg/dan, radi prevencije recidiva. Kad se započne s enteralnom prehranom, u mliječnu formulu se može dodati ista dnevna doza kalcija, dodavanjem 10%–tne otopine Ca glukonata u obroke. Nadoknada je obično potrebna samo nekoliko dana.

Kasna hipokalcemija se liječi dodavanjem kalcitriola ili kalcija u mliječni pripravak dok se ne postigne normalna razina kalcija; može se također davati posebni mliječni pripravak s niskom razinom minerala (uključujući nisku razinu fosfata) koji se obično daje dojenčadi s insuficijencijom bubrežne funkcije. Peroralni preparati Ca sadrže puno šećera, što u nedonoščadi može izazvati proljev.

• Novorođenačka hipokalcemija obično se javlja unutar prva 2 dana života, najčešća je kod nedonoščadi, novorođenčadi male za gestacijsku dob, djece dijabetičkih majki ili majki s hiperparatireoidizmom te kod perinatalne asfiksije.

• Simptomi hipokalcemije su hipotonija, tahikardija, tahipneja, apneja, netoleriranje hrane, tremor, tetanija i konvulzije.

• Hipokalcemija se dijagnosticira određivanjem ukupne ili ionizirane razine kalcija u serumu; mjerenje razine glukoze kako bi se isključila hipoglikemija.

• Rano nastala hipokalcemija se liječi IV infuzijom 10% kalcijeva glukonata, nakon čega se može davati i oralno.