Uspostavljanje kontrole sfinktera

Autor: Deborah M. Consolini, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Tatjana Ćatipović Ardalić, dr. med.

Uspostava kontrole sfinktera podrazumijeva prepoznavanje spremnosti za usvajanje i provođenje različitih stupnjeva vršenja nužde: rasprava, razodijevanje, pražnjenje, ponovno odijevanje ispiranje i pranje ruku.

Većina djece se može naučiti kontroli pražnjenja crijeva između 2. i 3. godine, a kontroli mokrenja između 3. i 4. godine. Do dobi od 5 godina dijete bi trebalo samo ići na zahod. Za djecu 4 godine, vidi Urinarna inkontinencija kod djece i vidi Inkontinencija stolice u djece.

Ključ za uspješnu uspostavu kontrole sfinktera je prepoznavanje znakova koji ukazuju da je dijete spremno za treniranje uspostave kontrole sfinktera (obično u dobi od 18 do 24 mjeseca):

  • Djeca su suha i po nekoliko sati.

  • Pokazuju zanimanje za kahlicu i pokazuju vidljive znakove da se spremaju mokriti ili prazniti stolicu.

  • Žele promijeniti pelenu nakon vršenja nužde.

  • Stavljaju stvari na njihovo mjesto te razumiju i izvršavaju jednostavne naredbe.

Pristup navikavanju obavljanja nužde mora biti dosljedan među svim odgajateljima.

Vremenska metoda je najčešći pristup. Kada dijete pokaže spremnost, roditelji na njemu razumljivom i jednostavnom jeziku objasne što će se dogoditi. Djeca se postupno upoznavaju s kahlicom i postavljaju se sjediti na nju još uvijek odjevena; zatim vježbaju skidanje hlača, sjedenje na kahlici 5 ili 10 minuta i ponovno odijevanje. Svrha vježbe se stalno ponavlja, objašnjava i naglašava bacanjem mokre ili prljave pelene u kahlicu. Jednom kad se uspostavi veza između kahlice i pražnjenja, roditelji bi trebali poticati djetetovu potrebu za pražnjenjem i nagraditi uspjeh. Djeca se također potiču da koriste kahlicu kad god osjete potrebu za pražnjenjem. Treba ih podučiti o povlačenju vode i pranju ruku nakon svakog obavljanja nužde. Kod djece s nepredvidivim rasporedom, ovaj postupak je teško ostvariv i učenje treba odgoditi dok god oni sami ne osjete nagon za pražnjenjem i kontrolu istog. Ljutnja ili kažnjavanje za nezgode ili neobavljanja nužde su kontraproduktivni.

Djecu koja odbijaju sjediti na kahlici trebalo bi staviti na istu nakon obroka. Ako se opiranje nastavi danima, najbolji je pristup odgađanje odvikavanja od pelena za nekoliko tjedana. Jedna od opcija je i nagrađivanje za uspješno pražnjenje u kahlicu; kada se uspostavi obrazac pražnjenja, postupno se nagrade povlače.

Treba izbjegavati raditi bilo što na silu jer to obično uzrokuje nazadovanje bilo kakvog napretka koji je postignut i može oštetiti vezu između roditelja i djeteta. Uspostava kontrole sfinktera također može nazadovati kada su djeca bolesna, kada imaju potrebu za većom pažnjom ili kad dođe prinova u obitelji. Odbijanje upotrebe kahlice također može predstavljati djetetovu manipulaciju. U tim situacijama, roditeljima se savjetuje ne vršiti pritisak na dijete, poticati i ukoliko je to moguće, pružiti djetetu više nježnosti i pažnje i u vremenu kada ne uče dijete odvikavanju od pelena.