Autor:
Deborah M. Consolini, MD
Urednik sekcije:
doc. prim. dr. sc.
Joško Markić, dr. med.
Prijevod:
Tatjana Ćatipović Ardalić, dr. med.
Kontrola sfinktera podrazumijeva prepoznavanje spremnosti i usvajanja različitih stupnjeva sazrijevanja: rasprava, razumijevanje, pražnjenje, ponovno oblaćenje, ispiranje, pranje ruku.
Većina djece se može naučiti kontroli pražnjenja crijeva između 2. i 3. godine, a nadzoru nad mokrenjem između 3. i 4. godine. Do 5. godine dijete može samo ići na nužnik. Za djecu ≥ 4 godine, vidi: Inkontinencija mokraće u djece za inkontinenciju urina (enureza) i vidi: Inkontinencija stolice u djece za inkontinenciju stolice (enkopreza).
Ključ za uspješnu uspostavu kontrole finktera je prepoznati spremnost djeteta (obično između 18. do 24. mjeseca):
-
djeca su suha i po nekoliko sati
-
sami pokazuju zanimanje za kahlicu i pokazuju vidljive znakove da se spremaju mokriti ili prazniti stolicu
-
žele promijeniti pelenu odmah nakon nužde
-
stavljaju stvari na njihovo mjesto te razumiju i izvršavaju jednostavne naredbe.
Pristup navikavanju obavljanja nužde mora biti dosljedan među svim odgajateljima.
Najčešći pristup je ponuditi kahlicu u očekivano vrijeme pražnjenja. Kad dijete pokaže spremnost, roditelji na njima razumljivom i jednostavnom jeziku objasne što će se dogoditi. Djeca se postupno upoznavaju s kahlicom i postavljaju se još uvijek odjevena na nju; zatim vježbaju skidanje hlača, sjedenje na kahlici ≤ 5 ili 10 minuta i ponovno odijevanje. Svrha vježbe se stalno ponavlja i naglašava bacanjem mokre ili suhe pelene u kahlicu. Jednom kad se uspostavi veza između kahlice i pražnjenja, roditelji bi trebali poticati djetetovu potrebu za pražnjenjem i nagraditi uspjeh. Djeca se također potiču da upotrebe kahlicu kad god osjete potrebu za pražnjenjem. Treba ih podučiti o povlačenju vode i pranju ruku nakon svakog obavljanja nužde. Kod djece s nepredvidivim rasporedom, ovaj postupak je teško ostvariv i učenje treba odgoditi dokle god oni sami ne osjete nagon za pražnjenje i kontrolu istog. Ljutnja ili kažnjavanje za nezgode ili neobavljanja nužde su kontraproduktivni.
Djecu koja odbijaju sjediti na kahlicu trebalo bi staviti na istu nakon obroka. Ako se opiranje nastavi danima, najbolji je pristup odgađanje odvikavanja od pelena za nekoliko tjedana. Jedna od opcija je i nagrađivanje za uspješno pražnjenje u kahlicu; kad se uspostavi obrazac pražnjenja, postupno se nagrade povlače.
Treba izbjegavati raditi bilo što na silu jer to obično uzrokuje regresiju i može oštetiti vezu roditelj-dijete. Djeca koja su stekla kontrolu sfinktera također mogu regredirati kad su bolesna, kad imaju potrebu za pažnjom ili kad dođe prinova u obitelji. Odbijanje upotrebe kahlice također može predstavljati djetetovu manipulaciju. U tim situacijama, roditeljima se savjetuje ne vršiti pritisak na dijete, poticati i ukoliko je to moguće, pružiti djetetu više nježnosti i pažnje i kad ne uče dijete odvikavanju od pelena.