Pojam gerijatrija odnosi se na zdravstvenu skrb starijih osoba, dobne skupine koju nije lako precizno definirati. Izraz "starije osobe" se ponekad preferira, ali je jednako neprecizan, > 65g je često korištena granica dobi, ali većina osoba ne treba gerijatrijsku stručnu skrb do dobi od 70 ili 75 godina. Gerontologija se bavi proučavanjem starenja, uključujući biološke, sociološke i psihološke promjene.
Oko 1900.godine u SAD-u broj osoba > 65g iznosio je 4% ukupnog stanovništva; sada one čine > 14% ( ukupni broj od blizu 50 milijuna s dnevnim porastom od 10,000 / dan). U 2026., kada tzv. poslijeratni baby-boomeri počinju dosezati dob od 80 godina, procjene pokazuju da će > 20% (gotovo 80 milijuna) biti > 65g. Prosječna dob osoba >65g iznosi danas nešto preko 75 godina, uz očekivani najbrži porast broja osoba iznad 85 godina.
Očekivano trajanje života je dodatnih 17 godina u muških osoba u dobi od 65 i 10 godina u dobi od 75, te u ženskih osoba dodatnih 20 godina u dobi od 65 i 13 godina u dobi od 75. Žene općenito žive oko 5 godina duže od muškaraca, vjerojatno zbog genetskih, bioloških i okolišnih čimbenika Te razlike u preživljenju se nisu promijenile usprkos promjenama u životnom stilu žena (npr. porast pušenja, više stresa) tijekom kraja XX. stoljeća.
Starenje:
Starenje (tj. čisto starenje) odnosi se na neizbježan, nepovratni pad funkcije organa koji se javlja tijekom vremena i bez ozljeda, bolesti, rizičnih faktora iz okoline ili loših izbora načina života (npr. nezdrava prehrana, nedostatak vježbe, konzumacija droga). U početku, promjene u funkcioniranju organa ( vidi: Odabrane fiziološke promjene vezane uz starenje) ne utječu na osnovno funkcioniranje; prve manifestacije su smanjeni kapacitet svakog organa u održavanju homeostaze tijekom izlaganja stresu (npr., bolesti, ozljede). Kardiovaskularni, bubrežni i središnji živčani sustav su obično najranjiviji (najslabije karike).
Bolesti u interakciji sa samim učinkom starenja uzrokuju komplikacije specifične za gerijatriju (nazvane i gerijatrijski sindromi), osobito u sustavima najslabije karike, čak i kada ti organi nisu primarno pogođeni bolešću. Tipični primjeri su delirij koji komplicira upalu pluća ili urinarna infekcija, padovi, vrtoglavica, sinkopa, urinarna inkontinencija te gubitak tjelesne mase koji često prate mnoge lakše bolesti u starijih osoba. Organi starenjem postaju osjetljiviji na ozljede; npr. intrakranijalna krvarenja su češća, a pokreću ih klinički lakše ozljede u starijih osoba.
Učinci starenja moraju se uzeti u obzir prilikom dijagnoze i liječenja starijih osoba. Liječnici ne bi trebali:
-
Zamijeniti sam proces starenja s bolešću (npr. sporo prisjećanje nije demencija)
-
Zamijeniti bolest sa samim procesom starenja (npr. pripisujući artritis, tremor ili demenciju staroj dobi)
-
Ignorirati povećani rizik neželjenih učinaka lijekova na sustave najslabijih karika izložene bolesti
-
Zaboraviti da starije osobe često imaju višestruke bolesti (npr. hipertenzija, dijabetes, ateroskleroza) koji ubrzavaju potencijal za nastanak štetnih posljedica
Osim toga, liječnici bi trebali voditi računa o pravodobnom dijagnosticiranju bolesti i poremećaja koji su mnogo ćešći među starijima ( npr. dijastoličko zatajivanje srca, Alzheimerova bolest, inkontinencija, atrijska fibrilacija). Ovaj pristup omogućuje kliničarima bolje razumijevanje i snalaženje u složenim stanjima koja se često pojavljuju u starijih bolesnika.