Sindrom antifosfolipidnih protutijela je autoimuni poremećaj u kojem pacijenti imaju autoprotutijela na fosfolipid-vežuće proteine. Može dovesti do venske ili arterijske tromboze. Patofiziološki mehanizam nastanka nije poznat. Dijagnoza se postavlja laboratorijskim testiranjem krvi. Antikoagulantna terapija se koristi u prevenciji i liječenju.
(Vidi također Pregled trombotskih poremećaja.)
Sindrom antifosfolipidnih protutijela (SAP) je autoimuni poremećaj karakteriziran trombozom i (u trudnoći) smrti fetusa uzrokovan različitim protutijelima protiv jednog ili više fosfolipid-vežućih proteina (npr. beta-2 glikoprotein 1, protrombin, aneksin A5).
Aneksin A5 može se vezati za sastavne dijelove fospfolipidne membrane kako bi spriječio da stanična membrana sudjeluje u aktivaciji koagulacije. Ako autoprotutijela zamijene aneksin A5, prokoagulantne površine endotelnih stanica mogu postati izložene i potaknutI nastanak arterijsku i vensku trombozu.
Točan mehanizam tromboze u pacijenata s autoprotutijelima na fosfolipid-vežući beta-2 glikoprotein 1 je nepoznat.
Rezultati testova zgrušavanja in vitro mogu biti paradoksalno produženi jer ta protutijela ometaju svrstavanje i aktiviranje koagulacije na fosfolipidnim česticama koje se dodaju plazmi zbog pokretanja reakcija. Lupus antikoagulant je autoprotutijelo koje se veže na komplekse fosfolipid-vežućih proteina. Inicijalno je prepoznat u pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom (SLE), ali danas ti pacijenti čine manjinu ljudi s pozitivnim autoprotutijelima.
Mogu se razviti i drugi simptomi venske ili arterijske tromboze. Pacijenti s autoprotutijelima na fosfolipid- vežuči protrombin mogu imati nisku razinu cirkulirajućeg protrombina dovoljnu da povisi rizik od krvarenja. Neki pacijenti mogu imati trombocitopeniju.
Sindrom katastrofalnih antifosfolipidnih protutijela
U malom broju bolesnika s antifosfolipidnim sindromom javljaju se diseminirane tromboze u malim krvnim žilama koje opskrbljuju mnogobrojne organe, često zahvajući mozak (uzrokujući neurološke poremećaje). Sindrom se zove katastrofalni APS (CAPS) i može biti zamijenjen s diseminiranom intravaskularnom koagulacijom (DIK), heparin induciranom trombocitopenijom (HIT) i trombotskom mikroangiopatijom (TMA). Liječenje uključuje visoke doze kortikosteroida, antikoagulansa, plazmaferezu, a ponekad rituksimab (anti-CD20 monoklonalno protutijelo) ili ekulizumab (anti-komplement C5 komponente monoklonalno protutijelo).
Dijagnoza
Dijagnoza sindroma antifosfolipidnih protutijela
APTV testiranje se obavlja u bolesnika predviđenih za invazivni postupak ili u onih s neobjašnjivim krvarenjem ili poremećajem zgrušavanja. Sumnja na lupus antikoagulant se postavlja ako je APTV produžen i ne normalizira se odmah nakon što se miješa s normalnom plazmom u omjeru 1:1, a normalizira se nakon dodatka veće količine fosfolipida.
Antifosfolipidna protutijela u plazmi pacijenta direktno se mjere imunoanalizom IgG i IgM protutijela koja se vežu za komplekse fosfolipid/beta-2 glikoproteina 1.
Liječenje
Liječenje antifosfolipidnog sindroma
U preventivne i terapijske svrhe daju se heparin, varfarin (osim u trudnica) i aspirin.
Moguće je, ali još nije sigurno da se direktni oralni antikoagulansi (DOAK) inhibitori bilo trombina (dabigatran) ili faktora Xa (npr. rivaroksaban, apiksaban) mogu koristiti umjesto heparina ili varfarina u ovom poremećaju.