Infekcije Campylobacterom obično uzrokuju proljev, a ponekad bakterijemiju s posljedičnim endokarditisom, osteomijelitisom i septičnim artritisom.
Campylobacter sp. su pokretni, zakrivljeni mikroaerofilni gram–negativni bacili koji normalno naseljavaju probavni sustav mnogih domaćih životinja i peradi.
Nekoliko vrsta je patogeno za ljude. Većinom su patogeni C. jejuni i C. fetus. C. jejuni uzrokuje proljev u svim dobnim skupinama, premda se čini kako je najveća učestalost u dobi između 1 i 5 godina. C. jejuni je u SAD– u odgovoran za više slučajeva proljeva nego Salmonella i Shigella zajedno. C. fetus i nekolicina drugih tipično uzrokuju bakterijemiju i sistemne manifestacije u odraslih, češće ako postoje predisponirajuće bolesti, poput dijabetesa, ciroze, zloćudne bolesti ili HIV/AIDS-a. U bolesnika s deficijencijom imunoglobulina, ovi uzročnici mogu izazvati teško izlječive, recidivirajuće infekcije. C. jejuni može uzrokovati meningitis kod novorođenčadi.
Sljedeći čimbenici povezani su uz izbijanje epidemija
-
Kontakt sa zaraženim životinjama (npr. štenci)
-
Kontakt s kontaminiranom hranom ili vodom (npr. rukovanje hranom)
-
Nakon ingestije kontaminirane hrane (osobito nedovoljno termički obrađene peradi) ili vode
Prijenos s čovjeka na čovjeka je moguć fekalno-oralnim ili seksualnim kontaktom. Međutim, kod sporadičnih slučajeva izvor infekcije često nije jasan.
Komplikacije
C. jejuni enteritis povezan je s kasnijim razvojem Guillain-Barreovog sindroma (GBS), zbog unakrsne reakcije između C. jejuni protutijela i ljudskih gangliozida. Iako se procjenjuje da na 2000 C. jejuni infekcija dolazi do 1 slučaja GBS, oko 25 do 40% pacijenata koji razviju GBS prethodno su imali C. jejuni infekciju.
Postinfektivni (reaktivni) artritis može se javiti u HLA-B27-pozitivnih pacijenata nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon epizode C. jejuni proljeva. Ostale postinfektivne komplikacije uključuju uveitis, hemolitičku anemiju, hemolitičko-uremijski sindrom, mioperikarditis, imunoproliferativnu bolest tankog crijeva, septički pobačaj i encefalopatiju.
Fokalne ekstraintestinalne infekcije (npr. endokarditis, meningitis, septički artritis) javljaju rijetko kod infekcije s C. jejuni, ali su češće uz C. fetus.
Simptomi i znakovi
Najčešća manifestacija Campylobacter infekcije je vodenasti, a ponekad i krvavi proljev. Vrućica (38–40 °C), koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, je jedina stalna osobina sistemske infekcije Campylobacterom, premda su česti abdominalni bolovi (tipično u donjem desnom kvadrantu), glavobolja i mialgije.
Bolesnici se mogu prezentirati sa subakutnim bakterijskim endokarditisom (češće zbog C. fetus), reaktivnim artritisom, meningitisom, ili indolentnom VNP umjesto enteritisom. Reaktivni artritis je najčešće monoartikularan te zahvaća koljena; simptomi se spontano povlače tijekom 1 tjedna do nekoliko mjeseci.
Dijagnoza
-
Koprokultura
-
Ponekad hemokulture
Za postavljanje dijagnoze, osobito za razlučivanje infekcije Campylobacterom od ulceroznog kolitisa, potrebna je mikrobiološka obrada. Kod bolesnika sa znakovima žarišne infekcije, kao i onih sa znakovima teške sistemske bolesti treba uzeti stolicu i krv za uzgoj uzročnika u kulturi. U obojenim razmazima stolice se nalaze leukociti.
Dostupni su i molekularni testovi stolice.
Liječenje
Većina crijevnih infekcija prolazi spontano; u suprotnome, opcije liječenja su:
-
Eritromicin 500 mg po svakih 6 sati tijekom 5 dana
-
Alternativno, azitromicin 500 mg po jednom dnevno tijekom 3 dana
Zbog porasta rezistencije na ciprofloksacin, ovaj lijek treba koristiti razborito.
U bolesnika s ekstraintestinalnim infekcijama, antibiotici (npr. imipenem, gentamicin, ampicilin, treća generacija cefalosporina, eritromicin) se trebaju davati tijekom 2 do 4 tjedna kako bi se spriječili relapsi.