Nefrogeni dijabetes insipidus je posljedica nesposobnosti koncentriranja mokraće zbog oštećenog odgovora bubrežnih kanalića na ADH (vazopresin). Izlučuju se velike količine razrijeđenog urina (kod centralnog oblika nedovoljno stvaranje ADH dovodi do istih posljedica). Može biti nasljedan ili stečen kao posljedica stanja koja oštećuju bubrežnu sposobnost koncentriranja urina. Simptomi su poliurija sa znacima dehidracije i hipernatrijemija. Dijagnoza se postavlja određivanjem osmolalnosti urina nakon ustezanja vode i primjene egzogenog ADH. Liječenje se sastoji iz primjerenog unosa vode, davanja tijazidskih diuretika i NSAR uz niskoproteinsku dijetu s malo soli.

( vidi: Centralni dijabetes insipidus)

NDI karakterizira nemogućnost koncentriranja mokraće zbog izostanka odgovora na vazopresin. Centralni dijabetes insipidus karakterizira nedostatak vazopresina. Oba tipa dijabetes insipidusa mogu biti potpuni ili djelomični.

Najčešći naslijedni oblik je X-vezani poremećaj s promjenjivom pojavnosti u žena heterozigota koji utječe na gen za receptor za argininvazopresin tipa 2 (AVP). Žene heterozigoti ne moraju imati nikakve simptome ili pak varijabilni stupanj poliurije i polidipsije, ili one mogu biti jednako zahvaćene bolešću kao i muškarci.

U rijetkim slučajevima, NDI je uzrokovan autosomno recesivnom ili autosomno dominantnom mutacijom koja utječe na gen aquaporin-2 i može jednako zahvaćati oba spola.

• Autosomno recesivnu policističnu bolest bubrega

• Nefronoftizu i medularnu cističnu bolest bubrega

• nefropatija u sklopu drepanocitoze

• stanja nakon oslobađanja periureterske fibroze

• medularni spužvasti bubreg

• pijelonefritis

• hiperkalcijemija

• amiloidoza

• Sjogrenov sindrom

• Bardet-Biedl sindrom

• Određeni tumori (npr mijelom, sarkom)

• Mnogi lijekovi, naročito litij, ali i brojni drugi (npr demeklociklin, amfotericin B, deksametazon, dopamin, ifosfamid, ofloksacin, orlistat)

• Moguće kronična hipokalijemična nefropatija.

Stečeni nefrogeni dijabetes insipidus također može biti idiopatski. Blagi oblik nefrogenog dijabetesa insipidusa se može javiti u starijih ili iscrpljenih bolesnika, ili kod zatajenja bubrega (AZB, KZB).

Nadalje, određeni klinički sindromi mogu nalikovati NDI:

• Posteljica može lučiti vasopressinazu tijekom 2. polovice trudnoće ( uzrokujući sindrom naziva gestacijski dijabetes insipidus).

• Nakon operacije hipofize neki bolesnici izlučuju neučinkovit prekursor ADH umjesto vazopresina.

Na NDI treba posumnjati u svakog bolesnika s poliurijom. U dojenčadi, poliurija može biti primjećena od strane skrbnika; ako ne, prva manifestacija može biti dehidracija.

Inicijalno ispitivanje uključuje skupljanje 24-h urina (bez ograničenja tekućine) za procjenu volumena i koncentracije, te određivanje serumskih elektrolita.

Bolesnici s NDI izlučuju > 50 mL / kg / urina na dan (poliurija) Ako je osmolalnost urina < 300 mmol / kg, vjerojatno se radi o centralnom dijabetes insipidusu ili NDI. U bolesnika s NDI, osmolalnost urina je obično < 200 mOsm/kg (200 mmol /L), unatoč kliničkim znakovima hipovolemije (normalno, osmolalnost urina je visoka u hipovolemičnih bolesnika). Ako je osmolalnost urina > 300 mOsm / kg, vjerojatna je diureza otopljenih tvari. Glukozurija i uzroci diureze ostalih otopljenih tvari moraju biti isključeni.

Natrij u serumu je blago povišen (142–145 mmol/L) ako bolesnik pije adekvatne količine vode, ali može biti jako povišen u bolesnika koji ne unose dovoljen količine vode.

Tijekom ispitivanja, volumen urina i osmolalnost se mjere po satu, a osmolalnost seruma se mjeri svaka 2 sata. Nakon ustezanja vode kroz 3– 6 h vršna osmolalnost u bolesnika sa NDI je abnormalno niska (<300 mOsm/kg ili 300 mmol/L). NDI se razlikuje od centralnog oblika dijabetes insipidusa (manjak ADH) davanjem ADH (5 j vodene otopine vazopresina sc ili 10 μg dezmopresina intranazalno) i potom mjerenjem osmolalnosti urina. U bolesnika s centralnim dijabetes insipidusom osmolalnost urina poraste 50–100% unutar 2 h nakon primjene ADH, dok bolesnici s NDI pokazuju tek minimalni porast (15-45%). Bolesnici s NDI obično imaju samo minimalni porast osmolalnosti urina (< 50 mmol / kg; 50 mmol/L do 45% u parcijalnoj NDI).

Ako simptomi perzistiraju unatoč tim mjerama, lijekovi mogu se dati lijekovi koji utječu na smanjenje diureze. Tijazidski diuretici (npr. hidroklorotijazid 25 mg 1–2×/dan) mogu paradoksalno smanjiti diurezu jer smanjuju dopremu vode do dijela sabirnih kanalića osjetljivih na ADH. NSAID (npr indometacin) ili amilorid također mogu pomoći.