Malokluzija je abnoramlni kontakt između zubi u gornjoj i donjoj čeljusti.
(Također vidjeti Procjena stomatološkog bolesnika.)
Svaki zubni luk sastoji se od zubi u uskom aproksimalnom kontaktu koji čine pravilnu krivulju gdje gornji prednji maksilarni zubi prekrivaju gornju trećinu mandibularnih prednjih zubi (vidi sliku Označavanje zubi). Obrazne (vanjske) kvržice maksilarnih stražnjih zubi su izvana u odnosu na odgovarajuće kvržice mandibularnih stražnjih zubi. U većini slučajeva prednja obrazna kvržica maksilarnog prvog kutnjaka sjeda u prednju obraznu brazdu mandibularnog prvog kutnjaka. S obzirom na to da su vanjski dijelovi svih maksilarnih zubi u normalnom zagrizu pomaknuti prema van u odnosu na mandibularne zube, usne i obrazi su odvojeni od griznih ploha i samim time zaštićeni od ugriza. Lingvalna (unutrašnja) površina donjih zubi čini manji luk nego gornji zubi i samim time ograničava jezik i minimalizira mogućnost ugriza. Svi maksilarni zubi trebaju biti u kontaktu sa odgovarajućim zubima u mandibuli kako bi se žvačne sile (mogu biti veće od > 70kg u molarnoj regiji i čak 115 kg prilikom stiskanja zubi u snu) ravnomjernu rasporedile. Ukoliko se sile prenose neravnomjerno na samo nekoliko zubi, ti zubi s vremenom postanu pomični ili se neravnomjerno troše.
Označavanje zubi
Prikazani numerički sustav najčešće je korišteni sustav u SAD-u.
|
Etiologija
Uzroci malokluzije uključuju
Malokluzija najčešće nastaje zbog diskrepance između zubi i čeljusti (čeljust je premala ili su zubi preveliki za čeljust da bi se adekvatno posložili). Ljudi kod koji postoji navika sisanja palca ili guranja jezika imaju protrudirane gornje sjekutiće. Kada dođe do gubtka trajnih zubi, susjedni zubi se naginju u prazni prostor, dok nasuprotni zubi izrastaju, uzrokojući time malokluziju.Kako bi se spriječili ovakvi pomaci potrebno je izgubljeni zub nadomjestiti mostom, implantatom ili protezom ( vidi: Dentalni protetski nadomjesci). Kod djece koja prerano izgube mliječne zube, stražnji zubi u luku, posebno prvi trajni molar često niknu više anteriorno i samim time ne ostavljaju dovoljno prostora za druge trajne zube koji tek trebaju niknuti. Malokluzije nakon traume lica upućuju na pomak zuba, prijelome alveolarnog nastavka ili prijelome čeljusti. Kod ektodermalne displazije, rascjepa nepca ili Sindroma Down, malokluzija može biti posljedica manjka zubi.
Procjena
Procjena okluzije se radi na obje strane čeljusti, pri čemu se obrazi odmaknu retraktorom i pacijentu se kaže da zagrize na stražnje zube kako bi se izbjeglo da zagrize na sjekutiće. Ponekad se malokluzije dijagnosticiraju već prilikom prvog stomatološkog pregleda. Rana dijagnostika krivog zagriza uvelike olakšava kasnije liječenje.
Liječenje
Primarni razlog za korekciju malokluzija je estetski i psihološki učinak. U nekim slučajevima, liječenje lošeg zagriza može poboljšati čišćenje zubi i otpornost na karijes, reducirati mogućnost frakture i smanjiti mogućnost nastanka parodontne bolesti. Liječenje također može dovesti do poboljšanja u izgovoru riječi i poboljšanja žvačne funkcije. Okluzija se može popraviti ortodontskom terapijom, selektivnim ubrušavanjem, krunicama ili inlejima.
Ortodontske naprave primjenjuju stalnu blagu silu na zube koji posljedično remodeliraju kost oko sebe i pomiču se u željenom smjeru. Ponekad je nužno izvaditi jedan ili više trajnih zuba (obično prvi pretkutnjak) kako bi se dobilo adekvatno mjesto za slaganje odgovarajuće okluzije. Nakon što su zubi posloženi u idealnom odnosu, pacijent nakon skidanja nosi plastičnu i žičanu retencijsku napravu minimalno 3 godine nakon završene terapije.
Kada nije dovoljna samo ortodontska terapija, nužnu je uključiti i ortogonatsku terapiju.