Malokluzija je abnormalni kontakt između zubi u gornjoj i donjoj čeljusti.
(Također vidjeti Procjena stomatološkog bolesnika.)
Malokluzija
Fotografija prikazuje poremećen odnos zubi gornje i donje čeljusti prilikom zatvorenih usta u zagrizu.
DR ARMEN TARANYAN/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Svaki zubni luk sastoji se od zubi u uskom aproksimalnom kontaktu koji čine pravilnu krivulju gdje gornji prednji maksilarni zubi prekrivaju gornju trećinu mandibularnih prednjih zubi (vidi sliku Označavanje zubi). Obrazne (vanjske) kvržice maksilarnih stražnjih zubi nalaze se izvana u odnosu na odgovarajuće kvržice mandibularnih stražnjih zubi. U većini slučajeva prednja obrazna kvržica maksilarnog prvog kutnjaka sjeda u prednju obraznu brazdu mandibularnog prvog kutnjaka. S obzirom na to da su vanjski dijelovi svih maksilarnih zubi u normalnom zagrizu pomaknuti prema van u odnosu na mandibularne zube, usne i obrazi odvojeni su od griznih ploha i samim time zaštićeni od ugriza. Lingvalna (unutrašnja) površina donjih zubi čini manji luk nego gornji zubi i samim time ograničava jezik i minimalizira mogućnost ugriza. Svi maksilarni zubi trebaju biti u kontaktu s odgovarajućim zubima u mandibuli kako bi se žvačne sile, koje mogu biti veće od 70 kg u molarnoj regiji i čak 115 kg prilikom stiskanja zubi u snu, ravnomjerno rasporedile. Ako se sile prenose neravnomjerno na samo nekoliko zubi, ti zubi s vremenom postanu pomični ili se neravnomjerno troše.
Označavanje zubi
|
Prikazani numerički sustav najčešće je korišteni sustav u SAD-u.
|
Etiologija
Uzroci malokluzije uključuju:
Malokluzija najčešće nastaje zbog diskrepancije između zubi i čeljusti: čeljust je premala ili su zubi preveliki za čeljust da bi se adekvatno posložili. Ljudi kod kojih postoji navika sisanja palca ili guranja jezika imaju protrudirane gornje sjekutiće. Prilikom gubitka trajnih zubi susjedni se zubi naginju, a nasuprotni zubi izrastaju te pritom uzrokuju malokluziju, osim ako se izgubljeni zub ne nadoknadi mostom, implantatom ili protezom (vidi Dentalni nadomjesci) te se samim time spriječe pomaci. Kod djece koja prerano izgube mliječne zube stražnji zubi u luku, posebno prvi trajni molar, često niknu više anteriorno i samim time ne ostavljaju dovoljno prostora za druge trajne zube koji tek trebaju niknuti. Malokluzije nakon traume lica mogu upućivati na pomak zuba ili na lom čeljusti. Kod ektodermalne displazije, rascjepa nepca ili Downova sindroma malokluzija može biti posljedica nedostatka zubi.
Procjena
Procjena okluzije radi se na obje strane čeljusti, pri čemu se obrazi odmaknu retraktorom i pacijentu se kaže da zagrize na stražnje zube kako bi se izbjeglo da zagrize na sjekutiće. Ponekad se malokluzije dijagnosticiraju već prilikom prvog stomatološkog pregleda. Rana dijagnostika krivog zagriza uvelike olakšava kasnije liječenje.
Liječenje
Primarni razlog za korekciju malokluzija jest estetski i psihološki učinak. U određenim slučajevima ortodontska terapija može smanjiti incidenciju karijesa, jer je čišćenje olakšano kada su zubi uredno složeni, smanjiti mogućnost loma zuba te smanjiti mogućnost nastanka parodontne bolesti i recesije zubnog mesa. Liječenje također može dovesti do poboljšanja izgovora riječi i poboljšanja žvačne funkcije. Okluzija se može popraviti ortodontskom terapijom, selektivnim ubrušavanjem, krunicama ili inlejima.
Bravica (ortodontska naprava) vrši kontinuiranu umjerenu silu koja postupno remodelira okolnu alveolarnu kost oko zuba. Ponekad je nužno izvaditi jedan ili više trajnih zuba (obično prvi pretkutnjak) kako bi se dobilo adekvatno mjesto za slaganje odgovarajuće okluzije. Nakon što su zubi posloženi u idealnom odnosu, pacijent nakon skidanja aparata nosi plastičnu i žičanu retencijsku napravu najmanje 3 godine nakon završene terapije. Mobilni retaineri izrađuju se od plastike i žice ili od vakuumski oblikovane plastike i u početku se nose 24 sata, a nakon toga samo tijekom noći sljedeće 3 godine.
Aligneri za zube set su prozirnih plastičnih aparata, sličnih retainerima, koji se koriste određenim redoslijedom za postupno pomicanje zuba (do 0,3 mm po aligneru). Svaki aligner nosi se oko 2 tjedna, a zatim se mijenja novim dok se pomak zuba ne ispravi. Kao i kod tradicionalnih aparatića, retainer se koristi kako bi se spriječilo pomicanje zuba unatrag.
Kada nije dovoljna samo ortodontska terapija, nužno je uključiti i ortognatsku kirurgiju.